Nemačka domaćinstva plaćaju struju skoro 30 evrocenti po kilovatu!
Cena struje veća za četvrtinu zbog podrške obnovljivim izvorima. Nemački Handesblat piše o "teškim posledicama nemačke enrgetske politike" zbog "zelene revolucije" i napuštanja nuklearne energije
(ilustracija, Nemci plaćaju visoku cenu za uvođenje "zelene energije")
Nemačke krajnje potrošače električne energije teško je poslednjih godina pogodio rast cena. Jedan kilovat-sat u proseku sada stoji 29,23 evrocenta, saopštilo je Savezno udruženje za energetiku i vodoprivredu (BDEW). Tim povodom, ugledni nemački privredni list Handesblat (Handesblatt) ukazuje da 25 posto te cene ide na podršku obnovljivim izvorima ernegije.
"Električna energija je za potrošače zaista skupa. Finansijski teret u vezi promene smera razvoja enrgetike je raspodeljen nepravedno", citira list nemački Savezni savez potrošača.
Prosečna cena struje za domaćinstva u nekim zemljam a EU (u evrima za megavat-sat):
Zemlja 2010. 2015 2016
Danska 267 307 309
Nemačka 238 295 297
Belgija 196 213 254
Italija 196 245 241
Prosek EU 168 209 205
Austrija 197 202 203
Britanija 139 212 195
Švedska 184 185 189
Francuska 128 168 168
Slovačka 152 151 142
Češka 150 138 142
Poljska 147 144 133
Mađarska 170 113 111
Izvor: Eurostat
"Ništa na tome bitno ne menja činjenica što je lane potpora zelenim energijama smanjena za 1,3 posto. Pri godišnjoj potrošnji od četiri hiljade kwh, domaćinstvo će platiti za struju 1.127 evra.", izračunao je Franfkurrer Rundšau (Rundshau). Pre 10 godina taj godišnji račun je bio manji za 40 posto.
Prema nizu nemačkih enrgetskih stručnjaka, ceh za nemačku energetsku transformaciju bi morali, u većoj meri nego dosad, da plaćaju veliki potrošači tj privredni kupci. Domaćinstva, naime, učestvuju u ukupnoj potrošnji električne energije sa četvrtinom ali plaćaju oko 36 ukupnog tereta podrške zelenim izvorima.
No, i firme se žale na skupu struju. Tvrde da su zbog toga u neravnopravnom položaju na evropskom trištu.
"Saveznim vladama nije uspevalo da tokom svojih mandata zaustave poskupljenja električne energije i tu smo gde smo", rezmira Erik Švicer (Eric Scwitzer), predsednik nemačkog Saveza industrijskih i trgovinskih komora.
Handseblat u svom zaključnom komentaru ukazuje da je nemački energetski obrt (Energiwiende) "jedan od najvećih posleratnih promašaja nemačke energetske politike. Ogromne razlike su se stvorile između postavljenih ciljeva i realnosti. Štaviše, u debati o napuštanju nuklearne energetike više nego činjenice upotrebljavaju se ideološki obojeni argumenti koji s realnošću nemaju mnogo zajedničkog. Već je sada jasno Nemačka neće do 2020. smanjiti emisije CO2 za planiranih 40 posto. Ispod očekivanja su i planirane energetske uštede kao i razvoj elektromobila. Cela situacija se može još više pogoršati posle 2022, kada iz mreže treba da se isključe poslednje nemačke nuklearne centrale pa će tako najveća evropska ekonomija morati da kupuje struju iz francuskih reaktora".