Pola milenijuma od smrti renesansnog velikana Leonarda da Vinčija

M. Lazarević

Ovaj, po mnogima najveći velikan umetnosti i nauke svih vremena, bio je četiri stoleća ispred svog doba. Renesansni genije nad genijima, Leonardo da Vinči (Vinci), umro je 2. maja 1519.
(Rome, 02.05.2019 - izložba radova Leonarda da Vinčija "Leonardo da Vinci: Science before science" u Rimu povodom obeležavanja 500. godišnjice smrti legendarnog renesansnog umetnika i naučnika)

Najslavnija slika u istoriji je njegovo delo, slavne su mu i mnoge druge slike i kipovi, "izmislio" je bicikl, auto, avion, podmornicu, tenk, helikopter, kalkulator... To i još mnogo šta drugo, kako juće beleži "Gardijan", čini delo ovog Italijana, slikara, naučnika, pronalazača, koji je postao pojam "renesansnog čoveka", a više nego iko drugi u istoriji spojio umetnost i nauku. Bavio se anatomijom, građevinarstvom, pticama, srcem, optikom, botanikom... bio je prethodnik Galileja, Bekona i Njutna. Iza njegovog uspeha stoji nesvakidašnja dalekovidost i fantazija, lucidnost i koncentracija.

da-vinci-amboaz-

Amboise, 02.05.2019 - francuski predsednik Emanuel Makron sa suprugom Brižit i predsednik Italije Serđo Matarela sa ćerkom Lorom posetili su grob Leonarda da Vinčija (Leonardo da Vinci) u kapeli dvorca Amboaz (Chateau d'Amboise), južno od Pariza, povodom obeležavanja 500. godišnjice smrti legendarnog italijanskog renesansnog umetnika i naučnika

Mladost i slikarstvo

Rodio se 15. aprila 1452, u seocetu Ankiano (Anchiano), tri kilometara od mesta Vinči. Otac Piero da Vinči bio je notar, majka Katerina Lipi (Caterina Lippi) je bila iz okoline. Kršten je u prisustvu čak 10 kumova, navodi se u knjizi "Leonardo da Vinči, uzlet misli", Čarlsa Nikola (Charles Nicholl), autora poznatog po istoriografskim biografijama.

Majka se kasnije preudala za čoveka pod imenom Akatabriđo (Accatabrigo), a otac Leonardo se četiri meseca pre toga oženio ćerkom jednog notara iz Firence. Akatabriđo je priznao Leonarda kao svog sina i omogućio mu opšte obrazovanje. Detinjstvo, Leonardo je proveo u Vinčiju, išao je u trgovačku školu, inače je bio samouk, a latinski mu nije išao baš najbolje...

Sa 15 godina postao je šegrt u Verokiovoj (Verrochio – slavni slikar iz tog vremena) radionici u Firenci, pet godina kasnije postao je član slikarskog ceha. Tada je naslikao lice anđela i pejzaž u pozadini slike Verokija „Krštenje Isusa“. Tada je bio običaj da majstor naslika samo glavne ličnosti, odnosno glavni predmet, a pozadinu njegovi učenici. Verokio je bio oduševljen talentom Leonarda pa je potom na svojim slikama samo glavnim potezima u prvom planu nagoveštavao šta želi, a potom bi Leonardo sve drugo uradio.

Prvi čisto svoj rad, koji je i potpisao, uradio je 1473 – to je bila skica pejzaža, iz koje je proizašla slika "Svečana najava".

da-vinci-MonaLisa

Da Vinči jeva Mona Liza, najčuvenija slika

Anatomija i arhitektura

U svojoj 30. godini, tj 1482, prihvatio je poziv za angažovanje od mecene Ludovika Sforce (Ludovico Sforza) iz Milana. Od tada vodi dnevnik i sam za sebe studira anatomiju i arhitekturu. Ubrzo je oko sebe okupio grupu saradnika-pomoćnika koji su mu ostali verni do kraja života. Naredne, tj 1483. počinje da izučava aerodinamiku i fiziku, meteorologiju, astronomiju i kosmografiju. Zanimao se i za Pitagorinu matematiku, koju je ubrzo usvojio kao osnovu svojih istraživanja.

Rezultate svojih naučnih istraživanja koristio je za dramatske efekte kompozicije slikarskih dela.  Oko 1490. naslikao je "Vitruvijskog čoveka", jedan od svojih najslavnijih crteža, kojim izražava uverenje da je na proporcijama čovekovog tela zasnovana lepota čoveka i sveta. Sposobnost kombinovanja umetnosti i nauke je najizrazitije demonstrirao u ovom crtežu, koji je postao ikona, savršeno propocionalne figure s raširenim rukama i nogama unutar kruga i četvorougla.

U to vreme naslikao je i svoju "drugu najslavniju sliku" - "Poslednju večeru" u hramu Santa Marija Dela Gracija (Maria delle Grazia) za koju je koristio novu tehniku sa temperom i uljem.

Slikarski stil

Pošto su Sforce proterane iz Milana, Leonardo se 1499. vraća u Firencu. Tamo počinje 1502. da radi kao vojni inženjer za kardinala, ratnika i političara Čezarea Bordžiju (Cesare Borgia ), a svoje usluge nudio je i drugima kao inženjer i pronalazač. Svoje najpoznatije delo "Mona Lizu" započeo je 1502. ali je na njemu, u stvari, radio do kraja života, a najviše 1503-1506. U slikanju najzagonetnijeg i najupamtljivijeg osmeha na svetu koristio je i saznanja iz fiziologije vida.

U najpoznatija njegova dela spada i "Madona na stepenicama". Uspeo je da trorazmernost uvede kao najveću inovaciju renesanse umetnosti. Stvorio je svoj slikarski stil, jedinstven u to vreme. Moguće je da mu je u tome pomoglo, na svoj način, to što je bio razrok. Nije tačno poznato kako je izgledao ali se pretpostavljao da je portret starog čoveka duge kose i brade, u stvari, autoportet.

U Milano se vratio 1506. gde provodi narednih sedam godina. U Rim se seli 1513. i tamo živi u palati Đulijana Medičija (Guiliani Medici), mlađeg brata tadašnjeg pape Lava X.

Od mecena je Leonardo dobijao pristojnu redovnu platu koja je za njega, uprkos velike slave, bila dobrodošla promena. Tamo je naslikao čuveni Torinski crtež, takođe, mogući autopotrtret. Od 1516. do smrti živeo je u Francuskoj, na poziv kralja Fransoa Prvog iz Valoa, u zamku Klo Lise (Clos Luce) blizu Amboza (Amboise).

Da Vinci-kip-Firenca-

Kip Leonarda da Vinčija u Firenci

Neponovljivi „renesansni čovek“

Istoričari umetnosti se slažu tome da je za Leonarda bitno da se nije zadovoljio time što se o čoveku i svetu znalo nego je u svom posmatranju i otkrivanju sveta nastojao da ide što dublje. Svoja saznanje je potom primenjivao u stvaranju čime je u sebi spojio istraživača i stvaraoca.

Ipak, ostaje pitanje - kako je moguće da je bio toliko svestrano nadaren i toliko bio ispred svoje epohe? Geniji se povremeno rode i sreću u istoriji, ali odgovor na pitanje možda počiva u tome što je Leonardo imao tu prednost da je nauka, posebno biologija, nauka o čoveku i mehanika, bila na samom početku tako da je on svom svojom dubinom svog uma i vizionarstva duboko ušao u to i odmah došao do rezultata.

Današnji istraživači moraju najpre da se detaljno upoznaju sa znanjima svojih prethodnika i tek onda krenu ka nečem novom, što istraživanje ograničava i vodi ka ekstremnoj specijalizacii. Zato je i "renesansni čovek" kakav je bio Leonardo danas nemoguć tj neponovljiv. A ono što je za Leonarda, takođe, važno jeste, prema istoričarima, to što je slobodno primao istinu do koje je dolazio i nije dozvoljavao da na njega u onome što je izučavao i okrivao utiče bilo kakva ideologija. A tako nešto je bilo moguće najpre u vremenu, kako smo to nekad zvali, humanizma i renesanse. 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...