Kako je Solženjicin otkrio celu istinu o karakteru režima

Milan Lazarević, Prag

Na današnji dan pre 40 godina objavljena je u Parizu knjiga Arhipelag Gulag koja je razbila poslednje iluzije na Zapadu o sovjetskom režimu
(foto, Aleksandar Solženjicin)

 Aleksandar Isajevič Solženjicin (1918-2008) otkrio je do tada nepoznatu celu istinu i sve grozote koncentracionih i radnih logora u komunističkom Sovjetskom Savezu i time definitivno i mnogim zapadnim levo orijentisanim intelekualnim i političkim krugovima demaskirao bit totalitarnog komunističkog režima. Monumentalno umetničko-dokumentarno delo ovog pisca, Arhipelag Gulag izdala je, na današnji dan pre 40 gdina, najpre na ruskom, emigrantska izdavačka kuća YMCA-press u Parizu. Bila je celovita istina o krajnjoj nehumanosti staljinističkog sistema koju je Solženjicin doživeo na svojoj koži.

„Knjiga je posvećena svima koji nisu dovoljno dugo živeli da bi o tome pričali. A neka mi oproste što nisam sve video, na svemu onome što sam zaboravio i što ništa nisam slutio“, oglasio je autor u predgovoru dela koje je napisao između 1958. i 1968.

Mesec i po dana po objavljivanju knjige, polovinom febauara 1974, 55-godišnji Solženjicin je proteran na Zapad. Pre njega proteran je jedino bio Lav Trocki, 1929. U naslovu knjige koristio je reč Gulag, tojest ruski akronim-skraćenicu Glavnu upravu lagera (Glavnoje upravlenije lagerej). Gulag je bio mreža logora za prinudni rad, raširena na svih 12 vremenskih zona SSSR-a, od Belog do Crnog mora, i od polarnog klruga do pustinja srednje Azije.

Strane s tekstom snimio je na mikrofilmu jedan prijatelj pisca. Potom su mikrofilmovi sakriveni u sanduk s kavijarom koji je u Parizu preuzeo tadašnji ruski prevodilac u UNESCO Saša Andrejev. Solženjicinu je potom poslao telegram:

“Krvna grupa vaše sestre je pozitivna“. Solženjicin je, međutim, zaboravio na dogovorenu šifru-potvrdu da je je „materijal stigao“, tako da se silno zabrinuo za zdravlje svoje sestre. YMCA-press je, inače, najstarija ruska emigrantska izdavačka kuća posle Oktobarske revolucije, formirana je 1921. i dugo imala sedište u Pragu.

Arhipelag Gulag je imao ogroman odjek u svetu. Bio je među poslednjima i najtežim udarcima zabludama koje su još postojale o karakteru sovjetskog režima. Opis zatvoreničkog sistema, od hapšenja, preko suđenja do zatvora i progonstva zaprepastio je svet ne samo ogromnim brojem mučenih, tiranisanih i pogubljenih ljudi nego i umetnčki briljantno „uhvaćenim“ sudbinama i životnim pričama mnogih ljudi koji su prošli ili ostavili kosti kosti u paklu ovih logora.

Gulag je počo da se formira još za vreme Lenjina, 1919, a najviše je raširen za vreme strahovlade vlade J. V. Staljina. Uprava i logori su zvanično ukinuti 1960. ali su u stvarnosti, mada pod drugim imenom, često  na drugim mestima i, naravno, u manje drastičnoj formi, postojali sve do kraja komunističkog režima.

Tokom postojanja SSSR nastalo je najmanje 476 logorskih kompleksa u koje je bilo udruženo više hiljada logora. Samo u vreme vladavine Staljina (1929-1953) kroz lagere je prošlo najmanje osam miliona ljudi. Između 1934. i 1953. u lagerima je umrlo preko milion ljudi.

Solženjicin, preklom sa Severnog Kavkaza, učestvovao je u II svetskom ratu kao artiljerijski oficir, dva puta je bio odlikovan, ali je pred kraj, zbog kritičkih primedbi u korespondenciji na adresu sovjetskog rukovodstva,  zatvoren i osuđen na osam godina. Iz kažnjeničkog logora pušten je 1953. iz zdravstvebih razloga, naredne tri godine je proveo u izgnanstvu u Kazahstanu.

Tokom perioda liberalizacije, u vreme vladavine N. S. Hruščova izdao je 1962. pripovetku Jedan dan Ivana Denisoviča, koja je bila prvo umetničko delo, legalno objavljeno u SSSR koje se bavilo sovjetskim logorima.  Knjiga je imala ogroman odjek i u zemlji i svetu a Solženjicina učinila slavnim.

Po dolasku na vlast L.I.Brežnjeva stvari ponovo dolaze na svoje mesto koje su imale u vreme Staljina, mada ne više u tako drastičnoj i nehumanoj formi. Solženjicin je nastavio da objavljuje u samizdatima i inostranstvu zbog čega je bio u sve većoj konfrontaciji s režimom. Godine 1969. isključen je iz Saveza pisaca. Godinu dana kasnije mu je dodeljena Nobelova nagrada koju nije otišao da primi iz straha da ga vlasti više neće ponovo pustiti mu zemlju. Na Zapadu mu je 1971. izašla knjiga Avgust 1914. Posle objavljivanja apela pod indikativnom naslovom „Ne živeti u laži“, uhapšen je 13.02.1974, oduzeto mu je državljanstvo i proteran je iz zemlje. Izvesno vreme živeo je u Nemačkoj, potom Švajcarskoj,  a 1976. se na duže vreme skrasio u američkom Vermontu. Posle Arhipelaga Gulag na Zapadu su mu izašle još i knjige u U prvom krugu i Rak.

U Sovjetskom Savezu su mu počeli da štampaju knjige 1989, Arhipelag Gulag je izašao 1990, kada mu je vraćeno državljanstvo, potom je povučena optužnica za veleizdaju i rehabilitovan je (po drugi put). U Rusiju se vratio po raspadu SSSR-a, 1994. Umro je u Moskvi 3. avgusta 2008. u 90 godini života.

U istoriji komunističkog i uopšte političkog i intelektualnog bečašća ostaće način na koji je blaćen Solženjicin u vazalnim zemljama nekadašnjeg sovjetskog bloka i kako je prikazivana sovjetska stvarnost, u kontrastu sa  „lažima Solženjicina“. Češke Lidove novine donose danas izvode iz knjige koje je povodom Arhipelaga Gulag napisao tadašnji istaknuti novinar, Tomaš Rezač, sin poznatog češkog pisca Vaclava Rezača. Ovaj novinar je, po narudžbi KGB, napisao u Moskvi knjigu Izdaja Solženjicina koja je potom distribuirana u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Rezač tu piše i ovo: „Sovjetski logori nikad nisu bili logori smrti, bilo je i slučajeva da su radne brigade dobijale hleb namazan crnim kavijarom“.

Hartija, kako kažu naši stari, zaista sve trpi.

 

 

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...