NEMAČKO GROBLJE NEKAD I SAD

Autor:   Ljiljana Lazarević Zlatić, arhitekta

Zapamćeno u periodu od 1950. do 2009. godine

Na Nemačkom vojnom groblju na Banovom Brdu, podignutom 1915. do 1916. godine glavnokomandujući, nemački general Makenzen je posle osvajanja Beograda u jesen 1915. podigao i spomenik braniocima Beograda, srpskim vojnicima koji su junački izginuli, proprativši taj svoj viteški gest rečima:

"Mi smo se borili protiv takve armije o kakvoj smo slušali samo u bajkama".

To je, možda, i jedini primer u vojnoj istoriji da neprijatelj podigne spomenik onome protiov koga se borio.



(foto: S.K.)


Granice i okruženje

Nemačko groblje (toponim Banovog Brda) locirano je na jednoj od najviših i vrlo istaknutih kota park-šume Košutnjak sa koje se pružao širok pogled na Savu, Topčider i Stari Beograd. Po slobodnoj proceni (što se lako da i detaljnije ustanoviti) sa okolnim veznim prostorima zauzimalo je između 4-6 hektara, a sa okolnim vezno-zaštitnim zonama i više.



(ilustracija: Plan plus)


Glavni ulaz u kompleks nalazio se na zapadnoj strani iz Ulice kneza Višeslava. On je odavno nestao i razaznaje se samo po stubovima nekadašnje kapije i natpisu na jednom od njih.

Sa gornje (južne) strane granica groblja je bio put kroz Košutnjak "niz krivine", danas ulica Pionirska kojom se s Banovog Brda kolima ili pešice spuštalo na Topčidersko groblje, Topčidersku železničku stanicu i dalje u grad. Na početku ove saobračajnice iznad groblja postoji proširenje za okretnicu autobusa koji je dotle saobraćao iz grada do drugog svetskog rata, a na samom uglu ulice Kneza Višeslava i Pionirske stoji kuća čuvara groblja, ali u njoj žive ljudi koji sa grobljem nemaju nikakve veze.



(foto: Rade Nikolić)


Prema istoku na kompleks groblja nadovezivao se zaravnjeni travnati proplanak, koji se u nastavku spuštao u pravcu Topčiderskog brda. I tada i sada ostao je uokviren sa obe bočne strane prema šumi dvorednim drvoredima crnog bora kroz koje su vodile pešačke staze ka Topčiderskom groblju, hipodromu i dalje Topčiderskom brdu i Senjaku (staze u borićima). Na ovom proplanku se nekad moglo, a i danas se može igrati, skijati i sankati, ali su uslovi sasvim drugačiji. Posed je privatni, pogled i komunikacije od značaja za karakter mesta su presečeni i zauvek uništeni novim sadržajima.

Padina na severnoj strani, ispod groblja koja se spušta prema Savi, u gornje veznom delu prema groblju, bila je pošumljena srebrnom lipom niskog rasta i opojnog mirisa u cvatu, tako da je odatle pogled na Savu i Beograd bio prostran i završavao se horizontom Vojvođanske ravnice sa obrisima Fruške gore (kada je vedro). Posle smiraja Drugog svetskog rata, pedesetih godina prostor lipara i gornji zaravnjeni deo proplanka između borića uređeni su kupama "pečurkama" za sedenje i predah kao vezni parkovski prostor okolne šume i groblja. Trag ovog uređenja može da se vidi preko puta moje kuće.

Koncepcija i raspored sadržaja

Sudeći po onom što je ostalo moglo bi se reći da je memorijalni kompleks Nemačkog groblja zamišljen u stilu klasicizma, u kom se mešaju klasični graditeljski stilovi da bi se dobio novi kvalitet i željeni smisao i pečat mesta.

Kad krenemo od nekadašnjeg glavnog ulaza pravolnijski (od zapada prema istoku) kao po nekoj sada zamišljenoj osi kompozicije od početka do začetka sa desne i leve strane nižu se glavni sadržaji.

Najpre nailazimo sa naše desne strane na nekada impozantni i reprezentativni glavni spomenik građen u belom mermeru sa svim odlikama klasicizma. To je masovna spomen kosturnica Nemačkim vojnicima 208 regimente, palih u osvajanju Beograda, sa ugraviranim njihovim imenima (detaljniji opis mogu da dopunim, u ovom trenutku mislim da nije bitan).



(foto: S.K.)


U neposrednoj blizini kao pandan reprezentativnosti uspomene na pobednika, ali centralno postavljen u prostoru, stoji jednostavni spomenik klesan u crnom granitu, namenjen srpskim junacima, braniocima Beograda u Prvom svetskom ratu sa posvetom punom pieteta samog generala Makenzena. Oba spomenika su na brzinu obnovljena i umivena pred posetu Vilija Branta pre tridesetak godina, s tim što naš spomenik i dalje ima poštovaoce i posetioce (mada i gomilu pikavaca okolo), a nemački se polako raspada.



(foto: S.K.)


Nekako odmah ispod spomenika srpskim junacima, sa donje severne strane nalazio se pešački ulaz u groblje od kamenih ploča (ima trag) iz prostora lipara i zone borića nekadašnjeg neposrednog parkovskog okruženja, gde ste mir i spokojstvo usnulog mesta mogli da podelite sa prirodom i neponovljivim pogledom na grad pod vašim nogama. Taj pogled je pregrađen izmenjenom vegetacijom i izgrađenim naseljem.



(foto: Rade Nikolić)


Ako nastavite dalje zamišljenom osom kompozicije pravcem zapad-istok nailazite sa leve (severne) strane na ogromnu mermernu klupu koja je bila jedan od bitnijih spomen-obeležja ovog memorijala. Po veličini i prefinjenom obliku odsećala me je na Šembrun. Izgrađena je u obliku poluelipse na prostranom stepenastom postamentu koji upotpunjava njen elipsasti oblik. Postavljena je sa večitim pogledom ka Savi i Beogradu. Ovaj pogled zaslužile su seni i jedne i druge vojske u čiju čast je kompleks podignut. Tog "večitog" pogleda više nema, a klupa "vidikovac" se nazire u budžaku iza neke "važne" kuće, u ruševinama i trnju.



(foto: Rade Nikolić)


Na suprotnoj, istočnoj strani od glavnog ulaza, pri završetku ili začetku prave linije ose kompozicije, bila je podignuta još jedna vrlo upečatljiva kolektivna grobnica, spomenik nemačkim vojnicima u drevnom obliku piramide, obložena belim mermerom. Danas je taj spomenik izvan granica groblja, u ruševnom stanju bez ijedne mermerne ploče.



(foto: Rade Nikolić)


Samo groblje bilo je parkovski organizovano sa vertikalno ili horizontalno poistavljenim nadgrobnmim pločama rasutim u travnatom prostoru. Toga više nema. Po neka ploča se pronađe ugrađena u neki trotoar, baštu ili kućni prag nečije kuće. Čula sam da je ostalo nekoliko ploča- svedoka koje su našli i sačuvali starosedeoci Banovg Brda.



(foto: Rade Nikolić)


U vreme ranih pedesetih godina Nemačko groblje je bilo ograđeno zelenom živom ogradom, naročito prema okolnim saobraćajnicama, dok se ograda od kovanog gvožđa i tada mogla videti samo tu i tamo. Danas su tu ogradu zamenile nove ograde od spolja ka unutara podignute od novih investitora koji, počev od kraja pedesetih, pa evo i do danas ulaze sve više i dublje u zaštićeni kompleks groblja, tako da je od njega ostala samo jedna slučajna zakrpa bez smisla i značaja za investitorske ambicije bez kraja.

Zaključak i poruka

Banovo Brdo je bilo prepoznatljivo po Nemačkom groblju. Ne samo da je Nemačko groblje bilo i ostalo u najstrožoj zoni prostorne i kulturno-istorijske zaštite ove države, već je u tom statusu i cela zona Topčidera i Košutnjaka kao zaostavština porodice Obrenović Beogradu i Beograđanima. U toj zoni nema gradnje od Miloševog konaka u Topčideru pa sve do Ulice kneza Višeslava na Banovom Brdu, ali za to malo ko mari.

Mi vreme ne možemo da vratimo, niti da ispravimo šta je učinjeno. Groblje je iscepkano, isparcelisano, iznutra urušeno i raznešeno, zubom vremena i nebrigom pojedeno. Jedini preostali ulaz u Nemačko groblje danas je ustvari sporedni odvajak (staza) od novog kolskog prilaza za kafanu i razne druge sadržaje koji su nikli na placu groblja. Reper za ulaz je jedan sablasni stub dalekovoda koji nije u funkciji. Ostavljen je tu, iako mu je mesto na deponiji.



(foto: Rade Nikolić)


Ono što možemo jeste da sačuvamo ono što je ostalo, makar kao bledi trag naše zajedničke časne prošlosti koje više nismo ni svesni.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...