PORODICA OSMANI I PRIVATIZACIJA NA KOSMETU

Ana Radmilović

Državna imovina (Republike Srbije) nelegalno se privatizuje na Kosmetu, u korist albanskih biznismena – uz pomoć srpskih političara (foto: letošnja barikada kod Leposavića)

Nije nepoznat podatak da porodica Osmani sa Kosova u poslednje vreme kupuje firme i lokale u vlasništvu srpskih državnih preduzeća na severu Kosmeta. Ono što je, međutim, manje poznato jeste ko su ljudi koji jednom od članova ove u Evropi poznate familije, Ismetu Osmaniju (zvanom Curi) omogućavaju otkup srpskih državnih nekretnina.

Priča bi mogla da počne od srpske biznis-familije Miljković čije su građevinske firme na Kosovu poznate po glasinama o izgradnji puteva i objekata koje niko nikada nije video, poslovima dobijenim naizgled volšebno i o neplaćanju dnevnica fizičkim radnicima koji su dolazili na sever Kosmeta iz tzv Doline gladnih (centralna Srbija) i vraćali se praznih džepova. Familija Miljković, međutim, pokazala je patriotizam ulažući „materijal“ za postavljanje barikada na severu i praveći (besplatno) alternativne puteve, leta 2011.

Branko Miljković, predsednik Privredne komore Kosova i Metohije, vlasnik je firme „MB Miljković“ i živi u Beogradu. Njegov mlađi brat Aleksandar i on često dolaze na sever gde sarađuju sa građevinskom firmom „Kastrioti“ (vlasnici Arbnor i Avdija Spahiju) sa kojom su dobijali poslove na Unmikovim tenderima, kao i na projektima koje je finansirala vlada Kosova. Miljkovići su, inače, među (većim) finansijerima SPS sa Kosova, svojevremeno su finansirali odbranu Sretena Lukića u Hagu, a firme „posestrime“ (Mab company i Mba company) u svoje beogradske poslove upisuju rad na Gazeli, zaobilaznici itd. Otac braće Branka i Aleksandra Miljkovića, Milivoje, dobio je velike poslove poput izgradnje tipskih kuća i autoputeva u Africi.

Jedna od firmi u vlasništvu Miljkovića je i firma „Ratko Mitrović“, a direktor te firme je Dejan Radenković - čovek iz SPS i sa, verovatno, najviše funkcija na Kosovu. Jedna od bitnih za ovaj posao je Radenkovićeva funkcija zamenika predsednika Odbora za urbanizam i građevinstvo za Kosovo i Metohiju. Nisu nevažne ni one u Odboru za Kosovo i Metohiju, zatim u Odboru za finansije, Odboru za saobraćaj i veze, i manje bitno – članstvo u grupama za prijateljstva (Austrija, Velika Britanija, Makedonija...)

Dejan Radenković, značajni funkcioner SPS, takođe blisko sarađuje i prijatelj je sa Slobodanom Petrovićem, predsednikom Samostalne liberalne stranke i zamenikom Hašima Tačija. Ovaj funkcioner SPS odlazi u kućne posete Slobodanu Petroviću, i to džipom registrovanim na Miljkovićevu firmu „Ratko Mitrović“. U tom društvu, blizak Petroviću i Radenkoviću, viđan je i Dino Asanaj, Albanac sa velikim uticajem u krugovima ŠIK-a (Tačijeva obaveštajna služba) i visoki funkcioner Kosovske agencije za privatizaciju. Petrović je član borda za privatizaciju i, pored Asanaja, nezaobilazan je faktor u kupovini bilo čega (a što je bilo vlasništvo Republike Srbije) na Kosovu.

Preko Petrovića i Asanija, Ismet Osmani kupio je robnu kuću u Leposaviću - za 170.000 evra, što je bar četiri puta manje od realne cene, a na ime izvesnog D.M. , Srbina iz severne Mitrovice (ime poznato redakciji); zatim nekoliko lokala bivše trgovinske firme „Lux“ na severu Kosova, a u procesu je i kupovina fabrike „Kristal“ u Leposaviću. Nedavno je u Jarinju otkupljen i kamenolom od strane izvesnog Aleksandra Mihajlovića (iz Gračanice) za kojega izvori KPS osnovano sumnjaju da je samo fiktivni vlasnik a da je kamenolom u Jarinju zapravo kupio Fadilj Demiri, blizak saradnik Asanija i Tačija. Iz tog kamenoloma odvozi se kamen koji širom Kosova služi za izgradnju objekata, puteva i ima primenu u industriji.

Nedavno je, pod čudnim okolnostima i bez objašnjenja, po nalogu Dejana Radenkovića, smenjen predsednik opštinskog odbora SPS za Kosovsku Mitrovicu (Ljubiša Maravić) i na to mesto postavljen je mladi Ninoslav Đerić, koji blisko sarađuje sa G17 (na lokalu, čovek je anoniman inače) , a i sa KPA (Kosovska poverilačka agencija za region Mitrovice).

Kada su prošle godine članovi Petrovićevog SLS bili zvanično primljeni kod Slavice Đukić Dejanović, da poentiramo, to je delovalo neobično – s obzirom na to da Republika Srbija ne priznaje državu u kojoj je SLS deo vlade, te da predsednica Skupštine Republike Srbije ne bi smela da ugosti ljude koje bi, po ustavu RS, trebalo uhapsiti. Međutim, poslovne veze (kao u slučaju Dejana Radenkovića) i porodične (u slučaju Veljka Odalovića – čiji je rođak Bojan Stojanović, predsednik kosovske opštine Gračanica, takođe član SLS) sa pojedinim delovima vlade RS mogle bi da posluže kao odgovor.

Dejan Radenković i jedan od njegovih poslodavaca, Miljkovići, mogli bi da posluže kao paradigmatski odgovor na pitanje – zašto je Srbija s jedne strane na sav glas insistirala da Srbi sa Kosova ne izađu na izbore kvazidržave, a sa druge strane upravo sa predstavnicima vlasti te kvazidržave radila na nelegalnoj privatizaciji – to jest prodaji srpske državne imovine albanskim biznismenima čija su krivična dela relativno poznata javnosti u Srbiji i regionu.

Kriminalna privatizacija na Kosovu, bilo je jasno, ne može da se odvija bez dopusta nekih krugova u Beogradu. Ono što se sada, međutim, dešava je haos u kojem verovatno ni stranački šefovi predstavnika države Srbije na Kosovu više ne znaju šta njihovi kadrovi, i sa kim, rade.




Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...