BALADA O NOVINARSKOJ SLOBODI

Ljubodrag Stojadinović

Mora da gadan strah drma ovu vlast kad hapsi takve novinare proglašavajući ih kriminalcima pre sudskog procesa. Ako je Slavoljub Kačarević bio medijski simbol skidanja jedne tame, zašto ne bi bio simbol još jednog svanuća. Pa ma kakvo ono bilo.

O sebi Ivica Dačić, dečko iz Žitorađe retko govori. Ali, kad kaže omakne mu se misao o žandarskom poslu. Nikada nije sebe zamišljao kao policajca. Čak mu i ne liči! Da obuče plavi mundir ne bi mu bio ravan ni Luj de Fines, žandarm iz Sen Tropea.
Dačić je poznat i po tome što je rođen u istoj palanci gde i Ceca. Sedeli su u istoj kupi, Ivica se kačio na skamiju da bi mogao da joj šapne. Ali, milicajac ne voli njene pesme. Više je naklonjen fudbalskom njuhu te zvezde južnjačke utehe. Svejedno, sa Dačićem je započela oštra borba protiv organizovanog kriminala. Uzgred, šta beše sa onim koferčetom iza koga se sakrio Ivica, pre nego što ga je Boris privio na grudi?
Ovde neznanje ionako caruje. Kofer suvih para manje ili više može da ostane večna tajna. Ne bi bila jedina, Srbija ionako živi na misterijama i mitovima, na opravdanom strahu od istinskih zlikovaca, u nadi da će taj strah nestati pred nezadrživom evolucijom dobrih ljudi, u rušenju sistema vrdnosti koji su godinama gradili najgori.
Ali, ova priča nije posvećena Dačiću nego njegovom zatočeniku Slavoljubu Kačareviću, čoveku koga prijatelji zovu Kačke. Do pre par dana bio sam uveren da taj čovek ne može imati neprijatelja. Ko bi i zašto protiv Kačketa? Ovo ti je ipak Srbija, brale! Iznenada smo saznali da je naš Kačke, mirni, časni, pametni i obrazovani momak iz ove varoši osumnjičen za „protivpravnu imovinsku korist!“
Slavoljub nije uhapšen kao Džajić. Neko je procenio da čovek nije toliko slavan, nije bio najbolje levo krilo na svetu, nije trgovao muškim nogama. Policija nije dovodila snimatelja kad je hvatala Kačketa ispred kuće u kojoj je živeo. Ili, možda, ipak jeste?
Kačarević se nije opirao policiji nego samo režimima. Da budem malo neskroman, bio sam član one moćne redakcije Glasa javnosti na čelu sa Kačarevićem, koja je svakodnevno objavljivala tekstove pod pretnjom linča. Desetak puta u redakciju ili štampariju upadala je parapolicija JUL-a i SPS-a. Ta garda seksualne koalicije Milošević-Marković odnosila je računare, štamparske mašine, sve što je smatrala vrednim, i pucala po redakciji.
Mi smo izlazili, uvereni da se tako mora, jer se ne može i ne sme drugačije. A onda smo se 5. oktobra 2000. u Vlajkovićevoj nagutali suzavca koji je građanima nemilice delio Dačićev partijski drug Vlajko Stojiljković.
Počeo sam da radim u drugoj redakciji, ali sam redovno svraćao u Kačketovu kancelariju na kafu. I na retrospektivu naše „revolucije“. Moram da se pohvalim da sam kao kolumnista Glasa javnosti dobijao upadljivo najviše pretnji smrću. U proseku jednu dnevno za osam tekstova mesečno.
Kasnije sam se sa Kačketom sretao u Informatici, gde je radio, čini mi se u marketinškoj službi. Voleo sam njegovu mirnu intonaciju, razložnost, uzdržani smisao za humor apsurda i teze koje meni, iz nekog razloga nisu padale na pamet. Tako smo razmenjivali misli o tome je li vredelo sve ono pre 5 oktobra, i ko je od kasnije probuđenih prišipetlja tu najviše profitirao. A bilo ih je da se izbrojati ne mogu. Napravili smo spisak pijanih ambasada, uz uverenje da neke ekselencije, koje su pre imenovanja bile letvosani seizi novih vođa, nisu ni znali ni gde idu niti šta rade.
Ali, i to ti je Srbija, brale!
Ubeđivao sam ga da se vrati u lisnato novinarstvo, a on mi je, uz osmeh uvek odgovarao da će se jednom svakako vratiti. I dalje sam uveren da hoće. Kačke nam duguje evokaciju na svoje zatočeničke dane, i pun sam nade da će se to dogoditi uskoro.
U ovom tekstu još nisam stigao da postavim ključno pitanje: Ko je, i po čijem nalogu uhapsio Slavoljuba Kačarevića? Ako je moj vrli prijatelj i umni kolega pokrao, poharao, počinio razbojništvo, ubio, silovao, ili ne daj bože oblatio svoju biografiju sličnim ili još gorim nepočinstvom, zašto nam to vlast ne kaže? Ako je to što kažu da je uradio stigao da učini još 2001. šta su do sada čekali?
Ako je Kačke pribavio „protivpravnu imovinsku korist“, gde mu je ona? Da nije napravio mol ili hipermarket, privatnu kliniku, prodajni salon automobila, arsenal raketnog naoružanja, kupio tri hiljade hektara salaša, livade pored autoputa? Ili skladištio pare u neku nenarodnu banku i čeka da napuni 70. pa da krcka rezultate svoje pohare, kad više ne bude nikoga ko bi mogao da se seti prve postrevolucionarne godine!
Rekoh li već negde, da ne beše Kačketa i njegove ekipe pisaca, koji su Miloševića i njegove posilne razarali istinom, ironijom, ismevanjem, upornošću, pa i smelošću pred odredima njegovih ondašnjih eskadrona smrti, mnogi današnji mediokriteti sa vrha davno bi se smandrljali u socijalni očaj.
Zašto su onda uhapsili Kačketa?
Slutim odgovor, ali mi se on čini suviše fantastičnim. Ali dobro, to se valja reći, zbog uroka. Ako je Slavoljub Kačarević bio medijski simbol skidanja jedne tame, zašto ne bi bio simbol još jednog svanuća. Pa ma kakvo ono bilo. Mora da gadan strah drma ovu vlast kad hapsi takve novinare proglašavajući ih kriminalcima pre sudskog procesa.
Ovde se, naravno, ne bavim tabloizacijom političke orbite, iz koje dolazi i tabloizacija medija. Ali, Kačke sa tim procesom, koji je svakako rezime obostranih impulsa, nema nikakve veze. On je uhapšen u državi gde se ubistvo novinara ne smatra krivičnim delom! Kačarević je žrtva straha koje je izazvala njegova čista prošlost. Hapšenje je pomoglo Vučiću, najpoznatijem medijskom inkvizitoru novog doba, da uči ovu vlast šta je to medijski mrak.
I treba da je uči, zaslužila je da ima takvog uču.
Pozivam uskoro svog prijatelja, Slavoljuba Kačarevića na piće, gde mu je najzgodnije. Uveren sam da se nije obogatio na bilo čiji račun, zato što znam da čovek nije (materijalno) bogat. Želeo bih da svoju solidarnost sa Kačketovom slobodom izrazim mnogo glasnije. Inače će početi da hapse i one koji o tome govore sasvim tiho.

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...