KONAČNI SVET

Autor:   Paul Krugman - The New York Times

Cena nafte ponovno je porasla na više od 90 dolara po barelu. Cene bakra i pamuka dostigle su rekordne visine. Cene pšenice i kukuruza odavno su visoke. Sve u svemu, cena robe širom sveta u proteklih šest meseci porasla je za 25 odsto. Šta znači taj porast?


Cena nafte ponovno je porasla na više od 90 dolara po barelu. Cene bakra i pamuka dostigle su rekordne visine. Cene pšenice i kukuruza odavno su visoke. Sve u svemu, cena robe širom sveta u proteklih šest meseci porasla je za 25 odsto. Šta znači taj porast?
Radi li se o podivljalim špekulacijama? Je li to rezultat preterane proizvodnje novca, glasnik neobuzdane inflacije, koja viri iza ugla?

Ne. I ne. Ono što možemo zaključiti o razvoju robnog tržišta jeste to da živimo u konačnom svetu, u kojem se zbog naglog rasta novih privrednih sila ograničene zalihe sirovina pojačano troše, a cena im raste. Uz sve to Amerika je, više-manje, samo posmatrač u toj priči. Da vam razjasnim pozadinu: kad je pre dve i po godine poslednji put ovako skočila cena nafte i druge robe, mnogi su porast smatrali špekulacijskom devijacijom. Nakon što su u drugoj polovini 2008. godine pale cene robe, tražili su objašnjenje. Međutim, pad cena poklopio se s teškom globalnom recesijom, koja je dovela do naglog smanjenja potražnje za sirovinama. Veliki je test trebalo da nastupi kad se svetska privreda oporavi. Hoće li sirovine opet poskupeti? U Americi se i dalje oseća recesija. No, zahvaljujući rastu zemalja u razvoju, industrijska proizvodnja na svetskom tržištu nedavno je premašila prethodni vrhunac, a cene robe i materijala, naravno, opet rastu nebu pod oblake. To ne znači, nužno, da špekulacija nije igrala ulogu u događanjima 2007. i 2008. godine. A ne bismo smeli odbaciti ideju da špekulacije utiču i na trenutne cene; naprimer, ko je taj tajanstveni ulagač koji je kupio većinu svetskih zaliha bakra? Činjenica da se privredni oporavak poklopio s oporavkom cena robe i materijala jak je dokaz da fluktuacije cena, koje su se događale u poslednje vreme, odražavaju temeljne faktore.

Šta je s cenama robe i materijala kao glasnikom inflacije? Mnogi stručnjaci desne struje godinama već predviđaju da Savezne rezerve, štampanjem gomile novca - što zapravo ne rade, ali tako ih optužuju - pripremaju teren za inflaciju ozbiljnih razmera. Stagflacija se bliži, najavio je kongresmen Paul Ryan u februaru 2009. godine, a Glenn Beck na neizbežnu hiperinflaciju upozorava još od 2008. godine. No, inflacija je i dalje niska. Šta će sad učiniti neko ko brine oko inflacije? Neki su reagovali bujicom teorija zavere, tvrdnjama da vlada želi prikriti istinu o rastu cena. Međutim, nedavno su se mnogi desničari uhvatili porasta cena robe, kao dokaza da su otpočetka bili u pravu, odnosno, da se radi o znaku opšte inflacije koja će nas udariti svaki tren. Stvarno se treba zapitati šta im se vrzmalo po glavi pre dve godine, kad su cene sirovina padale strmoglavo. Ako porast cena robe u poslednjih šest meseci najavljuje pobesnelu inflaciju, zašto pad od 50 odsto u drugoj polovini 2008. godine nije najavljivao pobesnelu deflaciju?

Ipak, ako zanemarimo nedoslednost, najveći je problem onih koji Savezne rezerve krive za rast cena robe taj da gaje iluzije o veličini i važnosti američke privrede. Naime, cene robe određuju se na svetskom tržištu a tu delovanje SAD i ne igra neku važnu ulogu. Naročito danas, kao što se dogodilo 2007. i 2008. godine, glavna pokretačka sila - što se cena robe tiče - nije potražnja Sedinjenih Američkih Država već Kine i novih privrednih sila u usponu.

Sve više ljudi iz siromašnih ulazi u srednju klasu na globalnom tržištu, počinju voziti automobile, jesti meso i vršiti dodatni pritisak na svetske zalihe nafte i hrane. A zalihe ne prate tempo potrošnje. Standardna proizvodnja nafte stagnira poslednje četiri godine, što znači da je već nastupio vrhunac potrošnje nafte. Pravi, alternativni izvori, poput kanadske nafte - koja se dobija od naftnog peska (uljnih škriljaca), nastavili su rasti, no trošak im je relativno visok, u novčanom smislu i u pogledu zaštite okoline. Usto, u proteklih godinu dana ekstremni vremenski uslovi - naročito suša u važnim poljoprivrednim krajevima odigrali su važnu ulogu u rastu cena hrane. Da, stvarno je opravdano verovati da će se zbog klimatskih promena takve vremenske epizode ponavljati sve češće.

Kakve su, stoga, implikacije tog novog rasta cena robe? Kao što sam već spomenuo, to je znak da živimo u konačnom svetu, u kojem ponestajanje resursa postaje sve jasnije i ozbiljnije. To neće značiti kraj privrednog rasta, a kamoli krah u stilu Pobesnelog Maksa. Ipak, moraćemo postepeno menjati način života i prilagođavati ekonomiju i stil života stvarnosti u kojoj su resursi znatno skuplji. Međutim, to je tek u budućnosti. Trenutno je porast cena robe rezultat globalnog oporavka, a to nema veze s američkom monetarnom politikom. Radi se o globalnoj priči i, zapravo, ne vrti se oko nas.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...