Da li je 1938. Čehoslovačku trebalo vojno braniti?

Milan Lazarević

Godišnjica Minhenskog sporazuma, koji ostaje najteža češka trauma i posle osam decenija
(ilusttracija, wikimedia.org: Ugovor je potpisan u Minhenu 29. septembra 1938. između zapadnih sila (Francuska, Velika Britanija i Italija) i Nemačke. Potpisnici sporazuma su bili predsednici britanske i francuske vlade Nevil Čemberlen i Eduar Daladje)

Na jučerašnji dan 1938. sklopljen je Minhenski sporazum kojim su V. Britanija i Francuska, da bi umirile Hitlerove apetite i ratne namere, ustupile Nemačkoj deo savezničke Čehoslovačke, takozvanu Sudetsku oblast, naseljenu većinom Nemcima. Vlada Čehoslovačke, u to vreme jedne od ekonomski najrazvijenijih i demokratski i kulturno najnaprednijih zemalja sveta, nije bila ni pozvana na konferenciju u Minhenu nego je o njenim rezultatima bila samo informisana!

Uprkos borbenom raspoloženju u ne malom delu  naroda, vlada - na čelu s neprikosnovenim nacionalnim liderom, predsednikom republike Edvardom Benešom - odlučila je da se Čehoslovačka ne brani vojno i napustila je zemlju. Ukratko, smatrala je da nema pravo da na ratnu klanicu pošalje milione ljude i to bez ikakvih izgleda na uspeh... 

Ankete, sprovođene ovim povodom u godinama koje se završavaju na osam, pokazuju uglavnom isto -  gotovo polovina Čeha misli da je zemlju, ipak, trebalo oružjem braniti. Tačnije 46 do 48 posto Čeha smatralo je da je zemlja trebalo vojno da se suprostavi predaji Sudeta Nemačkoj. Suprotnog mišljenja je 22-24 procenata, a dosta veliki deo anketiranih – oko 30 posto, ne može ni danas da se opredeli. Ukratko, većina, iako tanka, i danas je ili protiv ili neodlučna...

To što se država, koja se, inače, pripremala za rat i imala jaku armiju i utvrđenu granicu, neki tvrde, ništa slabiju od čuvene francuske Mažino linije, predala bez borbe neprijatelju ostala je i danas najveća trauma u savremenoj istorijii Čeha. A zemlja je uživala podršku mnogih prijatelja i demokratskih snaga u svetu. Kada je te 1938. bio Beneš u poseti najbližoj savezničkoj i prijateljskoj zemlji,  Jugoslaviji, u odbranu Čehoslovačke prijavilo se nekoliko desetina hiljada dobrovoljaca, uglavnom Srba (to se i danas ovde često ističe, posebno kao razlog podrške Srbiji „kojoj, kao nekad Čehoslovačkoj, velike sile žele da uzmu deo teritorije“). Mnogi su tvrdili da je trebalo izdržati bar pola godine, što nije bilo nemoguće, jer nacistička Nemačka nije tada bila tako jaka, a u međuvremenu bi se zapadne sile dogovorile sa SSSR-om i zaustavile bi Hitlera. Neki idu toliko dotle da u tom „podleganju kapitulanstvu“ vide uzroke izostanka oružanog i organizovanog otpora intervenciji Varšavskog pakta avgusta 1968.  kojom je ugušeno Praško proleće.

Ako ima stvari oko koje se racionalni Česi mogu među sobom posvađati, pa i potući u krčmi, onda je to pitanje da li je 1938. trebalo uzeti oružje u ruke (potpisnik ovih redova, inače dugogodišnji dopisnik iz Praga, je prisustvovao jednoj takvoj svađi koja se zamalo nije izvrgla u tuču rođene braće).

V. Britanija i Francuska su poništile svoje potpise ispod Minhenskog sporazuma 1942.  - posle atentata koji su na gaulajtera Češke i Moravske, Hitlerovog miljenika, Rajnharda Hajdriha izvršili čehoslovački komandosi -  padobranci, pripremani i ubačeni sa Ostrva u nemački protektorat, kao i brutalne  nacističke odmazde, posebno zločina u Lidicama. Atentat na Hajdriha je svetu pokazao da postoji i dalje čehoslovački otpor u protektoratu koji su nacisti uzimali kao primer mira i uklapanja u Novi poredak. Makar delimično, tada je, kako su mnogi govorili „Češka našla svoju dušu“, a velike sile priznale su svoju minhensku grešku...

Minhenski sporazum se i danas uzima kao pouka da se diktatorima ne sme uzmicati i da se na njih mora udariti zajednički što pre, dok ne ojačaju i ne počine masovnije zločine...

Ankete pokazuju, takođe, da više od dve petine Čeha nije ni danas oprostilo Nemcima što su im Minhenskim diktatom uzeli deo teritorija. Oprostilo je 23, a 16 procenata je neopredeljeno. A više od polovine se saglašava s deportacijom oko 3,2 miliona sudetskih Nemaca 1945-1946, 19 procenata je protiv, a 30 „ne zna“. To je u srednjoj Evropi još uvek živa istorija....


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...