Okolnosti Staljinovog pakta s Hitlerom

Petar Popović

Britanija i Francuska nisu htele rat s fašističkom Nemačkom. Poljska je odbijala da sarađuje sa Sovjetskim Savezom. Moskva je morala da reši problem odlaganja početka neprijateljstava, da bi imala vremena da zemlju spremi za odbranu, izjavio je Sergej Ivanov, predsednik Ruskog vojno-istorijskog društva, govoreći ruskom Sputnjiku
(ilustracija, Molotov potpisuje sporazum sa Ribentropom avgusta 1939. u moskvi)

Staljin je stremio obrazovanju jedne anti-hitlerovske koalicije, u kojoj bi bili SSSR, Francuska i Velika Britanija, sve do sredine avgusta 1939. i neuspeha pregovora s tim silama. U Sovjetskom Savezu su bili svesni da je spoljno-politički koncept Trećeg rajha bio direktno povezan i spojen s nacističkim vapajem za “životnim prostorom” – “ne negde u Africi, nego na Istoku, u slovenskim zemljama, kako je Hitler i rekao”.

“Berlin, prema tome jeste bio naš glavni neprijatelj”, izjavio je, rekonstruišući okolnosti od pre osamdeset godina, u oči Drugog svetskog rata, Sergej Ivanov, ličnost iz užeg kruga lidera Kremlja (jedno vreme ministar odbrane, onda šef administracije predsednika...) – govoreći ruskom Sputnjiku o “kontroverzama iza Sporazuma o ne-napadanju 1939, između Sovjetskog Saveza i nacističke Nemačke”.

Pakt Molotov – Ribentrop, kako se taj sporazum obično naziva, potpisan je 23. avgusta te godine, a uz glavni dokument, priložen je i tzv. tajni protokol, sa obeleženim “sferama uticaja” dve sile.

Sovjetska “sfera uticaja” uključivala je Letoniju, Estoniju, zapadnu Belorusiju, zapadnu Ukrajinu i Besarabiju, čime je evropska granica zemlje pomerena dalje na zapad.

Sergej Ivanov je predstavnik šefa države u nekim od ruskih foruma, međutim i predsednik Ruskog vojno-istorijskog društva – i to je funkcija povodom koje se Sputnjik Ivanovu obratio za tumačenje okolnosti istorijskog trenutka, važnog i Evropi i Rusiji.

Događaj povodom kojeg on govori podvrgnut je različitim i, često, tendencioznim tumačenjima. Pogotovo u okolnostima kada se istorija tumači kroz prizmu sadašnje antiruske kampanje.

molotov-ribentr-s

Molotov i Ribentrop posle potpisivanja sporazuma između Sovjetskog Saveza i Nemačke 1939.

Uzaludno nadanje u savez s Britanijom i Francuskom

Sputnjik je počeo navodom da su “odnosi između SSSR i Nemačke naglo pogoršani”, čim je Hitler došao na vlast. Kada se to tačno dogodilo i čijom inicijativom, upitan je Ivanov.

“Godina 1930.-ih, SSSR je bio jasno antifašistički, te i anti-nemački”, odgovorio je Ivanov.

Sovjetski odnosi s Nemačkom, počeli su postepeno da se menjaju “tek posle Minhenskog sporazuma”, na inicijativu Berlina.

Međutim, sovjetski vođi, oklevali su da pođu u susret nemačkim predlozima.

Sovjetski lideri “su se bili usredsredili na obrazovanje saveza s Britanijom i Francuskom”, rekao je. “Ali, da li je Staljin mogao nešto drugo da učini kada su pregovori s Britancima i Francuzima propali, a Nemačka bila pred invazijom Poljske?” Imajući na umu sukob na reci Halkin Gol (sa Japanom, povodom Mandzurije), morao je da misli prvo na bezbednost zemlje.

Staljin je morao da odlaže početak rata s Nemačkom.

Vlada Poljske ne želi rat s Nemačkom

“Zašto bi SSSR morao da bude prvi koji će ući u rat s Hitlerovom Nemačkom, i suprotno (tada) već jasno izraženom mišljenju poljske vlade? Zašto bi SSSR morao da svoju pomoć nametne Poljacima, i da svoje vojnike šalje da ginu zbog Poljske, kada ni Velika Britanija ni Francuska nisu želele da ratuju s Nemačkom?”

Marta 1939, vlada Britanije upitala je Sovjetski Savez i izvestan broj drugih zemalja “o njihovoj poziciji u slučaju nemačkog napada na Rumuniju”, objasnio je Ivanov šta je prethodilo trenutku sa istorijskim dilemama.

Moskva je sugerisala sazivanje jedne međunarodne konferencije, gde bi bile i istočnoevropske zemlje – “isključujući (iz opcija) mogućnost rasprave sa Ujedinjenim Kraljevstvom o sudbini Rumunije i Poljske, bez predstavnika te dve najzainteresovanije države”.

Onda je London predložio potpisivanje zajedničke izjave, ali to je odbila da učini Poljska! A kako da neko potpiše izjavu o zaštiti Poljske bez same Poljske?

“U tom trenutku, niko nije mogao garantovati da Poljska neće podleći Hitlerovom pritisku i udovoljiti zahtevima Nemačke – bez ikakvog rata”, rekao je Ivanov.

“U slučaju takvog razvoja, Poljska bi postala vazal Nemačke, njen mlađi partner u koaliciji. Tada bi scenario napada Nemačke i Poljske zajedno na SSSR, i ujedinjavanja vojnih kapaciteta dve države na podlozi zajedničkog neprijateljstva prema Sovjetskom Savezu postao mnogo verovatniji.

Dopustite da vas podsetim – januara 1939, tokom pregovora Ribentrop-Bek, nemački ministar spoljnih poslova ponudio je Poljskoj upravo to”, objasnio je Igor Ivanov.

“Danas znamo da je sovjetska obaveštajna služba obavestila Kremlj o sadržaju tih pregovora”, rekao je.

Britanci i Francuzi u Moskvi ali nespremni za rat

Pozicije vlade u Poljskoj i vlada u baltičkim državama bile su “kamen spoticanja” u pregovorima o otporu Hitlerovoj Nemačkoj.

SSSR i Nemačka nisu imali međusobnu granicu. Kako bi Sovjetski Savez mogao započeti rat s Hitlerom, kada su i Poljska i baltičke države uzastopno ponavljale da “sovjetskom vojniku nije dopušteno da kroči na njihovu teritoriju” i “odbijale čak i razgovor o garantijama nezavisnosti i teritorijalnog integriteta od SSSR”?

Bila je to iracionalna pozicija poljske elite. Kremlj je sve vreme činio pokušaje sa eventualnim saveznicima.

Avgusta 1939, u Moskvu su došle britanska i francuska misija. Međutim, pokazalo se da je nemogućno potpisati bilo šta osim “deklaracije o namerama”, a da je nemogućno nagovoriti Poljsku da prihvati sovjetsku pomoć.

“Tek tada se Kremlj opredelio u prilog kontakata sa Berlinom”, naveo je sagovornik ruskog Sputnjika.

Hitlerovu agresiju usmeravaju na istok

U odlučivanju, u Moskvi, o delikatnom pitanju učestvovalo je svega nekoliko ličnosti. Osim Staljina, u tom krugu su bili Vjaćeslav Molotov, Andrej Ždanov, Georgij Maljenkov “i nekolicina drugih”.

U ime vojske, komesar SSSR za odbranu, Klement Vorošilov, kao prvi.

Analizirani su poltički kurs zapadnih demokratija i tok tripartitnih pregovora – i, “nije više bilo sumnje da Britanci i Francuzi žele da nemačku agresiju usmere ka istoku”.

“Postojao je, prema tome, konsensus najviših sovjetskih vođa u odnosu na potpisivanje s Nemačkom sporazuma o ne-napadanju.”

Pali bi i Lenjingrad i Moskva

Da je Nemačka preduzela ofanzivu na SSSR 16. septembra 1939, izgledi da se održi Lenjingrad bili bi veoma mali.

Minsk i Kijev pali bi čak i ranije. Još važnije, bilo bi još manje mogućnosti da se evakuišu preduzeća industrije odbrane.

“...I da smo 1941. čak i uspeli, 1942. ne bi smo imali s čim da se borimo. Da nije bilo pakta, nemačke trupe ne bi morale da sebi borbom krče put stotinama kilometara u zapadnoj Belorusiji i Ukrajini. Preduzele bi ofanzivu sa mnogo perspektivnijih pozicija, i dosegle bi Moskvu i Lenjingrad mnogo ranije nego što jesu. Da li bi Moskva opstala u tom slučaju? ”

Da li ukloniti žig iz 1989?

U leto 1941, dobivši u vremenu u zamenu za teritorije, sovjetska komanda bila je u stanju da mobiliše i naoruža desetine divizija. To je na kraju učinilo da je stabilizovan front i Nemci odbačeni dalje od Moskve.

Potpisivanje pakta Nemačke i SSSR zbunilo je Japan. Tokio nije bio upućen u korake Berlina. Vlada Japana podnela je ostavku u kritičnim trenucima rata.

Tajni protokol uz sovjetsko-nemački pakt o nenapadanju osuđen je 24. decembra 1989. od Kongresa narodnih deputata Ruske SSR. “Vredi li, u svetlu novih okolnosti, razmisliti o aboliciji te odluke”, upitao je svog sagovornika Sputnjik.

“Ruska Federacija, kao država naslednik SSSR, svakako ima mogućnost da to učini. Stvar je u tome da smo već pretrpeli sve negativne efekte donošenja te rezolucije, jer poslužila je stvari našeg diplomatskog, ideološkog i aktuelnog razoružanja pred Zapadom, u vreme Perestrojke i 1990.-ih.

Danas, što se toga tiče, ne mora biti žurbe. Istoričari i pravnici imaju vremena da celu stvar istraže i onda kažu sud – pa posle, zasnovano na tome, naše društvo će odlučiti, ili nezavisno ili kroz zakonsko predstavništvo, kako da tretira tajne protokole i da li da se odrekne te rezolucije Kongresa narodnih deputata”, izjavio je Sergej Ivanov.

 

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...