Merkel uskoro kod Putina
Lomeći nuklearni sporazum sa Iranom, Donald Tramp slomio i političku blokadu Moskve od Zapada. Degradirani saveznici Amerike u zapadnoj Evropi počinju da traže političku pomoć Kine i Rusije
(Tehran, 11.05.2018 - spaljena američka zastava na protestu u Teheranu na protest zbog istupanja SAD iz nuklearnog sporazuma sa Iranom i pretnje vraćanjem sankcija)
Kancelar Nemačke, gospođa Angela Merkel putuje iduće nedelje u Rusiju, u Soči, na sastanak s predsednikom Vladimirom Putinom, iniciran krizom povodom Irana. Berlin apeluje da Moskva uredi stvar s Teheranom, i eventualno izdejstvuje da Iran ostane u režimu apstinencije u odnosu na sopstveno proizvedeno atomsko oružje.
“Dil” te vrste, uglavljen uz pristanak SAD, da se Iran oslobodi pritiska američkim sankcijama (2015.), prestao je da važi u utorak ove nedelje, jednostrano precrtan odlukom predsednika Donalda Trampa.
Šamar saveznicima
Sporazum Evrope ( Nemačke, Francuske i Britanije ), SAD i Irana, podržan od Rusije i Kine, i verifikovan u Ujedinjenim nacijama, smatran je krunskim uspehom evropske diplomatije.
Odluka Vašingtona da zanemari političke interese vodećih država Evrope i jednostrano istupi iz tzv. nuklearnog sporazuma sa Teheranom i Iran vrati pod američke rigorozne sankcije, dovela je u nepriliku – ali i ponizila je evropske saveznike Amerike.
Evropska štampa piše da im je Amerika “zviznula šamar u lice”.
Krajem aprila, u SAD su putovali i Emanuel Makron i Angela Merkel. Tramp je predsedniku Francuske čak priredio i spektakl dočeka najvišeg ranga, ali šef SAD je i bio i ostao gluv za apele Evropljana da bar odloži svoju odluku o Iranu.
Za Vašington ne postoje saveznički već samo američki interesi, naznačeno je gostima.
S Rusijom i Kinom, možda
Od tog događaja na dalje zapad Evrope je u svojevrsnom šoku, a još nejasan osećaj neke narastajuće opasnosti, pre svega na Bliskom istoku, diktira da se potisne u drugi plan do juče solidaran bojkot političke komunikacije s Rusijom. Evropi, Moskva je potrebna urgentno. A i Peking, Kina. I jedna i druga sila su u kooperativnim odnosima sa Iranom, i u stanju su da možda politički utiču na Teheran.
Ideja Berlina, Pariza i Londona, je da krucijalno važan ugovor sa Iranom spasavaju od predsednika Donalda Trampa, inicijativom svih ostalih kod Teherana da Iran produži putem odustajanja od izrade nuklearnog oružja – bez ozbira na američke obnovljene sankcije.
I eto prve tačke, koju kao objašnjenje odlaska Merkelove Putinu, pominje nemački Dojče vele. Jednostani iskorak SAD “približava Berlin i Moskvu”, kaže nemačko službeno glasilo.
DW kaže, to je “nenameravana posledica” odluke SAD da istupe iz sporazuma sa Iranom. Trampova “tvrda politika” u odnosu na sporazum “intezivirala je potragu za zajedničkim terenom Berlina i Moskve”.
Dvoje lidera govorili su već o tome telefonom, a u četvrtak, ministar Nemačke Heiko Maas putovao je u Moskvu i vodio razgovore sa Sergejom Lavrovom, šefom diplomatije Rusije.
Maas kod Lavrova
Poseta nemačkog diplomate Moskvi bila je prva od kako je nedavno imenovan za ministra Nemačke.
Maas je iz socijal-demokratskog krila nove vlade Angele Merkel, kao pre njega Frank-Valter Štajnmajer i Zigmar Gabrijel, bivši šefovi nemačke diplomatije. Ali, različito od njihovog pristupa odnosima s Rusijom, “tvrđi” – ili je požurio da stvori utisak da je takav, govoreći već u jednom od prvih intervjua ( datom Špiglu ) kako je Rusija “agresor”.
Sada, u Moskvi, mladi ministar obreo se u poziciji da pledira za saradnju Nemačke sa “agresorom”, pošto se kod Lavrova založio da se “ožive mirovni pregovori Nemačke, Francuske, Ukrajine i Rusije povodom sukoba u istočnoj Ukrajini”.
Takođe, založio se za “čestit dijalog” s Moskvom, a i za to “da se Rusija uključi u globalnu diplomatiju”, nezavisno od njenog razlikovanja u odnosu na Berlin.
Maas je priznao da se sukob u Siriji “ne može rešiti bez učešća Rusije”, preneo je DW.
Lavrov nije oponirao. Rusija je “spremna da razmotri ponudu” za dalje pregovore o Donbasu, reagovao je. A onda, u prisustvu štampe, primetio je gostu – koliko je korisnije kada se “govori licem u lice”, umesto “megafon-diplomatije”.
DW je protumačio da je Lavrov aludirao na ono “agresor”, u Špiglu.
Saglasni o Iranu
Govornik Angele Merkel Stefan Sibert, ukazao je posle telefonskog razgovora lidera na njihovu saglasnost da se animiraju još i Francuska, Britanija i Kina, preostali potpisinici sporazuma sa Iranom – da se sporazum poštuje, nezavisno od stava SAD.
U govoru u Minsteru, u Nemačkoj, Merkel je u četvrtak izjavila da “veruje da nije ispravno da se jedan sporazum koji je usaglašen, o kome se glasalo u Savetu bezbednosti UN i jednodušno je odobren, jednostrano okonča”. Odluka SAD “šteti verovanju u međunarodni poredak”, rekla je.
Angela Merkel se založila za “koordinaciju sa Rusijom i Kinom, s obzirom da te dve nacije mogu Teheranu ponuditi najveće podsticaje za ostanak u nuklearnom sporazumu”, prenela je štampa. Kina je najveći kupac iranske nafte, i ima plan uvećavanja vrednosti dvostrane razmene na iznad 500 milijardi evra tokom deset godina. Rusija je 2014. potpisala petogodišnji energetski ugovor s Teheranom u vrednosti 20 miliojardi dolara, pomogavši Iranu da prebrodi sankcije SAD i Zapada.
Angela Merkel ima nameru da se kod Putina založi da Rusija produži s takvim stimulacijama, ne bi li sporazum sa Teheranom opstao i u uslovima obnovljenih sankcija.
Rusko-nemački događaj tek predstoji, ali jedno već jeste jasno. Sebično u ime Amerike lomeći jedan sporazum, slučajno ili ne taj sa Iranom, šef SAD slomio je i političku blokadu Rusije od Zapada. I već narednih meseci to će se i izraziti.