Putovanje u Jordan

tekst i foto: Slavica Jovović

Hašemitska kraljevina Jordan, siromašna vodom i naftom, bogata gostoprimstvom i turističkim atrakcijama od kojih se izdvaja Petra, jedno od sedam svetskih čuda
(ilustracija, ostaci rimskog grada Djereš u blizini Amana)

Jordanci su ljubazni, topli, predusretljivi ljudi. Gde god smo se pojavili, poželeli su nam dobrodošlicu. Poseban doček na aerodromu priredio nam je naš vodič  Samer Khasseb, koji nas je sačeko sa poklonima – flaširanom vodom i domaćim, jordanskim kolačima.

Viza se dobija na aerodromu i traje mesec dana. Kad čuju da smo iz Srbije, oduševljeno pričaju šta sve zanju o našoj zemlji. U vreme bivše Jugoslavije dosta Jordanaca je studiralo u Beogradu i Zagrebu. Imali smo priliku tokom šetnji Amanom da sretenemo neke od njih. Jednostavno nam priđu sami, pitaju odakle smo i oduševljeno nastavljaju razgovor. Neki su bili izuzetno obradovani da pričaju na srpskom sa nama.

Aman--zgrade-

 Aman je prestonica Jordana sa oko 4,5 miliona stanovnika

Voda

Ključni problem i za Jordance i za turiste je nedostatk vode. Ne retko naglašavaju da su siromašni po pitanju vode, ali i po pitanju nafte jer je nemaju, pa uvoze iz Saudijske Arabije i Arapskih Emirata.

Svi krovovi kuća i zgrada su ravni, kako bi se na krovovima smestili veliki kanisteri-rezervoari za vodu, koja služi za tehničku upotrebu. Svakog petka kroz vodovodni sistem se isporučuju odgovarajuće količine vode porodicama. I svako zna koliko tačno vode dobija. Ukoliko neko potroši više skupo doplaćuje dodatne količine. Oko 100 dolara košta dopuna jednog rezervora sa oko 4 do 6.000 litara vode.

Tehničku vodu obezbeđuju filtriranjem vode iz Crvenog mora.

Za piće i ishranu je preporučena - isključivo flaširana voda. Jedan litar flaširane vode u radnjama košta pola evra, u restoranima dva evra, na prodajnim mestima kraj turističkih atrakcija, mala flašica od pola litra košta 1,5 evro. U avionu flašicu od pola litra naplaćuju tri evra.

Amanu-pijaca-

Pijaca u Amanu

Energija

Za grejanje kuća koriste gas, ali štede koliko god je moguće, zbog visokih cena, pa je u kućama dosta hladno. U hotelima sobe zagrevaju klima uređajima ili eventualno grejalicom, pa su turisti koji dolaze u ovom periodu godine često iznenađeni da nema radijatora i da je noću u sobama svežije.

Struju obezbeđuju iz solarnih panela i vetrogeneratora.

Aman, glavni i najveći grad Jordana broji oko 4,5 miliona stanovnika. Nema metro, ni tramvaje, trolejbuse. Ljudi se prevoze u mini kombijima i busevima, taksi službama i sopstvenim automobilima. Dešavaju se i gužve, pogotovu u jutarnjim i popodnevnim špicevima, ali niko nije besan, niko ne histeriše, ne trubi, mirno protiče sve. Na semaforima i pešačkim prelazima poželjno je da date znak rukom kada želite da pređete ulicu. Na isti način ćete preći ulicu i van obeleženih prelaza.

Na ulicama su uglavnom vrlo kvalitetni i moderni automobili. Jordanska vlast radi na tome da se zbog smanjenja zagađenja vazduha smanjuje upotreba benzina, pa je tako sve više hibridnih automobila. Cena benzina je jedan jordanski dinar. Za jedan evro dobija se 0,75 jordanskih dinara. (100 evra je 75 jordanskih dinara).

Omiljene ličnosti

Radno vreme u Jordanu je, za državne institucije od 7,30 do 15,30 h, dok privatni sektor radi od 9 h pa do 24 h, ili čak i do jedan – dva sata iza ponoći. Ima situacija gde se radi 24 časa, u nekim klinikama i bolnicama kao i pojedinim marketima.

Naš vodič Samer nam je objasnio da Jordanci još jako vole Sadama Huseina, „on je ovde jedan od omiljenih vladara naših susednih zemalja“.

„Kada je Jordanu bila potrebna pomoć, Sadam Husein je slao naftu besplatno, pa čak i strujom je snabdevao Jordan“, kaže Samer.

Inače, Sadamova slika se i danas može videti na automobilima, ili u šopovima i radnjama. Osim njega, omiljne ličnosti među Jordancima su i bivši kralj Husein i sadašnji kralj Abdulah drugi. Majka kralja Abdulaha drugog je Britanka, on dosta vremena provodi u Britaniji, a vlada Jordana ima veliku podršku Britanije.

Naravno, kralj ima i više rezidencija u samom Jordanu, glavna je u Amanu a ima svoje rezidencije i u drugim gradovima. Njegovu suprugu, kraljicu Raniju, Jordanci smatraju najlepšom kraljicom na svetu. Ona važi za ikonu Jordana koja se bori za ženska prava. Ranija ima dosta fondacija i posebno podržava osobe sa invaliditetom. Organozovala je radionice za izradu mozaika u kojima su oni zaposleni. Zahvaljujući kraljici Raniji, žene su dosta zaštićene u Jordanu. Žene su osvojile i pravo da mogu same da se razvedu ako se ne osećaju dobro u braku sa Jordancem. Ranija je rođena u Kuvajtu a poreklom je iz Palestine. Smatra se da cela dinastija kraljeva Jordana potiče od proroka Mohameda, i da je sadašnji kralj Abdulah drugi, 41. generacija potomaka proroka Mohameda.

Arapske, odnosno Jordanske porodice, posebno očevi, njih 90 odsto, žele da im sinovi ostanu u kući. Ne vole da odu van, i uvek pripreme stanove za svoje sinove, ili grade kuće sa ravnim krovovima kako bi sinovi lako nastavili dalju gradnju i obezbedili potreban prostor za porodicu.

Pristojno sedenje u gostima

Jordan je premrežen sa tri glavna puta. Prvi put je i najduži autoput koji spaja Siriju sa granicom Saudijske Arabije, a zove se Pustinjski put. Zatim Put Mrtvog mora, i Kraljevski put koji spaja Petru i pustinju Wade Ram.

Dok na putevima kroz Jordan prolazimo pored beduina, oni mašu tepsijom, to znači da pozivaju na čaj ili kafu.

Inače, kod Jordanaca, kada primaju goste, običaj je da posluže čaj, kafu, sok i kolače. Ako gost ne popije ništa od toga znači da nije dobrodošao sledeći put. Mora da ispoštuje domaćina do kraja. Sedi se, uglavnom, na podu.

„Kada sedimo jedni pored drugih moramo da skupimo noge, ne smemo da dižemo noge. Ako slučajno neko digne nogu pred domaćinom znači da domaćin ima pravo da ga izbaci odmah iz kuće i nikad više nije dobrodošao. To se shvata kao nepoštovanje domaćina, posebno ukoliko se pokaže đon podignutom nogom. U arapskom sedu ili kada sedimo na sofama, sedimo na kolenima, ne prekrštenih nogu. Poštujući pravila, gost pokazuje poštovanje prema domaćinu. Naravno, postoje pravila koja i domaćin treba da ispoštuje, a to je da kada sipa kafu, čaj ili sok, treba da sipa desnom rukom u levu. U slučaju da domaćin sipa levom rukom gost može odmah da izađe i oseća se uvređeno“, objašnjava nam vodič.

Sklapanje brakova

Posebno nam je bilo zanimljivo saznati da li se nešto menjalo u tradicionalnim pravilima sklapanja brakova.

„Kada neki mladić želi da se oženi, običaj je da se ide u goste u kuću potencijalne mlade da je vide. I kada se dve porodice upoznaju, naravno muškarci pričaju sa muškarcima, žene sa ženama, u različitim prostorijama.

Ako se mladoženji ne dopadne mlada, ili se ne dopadne njegovom ocu, popije se samo pola kafe, nikako cela i tako šolja stavi na sto, čime se pokazuje da nije zainteresovan. U slučaju da se mlada dopadne, onda popiju celu kafu i traže još. U nekim predelima u porodicama beduina, ima običaja gde ne dozvoljavaju da se vidi ni lice mlade, dovedu je celu pokrivenu, samo joj se oči malo vide. Prilikom ženidbe, pravilo je da mladići, ako imaju mladu koja se prethodno nije udavala, daju od pet do deset hiljada jordanskih dinara. Ako se desilo da je imala razvod prethodno, onda se plaća pola cene. 

Šerijatski sud

O pravnim stvarima u Jordanu odlučuje Šerijatski sud, smešten u velelpnoj zgradi u Amanu, koju zovu Palata pravde.

Posebno nas je interesovao odnos prema ženama, odnosno rešavanje preljuba. U takvom slučaju, ako se dođe na sud, tu su njen otac i muž, vodi se rasprava, potrebni su svedoci koji bi mogli da potvrde izjave i dokažu. Potrebno je da svedoči jedan muškarac ili dve žene, pošto se žena smatra polovinom svedoka.

Svedoci pred Šerijatskim sudom stavljaju ruku na Kuran i kunu se da su je videli kako je prevarila svog muža. Ako se ustanovi da je to istina onda muž odlučuje o kazni. Uglavnom nema oprosta za preljubu. To je smrtna kazna. Tako da se preljube ne dešavaju.

Ako muž prevari ženu isto ide na sud i, uglavnom, plaća kaznu. Jordanski muškarci tvrde da ne varaju žene, nema razloga kad mogu da imaju četiri žene u isto vreme.

Kada su u pitanju druga dela, na primer ubistvo, sledi smrtna kazna – glava za glavu, i tu nema prigovora.

Bračni i seksualni život

Naš vodič kaže da su Jordanke kao žene jako ljubomorne, te da žene vode glavnu reč u kući. Mužu pripada obaveza samo da radi i doprinosi. Ako se desi da muž nema sredstava, žene nemaju strpljenja. Žene sa Balkana su dosta fleksibilnije i razumnije od Arapkinja, kaže on.

„Imam drugara koji živi sa tri žene, i gorko se kaje što je oženio više od jedne. Svaka hoće sva mesečna sredstva a to je teško podmiriti. Tako da je sve manje brakova sa više žena.“ Ipak, kako kaže Samer, dve najslabije tačke Arapa su: novac i žene. Za lepe žene znaju da kažu: kunafa. Izraz je izveden od naziva tradicionalnog slatkog kolača koji se zove kunefe.  

Naši sagovornici i domaćini u Jordanu su objasnili da kod njih nema homoseksualaca. Nekada u davninama, između petog i šestog veka, kazne za homoseksualizam su bile striktne. Ako se uz svedoke u procesu utvrdi da je neko homoseksualac, kazna je bila da se taj baci sa najvišeg vrha.

Obrazovanje, zdravstvo, porodični život

Školovanje je u Jordanu obavezno i traje 12 razreda, zajedno su osnovna i srednja škola. Kralj je obezbedio za najbolje đake (nešto kao naši vukovci), da studiraju besplatno, odnosno o trošku države na bilo kom univerzitetu u svetu. Slobodni su da se vrate i rade u Jordanu ili da rade u nekim drugim zemljama ako tako odluče. Jordanci teže ka tome da budu što više obrazovani.

Građani Jordana imaju zdravstveno osiguranje koje država obezbeđuje. Ima dosta bolnica i klinika državnih ali i privatnih, domaćih i inostranih. Dosta ljudi iz ostatka arapskog sveta i iz Afrike, dolazi da se leči u Jordanu, jer ovde ima sjajnih doktora, sjajnih hirurga, stomatologa...

Prosečna plata u Jordanu je 350 jordanskih dinara ili oko 500 evra, što  nije dovoljno za normalan život jedne porodice. Jordanske porodice su velike, u proseku imaju 7-8 članova, i da bi se normalno živelo nephodno je minimum 1.200 jordanskih dinara. Iznajmljivanje stana mesečno košta od 250 do 700 jordanskih dinara, pa plus računi za struju, vodu... Kvadratni metar stana kada se kupuje je oko 1.500 JD. Stanovi u Jordanu su uglavnom trosobni, četvorosobni i veći, upravo zbog brojnosti porodica i običaja da postoje odvojene prostorije i privtanost za svakoga, plus gostinska soba. Tako da je mladićima dosta teško, kada odluče da se žene, da obezbede sve to.

Petra,-riznica-

Petra, riznica

Petra – svetska atrakcija

U ovom periodu godine u Jordanu je, može se reći, klima blaga. Temperature budu nešto niže od 10 stepeni pa do 18, u proseku. Tropske vrućine počinju krajem maja, i sve do sredine septembra su od 40 do 50 stepeni. U pustinji je i preko 50, a u Akabi je najtoplije, čak i preko 56. Zvanično se to ne potvrđuje i uvek govore da je 46 ili 47 stepeni. Noću u tom periodu temperature budu oko 30 stepeni.

Glavna i najrazvijenija grana privrede u Jordanu je turizam. Najviše turista dolazi da poseti Arheološki park Petra, koji je postao svetska atrakcija. Petra je 1985. godine proglašena za Uneskovu svetsku baštinu,  2007. za jedno od sedam svetskih čuda novog sveta, a od 1994. godine su počele posete turista.

O Petri je napisano mnogo redova – fascinantne stene i boje, grobnice, hramovi, riznice. Mi smo želeli da otkrijemo ko su bili stanovnici i graditelji Petre i šta danas svet zna o njima.

Prema nalazima istraživača, pre 5.000 godina na ovom području je bilo Crveno more. I sve što vidimo bilo je na dnu mora. Raznobojne stene koje danas gledamo su peščarske stene, i bile su lake za klesanje i oblikovanje.

Pecine-Nabatejaca-s

Pećine Nabatejaca ponekad beduinaima posluže i u ove svrhe

Nabatejci – nestala civilizacija

Veruje se da su u Petri živeli i skoro sve što gledamo isklesali Nabatejci - narod nestale civilizacije. Nalazi i otkrića na terenu pokazali su da su Nabatejci bili napredni i pametni konstruktori. Sami su smišljali plan grada i sve što su gradili. Klesali su odozgo na dole. Još u to vreme imali su sistem za filtriranje vode i kanal za odvod, kao vodovod, čiji ostaci se i danas vide - postoje dva kanala vode, levi je bio sa vodom za piće i desni za životinje. Imali su i mermerne cevi koje su išle kroz taj kanal, što se vidi i danas. I sam kanjon je uz određene brane uređivan tako da grad ima zaštitu od poplava.

Nabatejci su na prostor Petre došli iz predela sa severa Saudijske Arabije. Prešli su preko pustinje Wade Ram, za sobom su ostavili dosta putokaza i ostataka isklesanih u stenama koji svedoče o tome. Smatra se da su bili Arapi jer su koristili arapska imena. Imali su svoje pismo.

Prema arheolozima koji su istraživalli Petru, Nabatejci nestaju krajem drugog veka, a Rimljani preuzimaju celo Nabatejsko carstvo. Dosta pronađene dokumentacije iz života Nabatejaca i njihovog carstva odneto je u Vatikan. Među tim artefaktima je i najstariji pisani dokumet. Zanimljivo je da su svi dokumenti koji su pronađeni u Jordanu sada u Vatikanu, a ne u muzeju Petra ili nekoj drugoj jordanskoj instituciji. Tokom trajanja Nabatejskog carstva smenilo se šest kraljeva. Haret četvrti je sagradio glavnu riznicu u znak ljubavi prema svojoj supruzi kraljici Šakili. U isto vreme tu je pripremio i grobnicu za nju. I zaista, ona je umrla pre njega. Već neko vreme ulaz turistima u riznicu nije dozvoljen – jordanske vlasi su to zabranile jer su turisti pisali grafite po zidovima i pravili štetu.

Podovi (putevi), po kojima se hoda u nekom delu Petre su Rimska kaldrma napravljena preko Nabatejske. Originalni pod Nabatejaca je šest metara ispod zemlje. Najuži deo kanjona kroz koji se prolazi je oko 5-6 metara, najširi 15 metara, visina kanjona je od 60 do 90 metara.

Osim glavne riznice posvećene nabatejskoj kraljici Šakili, u samom kanjonu vidljivi su mnogi ostaci drugih građevina koje govore o načinu života ovog naroda. Poseban utisak ostavlja Hram devojke – mesto gde su se Nabatejci venčavali. Otkrivena je i palata pravde Nabatejaca, ali i zatvor. U kanjonu se mogu videti i ostaci vizantijske crkve u kojoj je očuvano dosta autentičnih mozaika i drugih građevina koje svedoče o prisustvu Rimljana.

petra-nabatejci-s

U klisuri na putu ka Petri replike nabatejskih vojnika

Poverovali Rimljanima i - nestali

Arheolozi tvrde na osnovu nalaza na terenu, da su Nabatejski kraljevi živeli odvojeno od ostatka naroda. Imali su grobnice na dva sprata i običaj da prpreme svoje grobove i grobnice pre smrti. U gornjem delu su spavali a dole su svoje pokojne sahranjivali. Mrtve su zamotavali u čaršave i koristili su tamjan zbog mirisa. Postojala je i podela između bogatih i siromašnih po mestu i načinu života.

Nabatejci su bili mnogobošci, verovali su u tri Boga, glavni je bio Bog Dušara, a tu su bili i Aloza i Ilat. Molili su se gledajući na gore. Lik boga Dušare je prikazan u stenama i očuvan do danas.

Rimljani su ušli u Nabatejsko carstvo krajem prvog veka nove ere, mirno - bez rata. Nabatejci su verovali Rimljanima. Legenda kaže da su Rimljani navodno našli neko zlato na putu ka Nabatejskom carstvu. Rekli su Nabatejcima za to i navodno je većina Nabatejaca otišla u potragu za blagom. Niko od njih se nije vratio, pa i zato se smatraju nestalom civilizacijom. Nema podataka šta se dogodilo sa njima. Manjina koja je ostala pridružila se Rimljanima. Preuzevši nabatejsko carstvo, Rimljani su gradili svoje hramove, tako da danas u Petri ima dosta ostataka i rimskih građevina i obeležja. Imali su čak i Kardio Maksimus ulicu u Petri, kao i u drugim rimskim gradovima toga doba. Krajem drugog veka sami Rimljani su uvideli da nemaju nikakve koristi da budu u ovom zatvorenom gradu, tako da napuštaju grad i Petra ostaje bez ljudi i civilizacije.

Mladi-beduini-u-Petri-s

Mladi beduini u Petri

Beduinski ručak

Poseban ukras Petre su jordanski beduini koji tu žive ili dolaze zbog turista. Prodaju različite rukotvorine i dragunlije, prave sokove, nude kamile, konje i magarce za jahanje.

Jordanski kralj Husein je devedesetih godina, imao ideju da iseli beduine iz Petre, pa je na uzvišenju iznad kompleksa sagradio uređeno urbano naselje – beduinsko selo, u okviru koga im je obezbeđeno sve besplatno – smeštaj, hrana, školovanje, zdravstvo... Smatrao je da će manje smetati turistima ako ih povuče sa ovog područja.

Beduini, međutim, ne vole novi ponuđeni način života, i vraćaju se u Petru. Neki su se vratili u pećine i nastavili život na stari način. Leti ih ima baš dosta u Petri.

Tokom boravka u Petri gostovali smo u jednoj beduinskoj kući-pećini, gde smo ručali prema beduinskim običajima. Spremljena je piletina sa pirinčem i kikirikijem, servirana u velikom ovalnom tanjiru, iz koga jedemo svi zajedno – dobili smo svako svoju kašiku i hleb koji je najsličniji tortilji. Sedi se i jede na podu gostinske sobe koja je, iako u pećini, dovoljno prostrana i svetla.

Petru nije preporučljivo posećiivati u periodu jul, avgust, septembar jer je prevruće. Osim temperatura koje idu i do 50 stepeni, bude i jako sparno.

Sav prihod koji se zarađuje od ulaznica u Petri ide samo za Petru. Pojedinačna ulaznica za Petru košta 55 jordanskih dinara što je oko 70 evra i važi za dva dana. Ulaznice se kupuju uz pasoš, kako ne bilo zlouopotrebe, i na njima su odštamapana imena posetilaca. Za događaje Petra by night doplaćuje se 17 jordanskih dinara, što je oko 23 evra (zavisi od kursa). To je za turiste posebno atraktivan program, kada svećama osvetle put do riznice. Izvode se neki performansi, predstave ili muzički nastupi – gusle, violina itd.

I da podsetimo kako je otkrivena Petra – Švajcarski arheolog Džon Perhard je 1812. godine boravio na području Egipta. Istraživao je piramide, živeo sa beduinima i znao je arapski jezik. U nekom trenutku je došao u predele Jordana i upoznao jordanske beduine, koji su ga doveli do Petre. Petra je bila više od hiljadu godina skriven grad.

kam-pustinja-jordan-

Jedan od kampova za smeštaj turista

Kampovi u pustinji

Poseban doživljaj u susretu sa Jordanom je pustinja Wade Ram, u kojoj živi oko 3.000 beduina, a tu je sada već i preko 200 kampova u kojima se smeštaju turisti. Pravilo je da samo beduini i starosedeoci koji su došli iz Saudijske Arabije imaju prava da sagrade kamp. Država im rentira zemljište, nekada je to bilo za samo jedan dinar jordanski, a kada je turizam uznapredovao cena je porasla, pa sada za otkup jedne parcele  zemljišta treba 1.000 jordanskih dinara. Da bi se sagradio jedan kamp potrebno je uložiti od 300.000 do milion jordanski dinara. Kroz celu pustinju ima dosta beduinskih kuća i farmi na kojima gaje lubenice. Jordanci lubenice iz Wade Rama smatraju najslađima i kažu da je to zato jer je voda veoma dostupna. Ako bi se kopalo, na oko 7-8 metara dubine, dođe se do vode.

Predeli u Wade Ramu bogati su fosorom koji Jordan izvozi širom sveta.

U kampu u kome smo boravili, domaćini su na poseban način spremili ručak – prema običaju koji zovu Zerb. Spremali su jagnjetinu i piletinu, tako što je meso poređani u nekoliko nivoa i spušteno u za tu svrhu pripremljenu rupu u pesku i zakopano. Posle nekoliko sati ručak se otkopava pred očima znatiželjnih turista i servira.

U ambijentima ove pustinje snimani su filmovi - Aladin, Ratovi zvezda, Indijana Džons, Lorens od Arabije, Marsovac, a i kadrovi srpskog filma Sveta Petka rađeni su na ovom području. Sadašnji Jordanski kralj podržava ideju da što više filmskih ekipa snima na ovim lokalitetima.

Kamile

U samoj pustinji ima dosta životinja – tu su orlovi, sokolovi, lisice, hijene, šakali, ima dosta otrovnih zmija, škorpija, malih gazela, oriks jelena i kamila.

Kamile su simbol arapske nacije. One su zaštićene životinje. Mleko koje daju namenjeno je isključivo muškarcima jer ga smtraju jednim od najboljih prirodnih afrodizijaka. Sezona kamiljeg mleka je u martu, pa beduini mleko koje prikupe skladište i čuvaju da imaju tokom cele godine.

Dozvoljeno je da se jede i kamilje meso. Ove životinje žive od 25 do 30 godina. Svaka kamila ima ime. Najpopularnije ime za kamilu ženku je Fatima. Kamile važe za odane i emotivne životinje, kada se jednom vežu par ostaje zajedno do kraja života. Kada ženka umre i mužjak umre za njom i obrnuto.

Najomiljenija hrana kamilama je trnje. Ima i dosta divljih kamila koje žive bez vlasnika ali većina ih je u posedu beduina.

Luka Akaba

Jedini jordanski izlaz na more luka i grad Akaba, dobijen je razmenom teritorije sa Saudijskom Arabijom, koja je poklonila Akabu Jordanu, Jordan je dao jedan deo pustinje. I baš u tom delu pustinje koji je poklonjen Saudijskoj Arabiji - tu je bila nafta.

Akaba je i Nabatejcima bila glavna luka. Akabski zaliv dele četiri države: Jordan, Izrael, Egipat i Saudijska Arabija. (Jordanci za Izrael najčešće koriste izraz „komšije“ i često naglašavaju da im je Palestina u srcu). Akaba je popularna među Jordancima. Uobičajeno tu dolaze na odmor ali i na vikende da predahnu. Jordanci odmaraju i na Mrtvom moru van sezone tropskih vrućina, ali na duže odmore i letovanja idu u Tursku. Sada se posle zemljotresa u ovoj zemlji očekuje da će mnogi ljudi koji su planirali odmor u Turskoj, otići u Jordan, Egipat ili Maroko. U centru Akabe nalazi se veliki šoping kvart gde možete kupiti šta god vam padne na pamet. Cene se utvrđuju cenkanjem.

Ako odlučite da letujete u Akabi, treba da znate da se možete kupati na malo udaljenim plažama, predviđenim za turiste, nikako na centralnim gradskim plažama koje su rezerisane za lokalno i domaće stanovništvo.  

Proverili smo i tvdrnju da je Mrtvo more dovoljno slano ili gusto da plivači ne mogu potonuti. Salanitet je 33 odsto. Voda  je prekomerno slana, gorka i masna. Inače, Mrtvo more je najniža tačka na svetu sa minus 436 metara. Vazduh je na području Mrtvog mora čistiji i ljudi u ovoj oblasti žive dosta duže.

Aman-2-zgrade-

Aman

Zanimljivosti Amana

Ako se nađete u Jordanu ne propustite da obiđete ostatke rimskog grada Đeraš, nastalog 63. godine pre nove ere, koji se nalazi nadomak Amana. Zatim, reku Jordan koja je najznačajnije mesto za hodočašće hrišćana. Papa je 2012 godine proglasio reku Jordan kao najsvetije mesto i najvažnije mesto za hodočašće hrišćana. Tu je i planina Nebo koja se pominje u Bibliji kao mesto sa koga je Mojsije video Obećanu zemlju.

Mesto-krstenja-Isusa-f

Mesto krštenja Isusa na reci Jordan

U samom Amanu, možete obići neke od šopinga centara ili bezbroj malih radnji, kao i pijace, gde možete kupiti lokalne začine, suvenire, marame, i sve što poželite. Turisti, muškarci često kupuju odela. Jedno kvalitetno odelo košta oko 45 do 50 jordanskih dinara, što je oko 70 do 75 eura.

Dok šetate starim gradom naići ćete na ponude raznih napitaka, slatkiša, preporučujemo da ne propustite da probate sok od šećerne trske. Na uličnim tezgama peku kestenje ali i leblebije. Preporučujemo još da u Amanu obiđete Citadelu, Rimski amfiteatar u starom delu grada, u okviru koga su smešteni Muzej folklora i Etnografski muzej, džamiju kralja Abdela Prvog, Koptsku crkvu... Posebno atraktivan je centar Novog Amana, sa oblakoderima, šoping molom, i uređenim bulevarom.

 

Intervju

SAMER KHASSEB, TURISTIČKI VODIČ U JORDANU 

Samer-1-s

Samer Khasseb je bio naš vodič i drugar za putovanje po Jordanu i veza za upoznavanje sa Jordancima. Svi turisti sa prostora bivše Jugoslavije, budu fascinirani kada sretnu Samera, jer perfektno govori srpski jezik uz, naravno, arapski i engleski jezik. Rođen je u Beogradu, i prvih 20 godina života proveo je u srpskoj prestonici, gde je završio osnovnu i srednju školu. Njegova majka je takođe Beograđanka, dok su njeni roditelji poreklom iz Bosne. Otac mu je iz Jordana.

„Moja majka je sudirala medicinu, a otac kibernetiku na FON-u. Tu su se upoznali 80-i godina. Ja sam rođen u Beogradu 1986 g. Imam i mlađeg brata iz tog braka. On živi u Beogradu, oženjen je našom srpskom snajkom i ima sina“, priča nam Samer.

„Moji roditelji su se rastali kada sam ja imao tri godine a moj brat jednu. Majka sada živi i radi u Dubaiju. Ja i brat smo odrasli sa majkom u Beogradu, otac se vratio u Jordan i oženio se više puta. Svake godine odmore provodimo kod majke u Emiratima.“

Samer je prvi put otišao u Jordan kada je imao 20 godina, i tada se zadržao oko mesec ipo dana u ovoj zemlji. Put ga je odveo u Arapske Emirate, jer je već igrao fudbal i ukazala se prilika da nastavi profesionalno da se bavi ovim sportom. Igrao je u prvoj emiratskoj ligi u klubu Al Wasel Dubai, Maradona je tada bio trener ovog kluba.

Kada se, nakon skoro sedam godina igranja, ozbiljnije povredio, posle dužeg lečenja, odlučio je da okonča profesionalnu karijeru aktivnog igrača. Prošao je potrebne edukacije i procedure i sada ima licencu fudbalskog trenera. A u Britaniji je završio koledž iz mendžmenta u turizmu.

„Nakon toga sam radio u par privatnih firmi. I onda upoznajem šeika Sultana, šeika od grada Sharjah u Arapskim Emiratima, i postajemo prijatelji. Radio sam kod njega oko pet godina, bio sam menadžer za kontrolu biznisa njegovih nekretnina. Onda dolazi korona i ja odlučujem da se preselim u Jordan 2020. godine. Počinjem posao u profesiji za koju sam se obrazovao. Došao sam na ideju da ljudima iz cele ex Jugoslavije pomognem da dođu i posete Jordan, da upoznaju kulturu Jordana. Imam svoju agenciju Jordan Whisper i sarađujem sa beogradskim Jungle travelom. Za dve, godine koliko zajedno radimo. proveli smo oko 50 grupa turista kroz Jordan. Cilj nam je da proširimo posao na sve balkanske zemlje i Sloveniju.“

Kakvi su tvoji utisci o susretima turista ex YU zemalja sa ovim delom sveta?

-Jordan ostavi veliki utisak na ljude koji ga posete. Dosta turista se vraćalo, mnogi su došli čak i individualno. Hteli su da vide Jordan mnogo više. Tu je Petra kao jedno od svetskih čuda i atrakcija Jordana. Imamo i druga turistička blaga Jordana, kao što je Đeraš – grčko rimski grad, pustinja Wadi Ram, Aman glavni grad Jordana, koji je bio i pod Rimskim i pod islamskim carstvom. Turisti su zadovoljni i vraćaju se. Kratki aranžmani nisu dovoljni da se vidi ceo Jordan.

Samer-petra-s

Koliko je lako ili teško doći u Jordan individualno ili je bolje sa agencijom?

-Lakše je sa agencijama, grupne ture su mnogo bolje po mom mišljenju, jer ljudi vide ceo Jordan od severa do juga. Takođe, jako je lako da se dođe individualno. Jordan nije komplikovana zemlja. Procedura je veoma laka. Za Srbiju i za sve balkanske zemlje bivše Jugoslavije viza se dobija na aerodromu, odmah po sletanju. Ljudi koji dolaze individualno nalaze dosta veb stranica koje organizuju individualna putovanja – sve može da se organizuje, od rente automobila i celog programa, zavisi šta putnici vole da vide.

Kada dođe neko individualno u Jordan da li je slobodan da ide gde hoće ili mora negde da se prijavi?

-Ništa ne mora, slobodan je da ide gde hoće. Nakon dobijanja vize na aerodromu može da ide gde želi da vidi, šta želi. Jordan je jedna od najbezbednijih zemalja na Bliskom istoku.

Kako funkcioniše međugradski prevoz u Jordanu?

-U Jordanu se koriste mini busevi sa oko 20 putnika, za lokalne destinacije i povezivanje manjih gradova, a za recimo odlazak do Akabe ili do Petre imamo veće autobuse, putničke sa oko 50 mesta.

Pričamo o pojedincima, ako dodju u Jordan kako da se snađu?

-Mogu sve da nađu. Sa aerodroma ima taksi, ima i prevoz autobusima. Može da se dođe do glavne stanice ili do mesta gde će konketnom pojedincu biti baza u Amanu. Dalje može taksijem. Tim mini austobusima se voze lokalni ljudi. Putnički su drugačiji, ima glavna stanica u Amanu sa koje se mogu prevesti do Petre ili do Akabe, na primer.

Koliko ljudi dolazi organizovano a koliko samostalno?

-Turisti dolaze više organizovano. Ljudi vole da im je sve spremno. Ne vole da sami organizuju sve i da se cimaju. U tom smislu je veći procenat onih koji dolaze posredstvom agencija, oko 70 odsto, dok 30 odsto posetilaca Jordana dolazi samostalno.

Čula sam informaciju da ove godine turistički radnici Jordana žele da obore rekord poseta?

-Tako je. Petru je 2019. godine posetilo preko milion posetilaca. Zbog korone je taj broj bio manji u proteklom periodu. Ipak, 2022. godine  je bilo oko 850.000 turista koji su obišli Petru. Očekujemo da se ove, 2023. godine dogodi eksplozija turizma u Jordanu i da se obori rekord koji je prethodno postignut.

Da li je nešto novo urađeno u tom cilju?

-I Jordanske vlasti i turističke agencije kreću da reklamiraju Jordan po celom svetu, pre svega da pozivaju ljude da posete Petru. Sve više se širi vest da Jordan renovira Petru i organizjuje kako bi se uredio ceo kompleks Petre. Moj lični, glavni cilj je da što više ljudi sa Balkana, pogotovu iz Srbije jer sam tamo rođen, dođe da poseti Jordan i Petru. Ima nešto slično između Jordanaca i Srbije ili ex Jugoslavije - sličan je mentalitet. Dosta Jordanaca se oženilo sa srpskim ženama, čak su i studirali u Srbiji osamdesetih godina kao što je i moj otac. Koliko znam bilo je oko 7- 8 hiljada građana Jordana koji su studirali u Srbiji. U samom Amanu imamo Ex Jugoslavija klub, gde se okupljaju svi koji su studirali u Srbiji i drugim republikama bivše SFRJ. Imaju posebne dane kada se okupljaju, igraju karte, igraju šah, domine, sve društvene igre koje su naučili u Srbiji. Čak su im i žene tu prisutne i slušaju srpsku narodnu muziku uz to. I na samom ulazu u klub imaju sve zastave bivše Jugoslavije.

Da li dolazite u Srbiju, Beograd?

-Dolazim u Srbiju kad god mogu a isključivo leti kad su jake vrućine u Jordanu, pa odmaram jul, avgust, septembar. Treba reći da imamo i kišnu sezonu koja počinje krajem decembra i traje do februara. To je period kada se u Jordanu pune brane. U celom Jordanu tada pada kiša, i u pustinji. U nekim predelima ima i snega.

 

Portret

ALI NA VRHU SVETA

Ali-s

Ali, uživa na vrhu sveta

Na jednom od planinskih vrhova u Petri, Nabatejci su imali žrtveni oltar. Sam put do žrtvenog oltara je jako težak i uglavnom je za planinare. Na tom vrhu su Nabatejci žrtvovali životinje - ovce ili koze, u ime svoga boga koga su nazivali Dušara. Na posebno određenom mestu bi stajala životinja a oni svi bi bili u krugu i molili se da se duh oslobodi. Nakon toga su pravili gozbu, pekli žrtveno jagnje da bi nahranili narod.

Popeli smo se do žrtvenika. Nije bilo ničega, samo litica, pesak, kamenje i mali šator. Tu smo zatekli Alija i njegovog brata. Kupili smo sok od nara. Ali nas je pozvao rečima: Sedite, gledajte i uživajte.

Pridružilo nam se dvoje Norvežana. Na panou u Alijevom šatoru stoji natpis: „Vrh sveta! Uživajte, opustite se i ostanite sami na vrhu sveta!“

Ali-duvani-

Ali bi voleo da otputuje u Italiju - da nađe devojku

Pitamo Alija gde živi leti, kad je prevruće ili kad je kiša krajem godine. Rekao je da živi u istom ovom šatoru gde smo ga zatekli. Pitamo ga kako donosi sve ove stvari, nar od koga pravi sokove, drva za vartu...

„Na magarcu“, kaže.

Ispričao nam je da ima šestoricu braće i šest sestara. On je beduin. Roditelji su mu umrli. Jedan brat mu živi u Norveškoj i tamo se oženio. Ali je putovao na venčanje. Putovao je i po Jordanu.

Na pitanje, šta bi voleo da ljudi koji dolaze u Petru nauče tokom boravka, Ali kaže: da manje žure i da više uživaju.

A upitan koliko ima godina, Ali je rekao: „Nemam broj, samo uživam u životu.“

Poslužio nam je i čaj, gratis.

Želeli smo da znamo da li bi on voleo negde da putuje kao i svi ovi ljudi koji dolaze u Petru.

„Voleo bih da otputujem u Italiju da nađem devojku“, rekao je Ali i ostao na jednom od najviših vrhova Petre da uživa u životu.

 

 

 

 

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...