Povodom godišnjice Minhenskog sporazuma: ipak, bilo, borbe...

Milan Lazarević

Posle Minhenskog sporazuma poljski i mađarski susedi iskoristili reviziju granica da oružjem izdejstvuju namirenje svojih teritorijalnih aspiracija prema Čehoslovačkoj
(ilustracija, Mapa Čehoslovačke uoči Minhenskog sporazuma)

U udžbeničkoj istoriji zapisano je da su čehoslovački vojnici narednih dana, posle potpisivanja Minhenskog sporazuma 29.09.1938,  napustili pogranično područje bez ispaljenog metka. To, međutim, kako su i ovom prilikom povodom „okrugle“ godišnjice ovog sporazuma podsetili neki češki mediji, u velikoj meri nije istina -  u blizini čehoslovačkih granica je tada bilo dosta oružanih borbi. Ali ne protiv Nemaca, nego Poljaka i naročito Mađara.

Ukratko, u Minhenskom sporazumu je stajala i obaveza Čehoslovačke da reši teritorijalna pitanja s Poljskom i Mađarskom koje su iskoristile minhensku „reviziju“ granica Čehoslovačke da oružanim putem zatraže namirivanje svojih teritorijalnih aspiracija. A to, kako tvrde vojni istoričari, nisu bile tako male borbe, u njima je bilo dosta mrtvih i još više ranjenih.

S Poljskom se vlada Čehoslovačke relativno brzo dogovorila da se susedu ustupi granični grad Tješin koji je Varšava tražila već decenijama. Borbi je bilo jedino oko Čadeca gde je nastupila cela jedna čehoslovačka divizija, podržavana tenkovima i gde je bilo i sporadične artljerijske vatre. Prag je tada, istina, izgubio deo svoje teritorije, koja mu je kasnije vraćena, ali je energični nastup ove divizije ohladio entuzijazam Poljaka za ispravljanje ostalih „istorijskih nepravdi“.

Mnogo je teža situacija bila na slovačkoj granici s Mađarskom, na području uz Dunav, naseljenom, većinom Mađarima, Tu su, uz podršku mađarskih vlasti i slovačkih Mađara, delovale paravojne formacija sastavljene od prigraničnih Mađara, pri čemu su se koristila nemačka iskustva u razbijanju Čehoslovačke preko sudetskh Nemaca.      

Situaciju u ovoj oblasti nije mnogo smirila ni takozvana Bečka arbitraža, poznata i kao „drugi Minhen“, kojom je, posle oduzimanja Sudetske oblasti, Čehoslovačkoj otet još jedan znatan deo teritorije – južna Slovačka i podkarpatska Rusija (Užgorod), odnosno današnja podkarpatska Ukrajina. Gotovo prepolovljena Čehoslovačka živela je sve do sredine marta 1939. kada je formirana samostalna slovačka država (Nezavisna država Slovačka - marionetska, profašašistička tvorevina), a ostatak Češke je okupirala Nemačka i od toga formirala protektorat Češke i Moravske.

Ako su u septembru 1938. Britanija i Francuska mogle verovati da će Hitlera zaustaviti minhenskim ustupcima na račun Čehoslovačke, već pola godine potom im je moralo biti jasno da on tu neće stati. Cena njegovog zaustavljanja je, međutim, bivala sve veća i prerasla je u najveću ratnu tragediju čovečanstva.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...