GRENLAND KAO “DANSKO KOSOVO”

Autor:    Marko Filijović*

Iako je star 2,5 miliona godina, Grenland se tek od nedavno našao u središtu međunarodne političke i akademske pažnje (foto Blic: Grenland)

Iako je star 2,5 miliona godina, Grenland se tek od nedavno našao u središtu međunarodne političke i akademske pažnje. Razlog za to jesu pre svega klimatske promene, odnosno posledice do kojih su iste dovele. Međutim, pored priče o globalnom otopljenju, te deformaciji najvećeg ostrva na svetu, ono što se u poslednje vreme ističe u skoro svim bezbednosnim izveštajima koji se tiču Grenlanda, govori o strategijskom značaju njegovih ostrvskih, posebno vanobalskih energetskih depozita. Naime, smanjenje ledenog pokrivača u čitavom regionu Arktika, omogućilo je intenzivnu eksploraciju energetskih nalazišta i dovelo ujedno do interesovanja najvećih naftnih i gasnih kompanija za ovaj region. Prema mnogim izveštajima istraživačkih centara, smatra se da su priobalski i vanobalski delovi ostrva prebogati energentima. Prema izveštaju koji je objavio US Geological Survey 2007. godine, istočna obala Grenlanda rangirana je kao 19. po redu od 500 lokacija najbogatijih energentima u svetu.


Uporedno sa intenziviranjem istraživačkog i ekonomskog dinamizma na ostrvu koje predstavlja sastavni deo Kraljevine Danske, narod koji živi na ostrvu počeo je da ističe svoju želju za većom autonomijom, posebno po pitanju finansija i ekonomije ostrva, te su mnogi u svetu komentarisali da Grenland u krajnjoj liniji, želi i da se blagovremeno “otcepi” od Danske, odnosno da ostvari potpunu samostalnost. Kako se “pravo naroda na samoopredeljenje” praktično ustalilo u međunarodnoj političkoj komunikaciji, razni scenariji o tome na koji način bi najveće ostrvo na planeti moglo postati nezavisna država, počeli su da se ističu u medijima širom sveta. Jedan ruski nezavisni ekspert, Aleksandar Jakuba (Aleksander Yakuba), smatra da je moguć i “kosovski scenario”, pri čemu, naravno, naglašava ključnu ulogu Sjedinjenih Američkih Država u svemu. To navodi na otvaranje pitanja – da li se u, uslovno rečeno, “cepkanju suverenih država” može ustanoviti određena pravilnost, posmatajući postojeću geopolitičku paradigmu sa aspekta velikih sila, ili se pak radi o krajnje separatnim procesima među kojima ne postoji nikakva korelacija, odnosno – da li Grenland i Kosovo i Metohija poseduju neke zajedničke karakteristike ili je pak na delu uobičajeno političko-medijsko nadigravanje između velikih sila, pri čemu se izvode ishitreni zaključci i ističu nepotkrepljeni komentari koji ne uvažavaju realnost situacije i komplementarnost kontekstualnih okvira?

Grenaland i Kosovo – dva (ne tako) različita scenarija

Iako Grenland u tektonskom pogledu predstavlja produžetak Kanadskog štita izgrađenog od starih prekambrijskih stena, on je već tri stotine godina ipak sastavni deo Danske i ujedno njen najveći prekomorski posed, pedeset puta veći od matice. Mnogi geografi u svetu ga zbog toga smatraju najmanjim ili osmim kontinentom. Na ostrvu trenutno živi oko 60.000 stanovnika sa gustinom naseljenosti od 0,026 st/km?, što ga svrstava u najređe naseljene prostore na planeti. Smešten je u najsevernijem delu Atlantskog okeana, udaljen 800 km od severnog pola, a samo 26 km od Kanade, dok je od najbliže evropske zemlje, Islanda, udaljen 320 km preko Danskog prolaza. [1]

Prvi stanovnici Grenlanda bili su Inuiti (Eskimi) koji su još u praistorijsko doba došli iz Aljaske preko severnoameričkog kopna i ostrva kanadskog arhipelaga u etapama od 4000 – 1000. godina p.n.e. Svaki migracioni talas je donosio različite inuitske kulture koje su svojevrsna etnološka prošlost ovog retkog i interesantnog stanovništva. Prema istorijskim izvorima, navodi Drago Todić, prvi evropljani na tlu Grenlanda bili su Vikinzi. Naime, ostrvo je otkrio Erik Crveni 982. godine koji je sa Islanda bio proteran zbog ubistva. Da bi privukao drugo stanovništvo, Erik Crveni je ovaj prostor nazvao Grenland (''zeleno ostrvo'') i na taj način podstakao na dolazak oko 3.000 doseljenika i njihovih potomaka, koji su vremenom ekonomski ojačali, te razvili stočarstvo i živu trgovinu sa Islandom i Norveškom. Zbog sukoba sa novopridošlim Norvežanima novoosnovana republika je propala, a Vikinzi su vremenom izumrli ili su se krvno izmešali sa Eskimima. Nakon doseljavanja Vikinga usledio je dugogodišnji period izolacije Grenlanda. Petstogodišnju izolaciju okončao je dolazak Džona Kabota u ovu oblast 1497. godine. Nakon toga usledila je čitava serija istraživača u periodu od 1578. do 1906. godine. Posle nestanka prvobitnih vikinških naselja kolonizacija je presahnula sve do 1721. godine. U tom periodu na ostrvo dolaze evangelisti ujedinjenog kraljevstva Danske i Norveške i osnivaju trgovačko društvo u blizini današnjeg grada Nuuka, označavajući tako stvarni početak kolonizacije Grenlanda. [2]


Grenland, luka

Potpunu dominaciju nad Grenlandom preuzela je Danska 1776. godine, pa je grenlandska obala bila zatvorena prema spoljnom svetu sve do 1950. godine. Prevlast Danske nakratko je prekinuta 1940. godine, kada je ova zemlja okupirana od strane Nemačke u Drugom svetskom ratu. Iste godine vojska SAD zauzela je ostrvo i počela izgradnju vojnih baza. Kao danska provincija, Grenland je funkcionisao sve do 1979. godine, kada je dobio određen nivo unutrašnje autonomije. Član Evropske Ekonomske Zajednice (EEZ) bio je od 1973. do 1985. godine kada je iz nje istupio i od tada ima status pridružene prekomorske teritorije sa povlašćenim pristupom tržištu sadašnje Evropske Unije (EU). [3] Udaljavanje Grenlanda od EU i matice (Danske) nastavljeno je 2008. godine kada je na ostrvu sproveden referendum. Na referendumu, na kojem je ? stanovništva izrazilo želju sa većom samostalnošću, od Danske su preuzete ingerencije nad pravosuđem, kao i unutrašnjim poslovima, tako da posle 300 godina vladavine nad ostrvom, Danska sada ostaje odgovorna isključivo za pitanja odbrane i spoljne politike. [4] Iako zahtevi za nezavisnim Grenlandom sve više jačaju početkom XXI veka, mnogi smatraju da dok se značajnije ne razvije ostrvska ekonomija, Grenland neće moći da se u potpunosti osamostali od matice, odnosno stekne punu nezavisnost. O tome govori činjenica da Danska još uvek pomaže grenlandski budžet. [5] Međutim, uzimajući u obzir intenzivan razvoj eksplorativnih i ukupnih ekonomskih aktivnosti na ostrvu i njegovom priobalju, šanse za ubrzano osamostaljenje Grenlanda u znatnoj meri se povećavaju. [6]

Sa druge strane, Kosovo i Metohiju, na svom putu ka ostvarenju nezavisnosti, nisu pratile ni približno slične okolnosti kao Grenland. Pored AP Vojvodine, pomenuta pokrajina postojala je kao autonomna u sastavu Republike Srbije odnosno SFRJ još od kraja II svetskog rata i uživala je specijalan status. [7] Nakon raspada SFRJ početkom 1990-ih godina ona je ostala u sastavu Republike Srbije, tj. SR Jugoslavije i zadržala sva prava koja je imala u odnosu na prethodnu državu. Nakon što je putem referenduma i Republika Crna Gora istupila iz državne zajednice, AP Kosovo i Metohija ostala je u sastavu Republike Srbije kao naslednice svih prava prethodnih konfederativnih tvorevina.

1990-tih godina, smatrajući da su im ugrožena osnovna ljudska prava, te da je nad njima vršeno etničko čišćenje, stanovnici pomenute pokrajine, albanske nacionalnosti, orgnizovali su nelegalne paramilitarne formacije i započeli proces oružane borbe protiv aktuelne vlasti, odnosno protiv organa Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije. Eskalacija je nastupila nakon što je režim u Beogradu okvalifikovan kao diktatorski od strane međunarodne zajednice, pri čemu je došlo i do oružane intervencije protiv Republike Srbije 1999. godine koju je predvodila Severnoatlanska Alijansa (NATO) (slično današnjoj situaciji u Libiji). Rezolucijom 1244 Ujedinjenih Nacija (UN) ingerencije nad pokrajinom preuzele su međunarodne snage (UNMIK) i time je opšti konflikt okončan. Kasnije su te ingerencije “prenesene” na EU, tačnije EULEKS. 17. februara 2008. godine, tzv. Republika Kosovo, bez demokratskih aparata i procesa, proglasila je jednostranu i nelegalnu nezavisnost. Nakon perioda od tri godine tzv. nezavisnosti, Kosovo je priznalo 75 zemalja, među kojima su SAD i većina država članica EU. Mnogi su mišljenja da do novih priznanja ove samoproklamovane Republike neće doće, uzimajući u obzir njen “loš imidž” i sve više izjava onih koji smatraju da je pomaganjem nastanka ovog entiteta učinjena katastrofalna greška, pri čemu se ističe da je EU ovim potezom pomogla stvaranje istinske kriminalne tvorevine koja sada preti da se “obije o glavu” onima koji su je podržali. [8]

Posmatrajući okolnosti koje se tiču Grenlanda i Kosova i Metohije u kontekstu “puta ka nezavisnosti”, uočava se da dva slučaja naizlged nemaju nikakvih dodirnih tačaka ili sličnosti. Međutim, pojedine karakterističnosti i jednog i drugog upućuju na misao da je procese potrebno posmatrati sa šireg geopolitičkog stanovišta. Naime, iako Grenland predstavlja ostrvo smešteno daleko na severozapadu Atlantika, a Kosovo i Metohija unutarkontinentalni prostor u srcu Balkanskog poluostrva, pri tom krajnje različite strukture, sa veoma diferentnim okolnostima u svom razvoju, i sa evidentno distinktivnim istorijskim prefiksima, ne može se izbeći činjenica da pojedine zajedničke karakteristike ipak postoje između dve posmatrane pojave. Ova kratka analiza istaći će neke od njih.


Gradić Ilulisat na Grenlandu

Grenland kao Kosovo – uspon “hibridne geopolitike” i složenost “Nove velike igre”

Najpre, oba entiteta teže samostalnosti, s tim što je Kosovo učinilo “korak napred” i nelegalno proglasilo svoju nezavisnost od matice. Nadalje, oba regiona (balkanski i arktički) karakteriše intenzivni politički, vojni i ekonomski dinamizam.

O Balkanskom poluostrvu nije potrebno previše govoriti. Uzimajući u obzir da je Balkan oduvek smatran trikontinentalnom raskrsnicom, te ga je čuveni američki strateg spoljne politike, Zbignjev Bžežinski, nazvao “evroazijskom ključaonicom”, dovoljno govori o tome na koji način akteri “Nove velike igre” gledaju na ovaj prostor. Kosovo, kao jedno od kriznih žarišta u regionu, svakako predstavlja važan element aktuelne geopolitičke matrice sa aspekta evroatlanskih struktura. Aktivnosti koje polaze od političkih ustupaka, preko tolerisanja kriminalnih aktivnosti pre i nakon nelegalnog proglašenja nezavisnosti, sve do međunarodne pomoći u različitim oblicima, pokazuju da je ovaj entitet sa strategijskog aspekta, veoma važan, ne samo njegovoj matici (Republici Srbiji), već i mnogima u međunarodnoj zajednici, prevashodno SAD i EU. Priznavanje ovog entiteta od strane jednih (SAD i EU) i nepriznavanje od strane mnogih drugih, posebno velikih sila (Rusija, Kina, Indija…) pokazuje da postoji njihov veliki interes kada je u pitanju njegova sudbina. Istovremeno, demonstriraju se različiti stavovi o načinu upravljanja aktuelnom krizom, podstaknuti potrebom za konstantnim političkim i drugim naporima kako bi se izvršilo adekvatno strategijsko (re)pozicioniranje, te konsekventno povećala sposobnost za ostvarenje različitih političkih benefita. Dovoljno je konstatovati da je geopolitički dinamizam po pitanju Kosova i generalno Balkana veoma indikativan, što potvrđuju evidentni dezintegracioni procesi koji se ne prekidaju već nešto više od dve decenije, a koji su u velikoj meri orkestrirani spolja, najpre od strane velikih sila. [9] Mešavina političkih, ekonomskih, vojnih i posebno energetskih faktora čini jezgro pomenute dinamike i upućuje na zaključak da će pitanje Kosova i uopšte Balkankog poluostrva zadržati izrazit značaj u međunarodnoj komunikaciji i razvoju međunarodnih odnosa u najširem smislu kada je reč o nadolazećem periodu.

Na drugoj strani Zemljine kugle, Grenlandu, situacija, posmatrajući je sa aspekta dezintegracionih procesa, u određenom smislu počinje da liči upravo na onu koja karakteriše Balkan. Naime, klimatske promene koje su dovele do otapanja ledenog pokrivača u arktičkom regionu, zajedno sa tehničko-tehnološkim napretkom, učinile su da proces istraživanja i eksploatacije energetskih zaliha u toj oblasti postane znatno isplativiji nego ranije. To je, s obzirom na konstantan porast potražnje za energentima, pokrenulo otvaranje brojnih pitanja koja su više decenija bila nerešena. Teritorijalno razgraničenje među arktičkim državama (Rusija, SAD, Kanada, Norveška i Danska/Grenland) konačno je otpočelo. Prva je tzv. tvrdnju o zahtevu za proširenjem kontinentalnog šelfa podnela Rusija 2001. godine, a potom su usledili i zahtevi ostalih zemalja. [10]


Grenland, najnenaseljeniji prostor na svetu

Davno zaboravljeni sporovi između Kanade i Danske/Grenlanda ponovo su aktuelizovani, posebno spor oko ostrva Hans (Hans Island). Danska/Grenland takođe tvrdi da njoj pripada i podzemni greben – Lomonosovljev (ili Lomonosov) za koji se smatra da sadrži najveće rezerve hidrokarbonskih resursa od svih drugih arktičkih basena. Toj tvrdnji protive se Kanada i Rusija. Za rešenje ovih i svih drugih sporova (Rusija-SAD, SAD-Kanada i dr.) predložena je platforma međunarodnog prava koja počiva na Konvenciji Ujedinjenih Nacija o pravu mora (UNCLOS). Ona predlaže da arktičke države podrže svoje tvrdnje o zahtevu na osnovu istraživanja koje će potvrditi da su zahtevane teritorije, tj. produžeci teritorija logičan nastavak njihovog kontinentalnog šelfa. Za to im je određen rok od 10 godina od momenta podnošenja zahteva. [11]

Uporedo sa procesom delineacije granica, odvija se i intenzivna ekonomska aktivnost. Sve više energetskih kompanija dolazi u region u potrazi za ekskluzivnim mestima za eksploraciju i ekstrakciju. Gotovo svi vodeći gasni i naftni giganti pokazali su ogromno interesovanje za arktički region. Međutim, kompanije nisu jedine koje “opsedaju” Arktik. Svaka od zemalja, podstaknuta strepnjom i nepoverenjem da će međunarodni pravni mehanizmi uspeti da razreše teritorijalne sporove na kvalitetan, kompromisan i bezkonfliktan način, otpočele su paralelno proces militarizacije regiona. Vojne baze i vojni kontigenti, pa čak i specijalne bezbednosne snage, masovno se grupišu oko onih mesta za koje se smatra da predstavljaju potencijalne energetske oaze. O tome najbolje govori činjenica da Danska posle dužeg vremena, planira da otpočne sa masovnom militarizacijom Grenlanda, prebacujući svoje kako pomorske, tako i kopnene, pa i vazdušne snage na ostrvo. [12] Dodatni faktor u opisu sveukupnog dinamizma na Grenlandu, jeste i sve izraženija težnja SAD da direktno ili putem NATO-a učvrsti svoje pozicije na ovom strateški relevantnom ostrvu. [13]

Sličnost dva slučaja (Grenland i Kosovo i Metohija), ogleda se u najširem smislu, u tome da oba prostora privlače veliku pažnju međunarodne zajednice. U njima je prisutan veoma izražen dinamizam u svakom pogledu, a najviše u vojnom i političkom.

Ono što je, između ostalog, po pitanju korelacije između Kosova i Grenlanda, veoma interesantno, jeste i sama terminologija koju koriste američki stratezi. Kako je Balkan i, posmatrajući današnju konstelaciju odnosa na tom prostoru, posebno Kosovo, za SAD identifikovan kao “evroazijska ključaonica”, onda se indikativnim može smatrati to da je Grenland, kada je u pitanju arktički region, oduvek bio dobro poznat kao “kapija za ulaz na Arktik”. [14] Uzimajući u obzir geografsku veličinu dva entiteta, proporcija između slikovitih opisa takođe je uvažena.

Međutim, terminologija nije i jedino što povezuje dva slučaja. Mnogo reči, neposredno pred nelegalno proglašenje tzv. Republike Kosovo, bilo je upravo o energentima.

Kako je čitav proces sticanja veće autonomije, te konačno i nezavisnosti Grenlanda iniciran upravo u vreme kada se saznaje da je enormne energetske resurse oko ostrva moguće identifikovati, a potom i eksploatisati, ne može se izbeći pomisao da proces razvoja energetskih depozita koindicira sa jačanjem težnje za nezavisnošću, odnosno da se dve pojave nalaze u uzročno-posledičnoj vezi.

Sa druge strane, upravo u vreme kada se već slutilo da će Kosovo i Metohija nelegalno proglasiti nezavisnost, brojni analitičari i mnogi energetski eksperti izlazili su u javnost sa narazličitijim podacima o tome koliko, pretočeno u novac, iznosi “energetsko bogatstvo Kosova”. Tako je npr. direktor tadašnjeg Direktorata za rudnike i minerale Kosova (kasnije Nezavisna komisija za rudnike i minerale) Rajner Hengstman, objavio da je Svetska banka procenila mineralne rezerve Kosova na 13,5 milijardi evra. [15] Sa druge strane, energetski ekspert Jovan Mandić, pozivajući se na procene američkih analitičara, tvrdi da samo zalihe uglja na Kosovu iznose oko 500 milijardi US$. [16] Ono što je sigurno, jeste činjenica da uglja ima u ogromnim količinama i da su one, uzimajući u obzir celokupan region Balkana, ali i šire, koncetrisane upravo na Kosmetu. Stoga, mnogi analitičari, poput Zorana Petrovića Piroćanca, smatraju da Kosovo i Metohija predstavlja samo još jednu od meta u opštem ratu za resurse. U prilog činjenici da se pored diskutabilno korišćenog “prava na samoopredeljenje”, zatim ugrožavanja ljudskih prava i ostalih razloga navedenih kao osnove za “otcepljenje” južne srpske pokrajine, u velikoj meri u ovom slučaju radi i o globalnoj kontroli energenata, govori i podatak da je, “odvajanjem” Kosova i Metohije, Srbija ostala bez 78% svojih rezervi lignita. Sudeći po tome da je Srbija, kao i ostatak Balkanskog poluostrva, tek otpočela proces gasifikacije i revitalizacije naftne i gasne infrastrukture i da najavljeni veliki energetski projekti čekaju na implementaciju, te da se u najvećoj meri mnoge balkanske zemlje još uvek oslanjaju na ugalj kao primarni energent, nastala situacija sugeriše da onaj ko kontroliše rezerve uglja, kontroliše i energetsku stabilnost Balkana. A uzimajući u obzir podatke o tome da na Kosovu i Metohiji uglja ima dovoljno za narednih 130-200 godina, te da se sve više američkih i britanskih energetskih kompanija sliva u region, dovoljno jasno pokazuje koliki je interes velikih sila za ovaj prostor. [17] Posebno je interesantno primetiti da je zbog oskudnih rezervi i lošeg stanja energetske infrastrukture, pored Crne Gore, na Balkanu, energetski trenutno najzavisnija Albanija čiji je narod decenijama migrirao ka Kosovu i Metohiji. “Nezavisno Kosovo” sasvim sigurno, pružilo bi bolje uslove Albaniji u korišćenju ovih resursa, nego što bi to učinilo Kosovo i Metohija u sastavu Republike Srbije. U svakom slučaju, odvajanjem Kosmeta višestruki interesi spoljnih faktora bili bi zadovoljeni.

Kad je reč o Danskoj, odnosno Grenlandu, situacija je umnogome slična onoj na Balkanu, samo što se u ovom slučaju radi o gasu i nafti. Naime, uzimajući u obzir da EU predstavlja jednog od najvećih uvoznika energenata u svetu, te da je u poslednje vreme često nailazila na probleme u energetskim odnosima sa svojim dobavljačima (prevashodno Rusijom), ona je u velikoj meri ostala zavisna od šačice zemalja, koje se nalaze u njenim okvirima i oko nje, koje raspolažu viškom energetskih resursa. Pored Norveške i do skora Libije, kao i u nešto manjoj meri Alžira (gde nijedna od država nije članica EU), tzv. “evropska porodica” prinuđena je da se osloni na jedinog izvoznika energenata u svojim okvirima – Dansku. [18] Zahvaljujući bogatim nalazištima u matici, i posebno onim na Grenlandu, Danska se razvila u zemlju sa visokim standardom života, ali i, može se reći, srednju energetsku silu. Sudeći po prognozama američkih i drugih eksperata oko toga koliko nafte i gasa ima na Grenlandu, ukoliko ne bi došlo do njegovog otcepljenja od matice, Danska bi mogla biti energetski bezbedna dugi niz decenija i prerasti u jednog od ključnih izvoznika energenata na evropskom kontinentu. Međutim, ukoliko ostane bez svoje grenlandske energetske baze, ubrzo bi se našla u problemu koji pogađa sve njene partnere iz Unije.


Led u moru i kada su najtoplliji dani

Veoma iskazana težnja SAD da kontrolišu što je više moguće energetskih depozita u svetu, donekle opravdava sumnje onih, poput Viilijama Engdala (William Engdahl), koji tvrde da se američki interfiring u unutrašnja pitanja suverenih država pod raznim izgovorima, svodi na globalnu kontrolu nafte i gasa. [19]

Analizirajući situaciju koja se tiče Kosova i Metohije i praveći analogiju sa Grenlandom, “otcepljenje” dela države od matice, stvara mogućnost koncentracije pozamašne količine energenata na izolovanom, strategijski kontrolisanom prostoru. Uzimajući u obzir da je nelegalno samoproglašeno Kosovo najveću podršku tokom sticanja nezavisnosti dobijalo upravo od Vašingtona, te da je uticaj albanskog lobija jedan od najznačajnijih u SAD i da je umnogome doprineo “otcepljenju” južne srpske pokrajine, američka kontrola kosovskih energenata, praktično je zagarantovana. To dodatno potvrđuje i postojanje najznačajnije vojne baze u jugoistočnoj Evropi upravo na Kosmetu.

Američko vojno prisustvo predstavlja drugu zajedničku karakterisktiku posmatrajući dva enetiteta. Na Kosovu i Metohiji postoji vojna baza Bondstil (Bondsteel), a na Grenlandu vojna baza Tula (Thule). Obe su uspostavljene u momentu kada je rešavana neka značajna kriza i kada Evropljani nisu bili u stanju da bez mešanja SAD reše svoje probleme. Bondstil je utvrđen po okončanju agresije NATO-a na SRJ, a Tula početkom II svetskog rata. Oslanjajući se na podatke koje izneo Tomas Barnet (Thomas Barnett) u svojoj knjizi Pentagonova nova mapa: Rat i mir u XXI veku (The Pentagon's New Map: War and Peace in the Twenty-First Century), obe baze su veoma dobro opremljene i visoko funkcionlane. U pomenutom delu, autor objašnjava da je jedan od najvećih kontigenata američke vojske, izuzimajući vojne snage u Iraku i Avganistanu, smešten upravo u južnoj srpskoj pokrajini. [20] Uzimajući u obzir sve dinamičnije vojne aktivnosti u arktičkom regionu, povećanje koncentracije američkih vojnih snaga na Grenlandu, bilo putem NATO-a ili samostalno, veoma je izvesno.

Međutim, tek proširujući analizu na globalni nivo, odnosno posmatrajući pomenute procese sa aspekta globalne kontrole energenata, moguće je nazreti konture američke globalne energetske agende i uvideti korelativnu vezu između dva naizgled nepovezana slučaja.

Primoravanje EU na militarizaciju i narušavanje njenih odnosa sa ključnim energetskim ekporterima, pre svega Rusijom, nalazi se u srži pomenutih planova. O tome eksplicitno govori Helga Zap-Laroš (Helga Zepp-LaRouche), predsednica Pokreta solidarnosti (tzv. BüSo) iz Nemačke. U svojoj kritici nacrta predloga novog strateškog koncepta NATO-a ili tzv. „Izveštaja pet generala“, ona je uočila da bi takav koncept, ukoliko bi bio usvojen, doveo do podsticanja anti-ruskih elemenata u EU i praktično onemogućio ili bar otežao evropsko-rusku saradnju. Da sâm predlog već počinje da deluje, objašnjava autorka, govori i činjenica da je odmah nakon objavljivanja pomenutog dokumenta, ekspertski tim okupljen oko Benite Ferero-Valdner (Benita Ferrero-Waldner) i Havijera Solane (Javier Solana) 2008. godine objavio oficijalni izveštaj EU koji poziva na izradu novog bezbednosnog koncepta, uvažavajući značaj klimatskih promena i njihov uticaj na bezbednost EU. Tzv. Solanin izveštaj (Solana paper), londonski list Guardian odmah je doveo u vezu sa „Izveštajem pet generala“, objašnjavajući da „dva dokumenta koindiciraju“. Uzimajući u obzir da „Izveštaj pet generala“ u velikoj meri suprotstavlja buduće funkcionisanje NATO-a sa aktuelnim normama međunarodnog prava, te da se Solanin izveštaj oko novog bezbednosnog koncepta EU praktično nadovezuje na njega, mnogo negativnih reakcija došlo je sa raznih strana, pre svega iz Rusije. Tako čuveni ruski politički analitičar, Dmirij Jevstafijev (Dmitri Yevstafyev) ističe da je ovo praktično prvi zvanični dokument koji direktno suprotstavlja EU i Rusiju. Objašnjenje za pomenute stavove leži u onome što je Solanin tim identifikovao kao “multiplikator pretnji” (threat multiplier). Naime, u dokumentu se navodi da klimatske promene, kao multiplikator pretnji, u budućnosti mogu dovesti do pojačavanja tenzija u regionima u kojima postoje određeni sporovi, kao npr. u regionu Arktika. U Guardian-ovom članku iznesena je teza da se to najviše odnosi na spor između Rusije i Norveške oko kontrole energetskih resursa na ostrvu Špicbergen (Spitzbergen) ali i na ostale arktičke sporove, posebno oko Lomonosovljevog grebena na koji Danska polaže pravo. Onda i ne čudi što je u Rusiji Solanin izveštaj protumačen kao direktna provokacija. Helga Zap-Laroš zaključuje da je kreiranje ovakog ambijenta veoma nepovoljno po evropsko-ruske odnose. Međutim, ona dodaje da nije neuobičajeno za bivšeg sekretara NATO-a da insinuira primenu sile kako bi ostvario određene političke benefite. [21] Indikativno je i to da je na mesto poslednjeg sekretara NATO-a došao upravo bivši danski premijer Andreas Rasmusen (Andreas Rasmussen). Imenovanje Andreasa Rasmunsena za generalnog sekretara najmoćnije vojne alijanse, moglo bi predstavljati dodatni argument u objašnjenju važnosti Grenlanda za američke spoljnopolitičke interese, imajući u vidu da SAD predvode Alijansu.

Sa geoenergetskog aspekta, pozicioniranje Vašingtona na određenim mestima oko evropskog kontinenta, moglo bi se objasniti i time da SAD, u potrazi za preko potrebnim resursima, ujedno koriste različite spoljnopolitičke mehanizme, ili kako je to istakao Mazen Laban (Mazen Labban) sa Odseka za geografiju i regionalne studije Univerziteta u Majamiju – savremeni spoljnopolitički nastup SAD u svetu predstavlja određenu formu “hibridne geopolitike”. Ona (spoljna politika SAD) sada koristi diferentne strategijske mehanizme sa ciljem ostvarenja najrazličitijih ciljeva, koji se u odnosu na kompleksnost nekog procesa mogu objediniti i na taj način ostvariti višestruke beneficije. Vojna ili ekonomska kontrola nekog prostora, često se kombinuje sa ostvarenjem pristupa energetskim bogatstvima u skladu sa opravdanom ekonomskom logikom. Dok u nekim drugim slučajevima ona može podsticati ili makar ne gušiti separatističke i iredentističke težnje nacionalnih manjina u nekoj energetski bogatoj zemlji, pod izgovorom “prava na samoopredeljenje” ili ugrožavanja osnovnih ljudskih prava, kako bi se razlog za intervenisanje opravdao, te kako bi se kontrola nad energetskom bazom datog prostora indirektno ostvarila. Nesvođenje američke spoljne politike na ekskluzivne aspekte, već insitiranje na višedimenzionalnom pristupu u operacionalizaciji spoljnopolitičkih odluka, predstavlja suštinu ovog konstantno razvijajućeg američkog pristupa Evroaziji i svetu. [22]

Vojne intervencije SAD odnosno NATO-a kao što se da primetiti iz dosadašnje istorije, uglavnom su za mete imale energetski bogate države. Pored Libije, Iraka, Kosova i Metohije, Nigerije i dr., čak se i slučaj Avganistana može posmatrati u ovom kontekstu, sudeći po tome da je skoro došlo do otkrića jednog naftnog polja u toj okupiranoj zemlji čija je vrednost procenjena na tri hiljade milijardi US$. [23] Uzimajući u obzir da je kosovski basen uglja među najbogatijima u regionu i šire, zatim da je Grenalnd okarakterisan od strane američkih geologa kao buduća najveća arktička energetska baza, te da se na obe lokacije nalaze veoma dobro opremljene vojne ispostave SAD-a, nije teško zaključiti da je ostvarenje potpune nezavisnosti ovog ostrva veoma verovatan scenario, odnosno da će Vašington u budućnosti sigurno pružiti konkretnije napore kako bi doprineo grenlandskoj nezavisnosti.


Grenland, aerodrom: putokazi za Kopenhagen i Severni pol

Stvarnost u kojoj preovladava logika hibridne geopolitike, može se dokazati i na primeru objedinjene analize grenlandskog i kosmetskog slučaja. Naime, kontrolom balkanskih energenata, zatim grenlandskih, te održavanjem specijalnih odnosa sa Norveškom, Vašingtonu na ruku idu i dešavanja koja trenutno blokiraju dotok energenata u EU iz pravca severne Afrike, a sve u cilju ekonomskog obuzdavanja ove supranacionalne sile. Isključujući mogućnost diverzifikacije energetske dobave u EU sa svih strana osim sa ruske, sa kojom EU ima nesuglasica oko uređenja energetskog tržišta, SAD će indirektno podstaći militarizaciju EU i sigurno učiniti time da se pritisak u odnosima EU i Rusije, posebno u domenu energetike, pojača. Trka između, okarakterisanih kao konkurentskih, gasovoda Južni tok i Nabuko, u tom slučaju sigurno će doživeti klimaks i dodatno opteretiti evropsko-rusku saradnju, te dovesti do nestabilnosti na tom prostoru. Težnja SAD da ostanu najveća sila na svetu, tako što će činiti sve da nijedna država ili koalicija država ne preuzme primat ili izazove američke interese u Evroaziji, na taj način bila bi ostvarena, bar na određeni rok. Kako EU ima najozbiljnije šanse da se pojavi kao izazivač SAD na globalnom ekonomskom planu, onda težnja SAD da umanji te šanse svakako mora poći od ograničavanja pristupa EU sigurnim, tj. stabilnim izvorima energije. Da je to dobro poznat spoljnopolitički plan, posebno kada je reč o energetskom tržištu, govori i podatak da je još u vreme kada je obavljao dužnost savetnika za nacionalnu bezbednost u Niksonovoj administraciji, Henri Kisindžer, suptilno iskazao nameru SAD za kontrolom globalnih strateških resursa i nadovezao je na odavno utemeljene američke spoljnopolitičke planove o održanju primata u Evroaziji. [24] Prema mišljenju Zap-Larošove, ta praksa nastavlja se i danas, a pojačana glad za energentima na globalnom nivou, vrlo verovatno će dovesti do intenziviranja procesa američkog ovladavanja globalnim energetskim tržištem, čime će se istovremeno Evropa “držati pod kontrolom”.

Od Grenlanda do Kosova – “na Zapadu ništa novo”

Ako je Aleksandar Jakuba imao sve ovo na umu kada je komentarisao “otcepljenje” Grenlanda od Danske u “kosovskom stilu”, onda bi mnogi u EU trebalo da se zabrinu. Iako je okarakterisan kao izdvojen, “kosovski slučaj” pokazao je da u namerama velikih sila, u situaciji gde energetska glad prožima čitav svet i iz dana u dan se pojačava, jednostrani interes nadvladava međunarodno pravo i opštu logiku odražanja stabilnosti međunarodnih odnosa. Čak i da “kosovski scenario” ne bude upotrebljen u slučaju Danske, to svakako ne isključuje mogućnost da na scenu stupi nekakav “grenlandski scenario”, te da se, umesto suprotstavljenosti diktatorskog režima, nepoštovanja ljudskih prava i etničkog čišćenja sa jedne i terorista, separatista, te islamskih fundamentalista sa druge strane, pojavi nekakav novi koncept, odnosno opravdanje zbog čega nekome treba oduzeti energetsko bogatstvo i to po cenu za koju mnogi, često sa zakašnjenjem, shvate da je preplaćena.

Sa blokiranim severnoafričkim energentima, postojećim problemima u odnosu sa Rusijom i svim ostalim faktorima koji umanjuju energetsku bezbednost evropskog kontinenta, nafte i gasa gladna, EU bi trebalo bolje promisliti da li je važnije podržavati onoga koji je u mogućnosti da joj oduzme jedinu obalu na energetski prebogatom Arktiku, ili je važnije poštovati međunarodno pravo, te integritet i suverenitet nečije zemlje, posebno one koja se nalazi u njenom najbližem južnom susedstvu.


[1] Todić, D., Grenland – regionalno geografska i geopolitička budućnost, Globus, vol. 40., (34), 2009., str. 34.

[2] Todić, D., Grenland – regionalno geografska i geopolitička budućnost, Globus, vol. 40., (34), 2009., str. 37.

[3] Todić, D., Grenland – regionalno geografska i geopolitička budućnost, Globus, vol. 40., (34), 2009., str. 37-38.

[4] “Grenland od danas autonoman”, tportal.hr 21.06.2009., preuzeto sa: http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/26085/Grenland-od-danas-autonoman.html 12/04/2011

[5] Danska popunjava oko 30% grenlandskog budžeta. Prema: “Grenland od danas autonoman”, tportal.hr 21.06.2009., preuzeto sa: http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/26085/Grenland-od-danas-autonoman.html 12/04/2011

[6] Za opširnije informacije o ekonomskim aktivnostima na Grenlandu i generalno u arktičkom regionu, pročitati: Filijović, M., Ekonomski dinamizam na Arktiku, Godišnjak Fakulteta bezebdnosti, Beograd, 2010., str. 323-335.

[7] Petrović, D., Ka multipolatnom svetskom poretku, Pešić i sinovi/ Centar za razvoj medjunarodne saradnje, Beograd, 2010.,

[8] "Imidž Kosova narušen, raspoloženje u Prištini sumorno", Blic (on-line), 17. 02. 2011, preuzeto sa: http://www.blic.rs/Vesti/Politika/236152/Imidz-Kosova-narusen-raspolozenje-u-Pristini-sumorno 12/04/2011

[9] Za opširnije informacije pročitati: Petrović, D., Ka multipolatnom svetskom poretku, Pešić i sinovi/ Centar za razvoj medjunarodne saradnje, Beograd, 2010.

[10] Za sada, jedino je Norveškoj odobreno produženje na četiri lokacije u Barencovom moru.

[11] Opširnije o teritorijalnom razgraničenju između arktičkih država u: Filijović, M., Teritorijalno razgraničenje na Arktiku, Vojno delo, leto, 2010., str. 90-105.

[12] Detaljnije o danskoj militarizaciji Arktika na: http://www.barentsobserver.com/danish-militarization-of-arctic.4614115-116320.html; kao i http://www.casr.ca/id-arcticviking4.htm; http://www.casr.ca/id-arcticviking4sb-1.htm;

[13] Za detaljnije informacije o tome koliko je Grenland važan za američke strategijske planove, pročitati: Chossudovsky, M., North American Integration and the Militarization of the Arctic, Global Research (on-line), 20.09.2007, preuzeto sa:

http://www.globalresearch.ca/PrintArticle.php?articleId=6586 13/04/2011; kao i Thule Air Base, Wikipedia (on-line), preuzeto sa: http://en.wikipedia.org/wiki/Thule_Air_Base 13/04/2011

[14] Todić, D., Grenland – regionalno geografska i geopolitička budućnost, Globus, vol. 40., (34), 2009., str. 34.

[15] Pantić, B., Olovo i vojnici, Vreme (on-line), 26.11.2005, preuzeto sa: http://www.vreme.com/cms/view.php?id=434711 12/04/2011

[16] „Na Kosovu uglja za 16 vekova?“, Danas, 20.04.2007., preuzteo sa: http://www.dragas.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=4035:na-kosovu-uglja-za-16-vekova&catid=109:privredni-pokazatelji&Itemid=89 13/04/2011

[17] Za detaljnije inforamcije o kosovskoj krizi u energetskom kontekstu pročitati: Petrović, Z., „Nafta je na izmaku, dolazi vreme uglja”, Tabloid (on-line), preuzeto sa:

http://www.magazin-tabloid.com/casopis/clanak.php?br=143&clanak=19 10/04/2011

[18] Danska je jedina zemlja u EU koja beleži negativnu stopu energetske zasvisnosti, oko -4%.

[19] Opširno u: Endgal, V., Stoljeće rata: Anglo-američka naftna politika i novi svetswki poredak, AGM d.d., Zagreb, 2000.

[20] Za opširnije informacije pročitati: Barnett, T., The Pentagon's New Map: War and Peace in the Twenty-First Century, Putnam Publishing Group, 2004.

[21] Zepp-LaRouche, H., The Militarization of The EU Must Be Stopped, EIR The Lisbon Treaty, March 21, 2008., pp. 35-36.

[22] Za opširnije objašnjenje tzv. hibridne geopolitike pročitati: Labban, M., The Struggle for the Heartland: Hybrid Geopolitics in the Transcaspian, Geopolitics, 14, 2009., pp. 1-25

[23] “U Avganistanu otkrivena nafta vrednosti tri hiljade milijardi dolara”, 17.09.2010, preuzeto sa:

http://www.rtv.rs/sr_lat/svet/u-avganistanu-otkrivena-nafta-vrednosti-tri-hiljade-milijardi dolara_206742.html 14/04/2011

[24] Čuvenu sintagmu ovog geopolitičara – “Kontroliši naftu (i gas) i kontrolisaćeš prostor” – nije potrebno dodatno komentarisati.


*Autor je student doktorskih studija Fakulteta bezbednosti


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...