U čast Šemjakinovim srpskim temama

Danijela Ćirović

U Institutu za noviju istoriju okupili su se prijatelji i kolege iz Beograda i Moskve da podsete na privrženost ruskog istoričara Andreja Šemjakina Srbima i na njegovo iscrpno poznavanje ovdašnje istorije
(foto, izlaganje Konstantina Nikiforova na otvaranju naučne konferencije)

Međunarodna naučna konferencija u čast ruskog istoričara i velikog poznavaoca Srbije i srpskog naroda Andreja Leonidoviča Šemjakina, održana je u petak u prostorijama Instituta za noviju istoriju Srbije u Beogradu. Naučnici iz Srbije i Rusije okupili su se da bi zajedno ovom prilikom odali počast kolegi, koji je preminuo 2018. godine.

Andrej-Šemjakin-(s.

Andrej Šemjakin, ruski istoričar koji je preminuo prošle godine

Otvoreno i bez sujete

Direktor Instituta Mile Bjelajac prvi se obratio prisutnima, rekavši da je Šemjakin bio prvi ruski istoričar koga je blisko upoznao.

„Kao da smo se znali godinama, a tek smo se bili sreli. Otvoreno i bez sujete, imao je povremene sugestije i neke činjenične korekcije. Bio je odomaćen u našoj sredini. Najčešće sam ga zaticao u prostorijama Instituta za savremenu istoriju, zatim na fakultetu – posebno kod kolege Miroslava Jovanovića. Puno priče, ali i tradicionalnog nazdravljanja. Bio je to način opuštanja u teškim godinama, koje su oba naroda preživljavala“, istakao je Bjelajac, naznačivši da ga raduje što je bilo tako, „sada kada ga fizički nema, dok su parčići njegovog duha trajno među nama“.

Njegovim odlaskom najviše su izgubili njegovi najbliži, dodao je Bjelajac, izgubila je ruska nauka o Balkanu, njegov Institut za slovenske studije:

„Ali izgubili smo i mi, njegove kolege i prijatelji iz Srbije.“

Direktor Instituta za Slavistiku Ruske akademije nauka (RAN) Konstantin Vladimirovič Nikiforov (koji je radio i kao ekspert u Kremlju i pisao govore za nekadašnjeg predsednika Borisa Jeljcina), takođe se pred srpskim i ruskim kolegama prisetio detalja bliske saradnje sa Šemjakinom. Nikiforov je poznati ruski stručnjak za Balkan, a ovom prilikom je istakao izuzetnu privrženost Andreja Šemjakina Srbiji.

Pažljiv prema prijateljima

Renomirana srpska istoričarka Latinka Perović takođe se prisetila svoje saradnje sa ruskim kolegom.

„Za Andreja Šemjakina me vezuju dugogodišnje prijateljske veze, ali i duga i plodna saradnja. Upoznala sam ga već po njegovom dolasku u Beograd, na početku osamdesetih godina 20. veka“, kaže ona, naznačivši da je to bio njegov prvi odlazak u inostranstvo.

Kako objašnjava, za ruske istoričare koji su odlazili na studijski boravak u neku od zemalja, postojala su dva uslova. Jedan je bio da dobro vlada jezikom zemlje u koju dolazi i čiju će istoriju proučavati, a „Andrej Šemjakin je zaista došao sa veoma solidnim znanjem srpskog jezika, koji je tokom godina marljivo usavršavao“. Drugi uslov bio je da istoričar ne upoznaje istoriju zemlje u koju dolazi samo iz arhiva i biblioteka, nego da dobro upozna život te zemlje.

„Tako je Šemjakin održavao bliske veze sa istoričarima iz Srbije svih generacija. Sa nekima je bio naročito blizak. Među takve spada profesor Miroslav Jovanović, ali i kolega Nikola Popović, zbog koga je Šemjakin svakog 19. decembra dolazio kod njega na slavu. Bio je veoma pažljiv, i to dobro znaju svi naši istoričari koji su boravili u Rusiji i kojima je on bio od pomoći i u običnim, banalnim stvarima“, priseća se Latinka Perović.

Putovao je po Srbiji, ali je uspostavljao i profesionalne veze. Često je odlazio u Zaječar, jer je tamo bilo ustanovljena zadužbina Nikole Pašića. Odlazio je u Novi Sad, bio je vrlo posvećen Matici srpskoj, zatim u Podgoricu, Sarajevo. Dakle, oba uslova je veoma uspešno zadovoljio, dodaje ona.

„Pošto je u središtu njegovog zanimanja bila politička i životna biografija Nikole Pašića, išao je njegovim tragom i proučavao život i delo ne samo u našim arhivima, već i u Rumuniji i Bugarskoj. Imao je neverovatan uvid u te izvore. Intenzivno je radio na svom doktoratu koji je bio posvećen ideologiji Nikole Pašića, a koji je odbranjen u Rusiji, ali je preveden i na srpski. Možda upravo ovim Andrej Šemjakin počinje da zauzima vrlo prepoznatljivo mesto u srpskoj istoriografiji“, ističe ova istoričarka.

Polemike i knjige

Latinka Perović podseća da su Šemjakin i ona zajedno radili na knjizi o vezi Nikole Pašića sa službenim krugovima u Rusiji tokom njegove emigracije, što su bili, kako kaže, i važni orijentiri za Radikalnu stranku po Pašićevom povratku.

„Šemjakin je uradio dve dragocene knjige o ruskom viđenju Srbije i Srba. To je izuzetno važan dokument, velika istraživačka riznica, i ogromna je šteta što to nije prevedeno na srpski“, kaže istoričarka, dodajući da je mnoge stvari i sama uradila na Šemjakinovo insistiranje.

Tako je bilo i sa njenom novom knjigom koja će se pojaviti na ovogodišnjem Sajmu knjiga u Beogradu, za koju je Šemjakin napisao opširan predgovor, „poslednju studiju na kojoj je radio“:

„Ta knjiga će biti njemu i posvećena.“

Suzana Rajić sa Filozofskog fakulteta u Beogradu rekla je da je odlaskom Andreja Šemjakina možda izgubila više od drugih, jer je bio jedan od retkih sagovornika za problematiku i teme kojima se bavi.

„U 22-godišnjem bavljenju ovim poslom nisam nikada imala sagovornika, koji toliko dobro poznaje izvore koji se odnose na poslednju četvrtinu 19. i prvu deceniju 20. veka. Razgovori između nas dvoje su bili brojni, opsežni. Uglavnom se nismo slagali, ali moram vam reći da je Šemjakin jedan od retkih ljudi sa kojim možete da ne delite isto mišljenje, a da plodno i dugo razgovarate o naučnim pitanjima“, istakla je ona, prisećajući se kako su ih tokom debate u Moskvi izbacili iz jedne od institucija, jer su bili previše glasni, a kako su oni nastavili satima da polemišu tokom čitavog tog dana.

„Nisam dočekala njegovu drugu knjigu o Nikoli Pašiću, a nadala sam joj se, kao što on nije dočekao moju o Milanu Obrenoviću“, dodala je ova istoričarka.

Na konferenciji su učestvovali i istoričari Jurij Arkadijevič Borisenok, Mihail Valerijevič Belov, Marina Jurijevna Florova, Dalibor Denda, Radomir Popović, Aleksej Arsenjev, Nikola Popović, Nikita Sergejevič Gusev, Olga Anatolijevna Dubovik i mnogi drugi.

Desetine radova

Andrej Leonidovič Šemjakin je rođen 1960. u Tuli. Ne samo da je bio rado viđen gost u Srbiji, već je odlično govorio srpski i bio neprikosnoveni stručnjak za istoriju naše zemlje i Balkana novog veka, kao i za rusko-srpske odnose.

Izučavao je istoriju Prvog svetskog rata i bio šef projekta „Čovek na Balkanu u procesu modernizacije“, u okviru kojeg je do 2011. izašlo šest tematskih zbornika. Od 1989. je radio na Institutu za slovenske studije RAN, a iza sebe je ostavio desetine knjiga i radova posvećenih istoriji Srbije.

Domaća publika ga zna po knjigama prevedenim na srpski: „Ideologija Nikole Pašića“, „Mitropolit Mihajlo i Nikola Pašić. Emigrantska prepiska (1884–1888)“, „Smrt grofa Vronskog“. Tema doktorske disertacije, koju je odbranio 1998. u Institutu za slovenske studije u Rusiji, posle boravka u Beogradu, bila je „Ideologija Nikole Pašića. Formiranje i evolucija (1868–1891)“.

 

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...