DECENIJA OPORAVKA POSLE KRIZE
Argentina, deset godina posle bankrota i isključenja sa međunarodnih finansijskih tržišta, ima demokratski sistem, visoke stope rasta i izrazito manju nezaposlenost i siromaštvo, nego pre krize
Deset godina posle proglašenja bankrota države i najveće krize u istoriji zemlje, ekonomija Argentine se razvija gotovo kineskim tempom...
Bankrot krajem 2001. je imao teške ali očišćavajuće posledice po nacionalnu ekonomiju. Ipak, već posle dve godine obnovljen je ekonomski rast a već 2005. premašen je BDP iz vremena pre krize. Taj ciklus rasta traje i danas. Demokratski sistem se održao, a nezaposlenost i beda su izrazito smanjeni...
Za vreme vladavine predsednika Nestora Kirchnera, 2003-2007. tj u vreme odlučujuće za izlazak iz krize, izvršeno je restrukturiranje dugova koje je prihvatilo 90 posto privatnih investitora. Argentina još uvek mora plaćati dugove prema tzv Pariskom klubu poverilaca, tj dugovanja državama ali u tome ne žuri....
Isključivanje Argentine s međunarodnih finansijskih tržišta otežalo je ovoj zemlji finansiranje nekih infrastrukturnih projekata. Istovremeno, to joj je pomoglo da izbegne aktuelnu svetsku krizu. Motor rasta u poslednjih osam godina bio je izvoz u Kinu i Brazil. Prvih četiri godine stopa rasta je iznosila devet, a 2008. sedam posto. U 2009. rast se osetno usporio tj na svega 0,8, a lane je privreda opet rasla po visokoj stopi od 8,5. U trećem kvartalu ove godine, u odnosu na isti period 2010. stopa je bila 9,3 posto. U naredne dve godine se računa sa usporavanjem godišnjeg rasta na oko četiri posto.
Ova zemlja, poznata po inflaciji iz 80-ih koja je ušla u svetsku ekonomsku istoriju, pati i danas od relativno visoke inflacije (oko 20 posto), i sklonosti ka precenjivanju sopstvene valute. Vlada je prinuđena da smanji domaću tražnju pa je najavila smanjivanje državnih subvencija za struju, vodu i javni prevoz, uvedenih 2002. kako bi se ublažili efekti devalvacije na plate. Sindikati se tome žestoko protive a vlada, ipak, računa da će sa stopom rasta od četiri posto imati dovoljno manevarskog prostora za ublažavanje socijalnih posledica ovih mera.