GRAD KOJI SE NE VIDI
Dobro došli u Kapadokiju (2)
Sama Kapadokija podeljena je u nekoliko odlasti koje se međusobno razlikuju po boji ili sastavu, oblicima šiljaka "izniklih" iz zemlje.
Naime, pre više hiljada godina tada aktivni vulkan je prosuo lavu na području od 20.000 kvadratnih kilometara. Vulkanski nanos koji se okamenio, trpeo je jake vetrove i erozije izazvane vodenim tokovima, što je trajalo stotinama godina. Mekši kamen i zemljište su erozirali, urušili se, ostavljajući čršći kamen kao kapu na vrhu visokih stubova koji danas izgledaju neverovatno i najčešće se nazivaju "dimnjacima".
Beg od Arapa
Jedna od ovakvih oblasti, bogata prirodnim vulkanskim dimnjacima, je Gerem, gde su se hrišćani krili pred najezdom Arapa, nazivajući je "gor emi" što bi otprilike značilo: "ovo mesto ne možeš da vidiš". Ime je promenjeno u Korama, a zatim u Gerem.
Sa svojim interesantnim šiljcima i crkvama isklesanim iz stena, dolina grada Avčilara nalazi se na 17 kilometara od Nevšehira i šest od Urgupa, i privlači gomile turista. U ovoj oblasti ima oko 400 crkava, što Gerem čini jednim od važnih centara Hrišćanstva između šestog i devetog veka, zajedno sa crkavama koje se mogu videti u drugim oblastima kapadokijske doline - Zelve, Učhisar, Ortahisar, Čavušin...
Crkva do crkve
Na samom prilazu dolini Gerem, susrešće vas tragovi turizma na svakom koraku. Tezge sa razglednicama, statuama, maramama, svakojakim đakonijama, i među njima pravi turski sladoled. Penjete se uz brdo iz kojeg vire "dimnjaci", puni rupa, kao da ih je nešto napalo. Upravo u ovim malim rupama nalaze se crkve. Pojedine i dalje čuvaju izuzetno očuvane freske, dok se u drugima tek naziru.
Zbog gužve i previše turista, a očekujte ih najviše iz Amerike i Japana, možda ćete biti primorani da čekate na ulazu, jer ove crkvice nisu predviđene za najezdu hordi turista. Uzmite u obzir i da je čitav kamen oko vas usijan od sunca, ako dolazite preko leta, pa obavezno nosite zalihe vode i šešire.
Vodič će vas povesti iz jedne u drugu crkvu, tako da će vam se u glavi zavrteti od svega što ste videli. Teško da ćete upamtiti naziv bar jedne od njih, pa preporučujemo neku knjigu o Kapadokiji, koju možete naći na tezgama na prilazu dolini. Bar da kasnije, na miru, "pročešljate" gde ste to sve bili.
Isus sa Zemljom u ruci
Pomenućemo samo neke od hrišćanskih spomenika koje smo obišli. Među njima, Elmali crkva, isklesana u steni koja se nalazi pri vrhu ovog muzeja na otvorenom. Četiri stuba opasavaju centralnu prostoriju. Mnoge freske su veoma dobro očuvane, dok su se pojedine izgubile. Na najvišem unutrašnjem delu predstavljen je Isus, dok se na zidovima sa strane nalaze slike Krštenja, Ulaska u Jerusalim, Poslednje večere, Raspeća i Judine izdaje. Na jednoj od fresaka može se videti Isus kako drži okrugao predmet koji liči na jabuku, zbog čega je lokalno stanovništvo ovu crkvu nazvalo Crkvom jabuke. Neki istraživači veruju da on zapravo simbolično predstavlja Zemlju.
Geometrijski motivi i mitske životinje
Jedna od izuzetno interesantnih crkava zbog karaktera fresaka je Crkva svete Barbare. Ona datira iz 11. veka i dekorisana je freskama Svete Barbare, Svetog Mihajla i Svetog Teodora, ali pored njih mogu se videti i geometrijski motivi, mitološke životinje i različiti simboli. Slikano je direktnim nanošenjem crvene boje na zidove, koji su isklesani iz stene. Iako je unutrašnja prostorija isklesana u komadu, na zidovima se mogu videti crvene linije koje bi trebalo da izazove utisak da je soba izgrađena od cigle.
Naselje oko zamka
Najbolji pogled na Gerem pruža se iz Učhisara, sa citadele u brdu, koji se nalazi na dva kilometra ispunjenih vinogradima od grada Avčilara. Kapadokija je poznata i po vinima, pa nije na odmet svratiti na degustaciju u jedan od poznatih vinskih podruma. Tu možete pazariti originalno vino, ali i raznorazna pomagala za sipanje vina, magnete itd.
Učhisar je grad koji je nikao tako što se stanovništvo nastanjivalo oko zamka, ali je zbog sve veće erozije i porasta populacije bilo prinuđeno da se spušta i niz brdo u dolinu, ostavljajući tvrđavu u centru grada. Citadela ima veliku pećinu i tri tunela, kao i pomoćne prostorije koje su služile kao spremište. Ako želite da se zaustavite i odmorite, u Učhisaru je moguće naći prenoćište u nekoj od lokalnih kuća. Sve što vam treba možete naći u gradu, pa ćete tako proći i pored tipične prodavnice sa svakojakim drangulijama kojoj jedino ime malo "štrči" - "Boutique de Paris".
