Bio jednom Olimp na Paliću

J. Putniković

U zdravom telu - zdrav duh bio je moto subotičkog aristokrate Lajoša Vermeša, koji je Palićke sportske igre pokrenuo 26. avgusta 1880. godine, 16 godina pre nego što je francuski baron Pjer de Kuberten u Atini zvanično obnovio antičko sportsko takmičenje – današnje Olimpijske igre. (foto: Pobednici palićkih trka 1882. godine pred domom Lajoša Vermeša / Foto: Grad Subotica)

Na Olimpijskim igrama u Londonu Andrija Zlatić je osvojio prvu medalju za Srbiju. Bila je to, istovremeno 99. olimpijska medalja za naš sport a stotu, jubilarnu, opet u streljaštvu, osvojila je Ivana Maksimović. Olimpijada - najveći i najmasovniji sportski događaj na planeti, organizuje se u ciklusima – svake četvrte godine od 1896. godine, kada je francuski baron Pjer de Kuberten u Atini obnovio Olimpijske igre. Kuberten je posle osnivanja Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) na Univezitetu Sorbona u Parizu (23. juna 1894.) obnovio antičke Olimpijske igre 1896. godine u Atini. One se otada održavaju svake četvrte godine – kao nekada u staroj Grčkoj.

palic-biciklizam

Takmičenje biciklista na Paliću

Prva zvanična olimpijada modernog doba dešavala se, dakle, u Grčkoj, tamo gde je u antičko doba igrana na Olimpiji.

Tačan datum prvih olimpjskih takmičenjima u Grčkoj se ne zna. Prvi verodostojan zapis o njihovom održavanju u Olimpiji je iz 776. godine pre nove ere. Taj podatak, međutim, nije relevantan za početak igara u Antičkoj Grčkoj, jer istoričari pretpostavljaju da su one započele u 13 veku pre nove ere. Dvanaestovekovnu tradiciju igara je ukinuo rimski car Teodosije, 393. godine nove ere.

Pre barona Pjera de Kubertena ovaj jaz sportskih takmičenja je prekinuo Subotičanin Lajoš Vermeš - i sam sportista takmičar ali, i mecena.

“Ovaj propagator sporta, čije je geslo bilo u zdravom telu - zdrav duh je krajem XIX veka, još 26. avgusta 1880. godine bio preteča modernih Olimpijskih igara. Organizovao je Palićku olimpijadu - sportske igre na kojima se godinama potom takmičilo na stotine najboljih sportista. To je bilo na Paliću, 16 godina pre nego što je francuski baron Pjer de Kuberten u Atini zvanično obnovio antičke sportske igre,” priča Dragutin Miljković, savetnik direktora preduzeća Elit Palić, u čijem sastavu su i danas mnogi objekti koje je na obalama Palićkog jezera izgradio Lajoš Vermeš.

Na ideju o Palićkoj olimpijadi Vermeš je došao 1876. godine, kada je otišao u Napulj, gde je nameravao da sa kipa Mironovog Diskobolosa - Bacača diska uzme meru diska, kako bi u Subotici napravio isti takav sportski rekvizit i vaskrsao tu antičku takmičarsku disciplinu.

palic-rvanje

Iako mu je inspiracija bio bacač diska Vermeš na I palićku olimpijadu zove rvače

“Tada rešave da nastavi i tradicija Olimpijskih igara, za čije obnavljanje u to vreme još nije bila pokrenuta inicijativa. Vermeš je,zapravo, bio preteča barona Pjera de Kubertena. Sasvim je moguće da je Kuberten samo iskoristio ovu inicijativu subotičkog plemića,” konstatuje Miljković.

Prve Palićke sportske igre

Svoju ideju Lajoš Vermeš je uspeo da sprovede u život 26. avgusta 1880. godine. Na tom prvom takmičenju sportisti su se nadmetali u samo tri sportske discipline: rvanju, skoku u dalj i bacanju kugle a nije se bacao disk. Kasnije je broj disciplina povećavan i u program su ubačeni gimnastika, plivanje, atletika (trčanje na 250 i 220 metara, na 15 kilometara i na 1.000 metara sa preponama, skok u vis, skok s motkom, bacanje kugle), boks, rvanje, mačevanje, veslanje, biciklizam (trka na 15 km Subotica – Palić). Sportisti su se nadmetali u kuglanju, skoku iz mesta, brzom hodanju, klizanju,  jedrenje… a bilo je i za današnje prilike neobičnih disciplina, poput plivanja sa preprekama i jedrenje na ledu, skoka u vodu s motkom, bacanja kugle u vis…

Prijavni-list-za-Palicku-olimpijadu

Palićka olimpijada, zvanično Palićke sportske igre, održavana je između 1880. i 1914. godine. Svaki put na Paliću. Palićke sportske igre imale su i disciplinu brzo hodanje, što je postalo olimpijski sport 1904. godine na Olimpijskim igrama u Sent Luisu. Brzo hodanje je opstao do današnjih dana, kao jedna od najčudnijih i ujedno najfascinantnijih olimpijskih disciplina.

 Djuro-Stantic-svetski-i-olimpijski-pobednik-u-daljinskom-hodanju

Palićke igre su okupljače takmičare i leti i zimi. Letnje discipline su bile bacanje kugle, skok u dalj, skok iz mesta, plivanje sa preprekama, a glavna zimska disciplina je bila jedrenje na ledu po Palićkom jezeru, dok su mačevanje i drugi sportovi koji su se održavali u zatvorenom prostoru igrani i leti i zimi. Za razliku od modernih igara, Palićke olimpijske igre je pratila publika sa dubokim džepom, dok su takmičari bili ljudi slabijeg imovnog stanja, uz retke izuzetke.

Bogataši u publici – sportisti plitkih džepova

Palić je u to vreme već bio ugledna banja i letovalište imućnih, evropskog plemstva i bogataša a pokretanjem Palićke olimpijade postao je i novi sportski centar srednje Evrope. Olimpijada je bila značajan događaj u tolikoj meri da se na nju dolazilo u frakovima i svečanim haljinama. Posebni vozovi su zbog toga putovali iz Segedina, a publika je dočekivana muzikom i svečanim topovskim salvama. Na fotografijama iz tog doba se lepo vidi tribina na kojoj su sedeli važni gosti s kupljenim kartama. Ulaznice su prodavane i za stajanje, a veoma je uspešno funkcionisala i kladionica...

tenis-na-palicu

Tenis je bio popularan na Paliću

Sportska takmičenja na Paliću okupljala su, uglavnom, sportiste iz zemalja Srednje Evrope, ali su brzo postala poznata u celoj Evropi. Sportisti iz Kraljevine Srbije su se na Palićkoj olimpijadi prvi put pojavili 1884. godine.

Lik I delo

Hroničari su zabeležili da je aristokrata Lajoš Vermeš (Lajos Nagybudafalvi Vermes, 1860-1945.), bio bogati veleposednik, ali ga sticanje bogatstva i upravljanje posedima nisu privlačili, pa je otišao u Peštu na studije medicine. Oduševljava se sportom, pa se iz Pešte vraća u Suboticu i zajedno sa braćom Belom i Nandorom osnova dva sportska kluba: gimnastički Subotičko gimnastičko društvo (Szabadkai Torna Egylet) i atletski Ahilej (Achilles Sportegylet). Ahilej je kasnije preuzeo ulogu organizatora Palićkih igara, koje su u to vreme bile najveća sportska manifestacija u ovom regionu.

Vermeš je sve što je imao uložio u svoj san. Poslu organizovanja takmičenja u duhu olimpizma pristupio ozbiljno. Da bi igre imale gde da se održavaju u svoj voćnjak na Paliću je postavio fiskulturne sprave i napravio atletske staze i izgradio prvu biciklističku stazu u ovom delu Evrope (1884. Godine). Ta staza elipsoidnog oblika, duga 500 metara, je asvaltirana 1891. godine. Zbog toga što je bila okružena tribinama sa sedištima dobila je ime Zatvorena arena. 

vila-lujza

Vila Lujza

 Uz pistu i stadion, na samoj obali Palićkog jezera, Vermeš je sagradio i svojevrsno olimpijsko selo, u kome su imali privilegiju da se smeste, naravno o njegovom trošku, takmičari iz drugih mesta. Bile su to kula Bagojvar (Sovino gnezdo) i, nešto kasnije,vila Lujza, koje i danas postoje.

Bilo je izgrađeno još mnogo terena, nabavljeni su i rekviziti a i jedan travnati teren, okružen drvećem, koji je bio otvoren za sve građane je služio za izlete, igre loptom, trčanje…

vermes-sportista

Lajoš Vermeš, sportista

 Sam Vermeš je upamćen kao svestrani sportista, plivač i atletičar, gimnastičar, rvač, mačevalac, biciklista. S namerom da u Srbiji populariše moderne sportove Lajoš Vermeš je bio i u Beogradu, gde je 1900. godine na prvenstvu Srbije pobedio u trci na jedan kilometar i 25 kilometara. Medalje mu je lično uručio kralj Aleksandar Obrenović, koji se toliko oduševio Vermešom i njegovom namerom da populariše sport u Srbiji da ga je postavio za dvorskog majstora i učitelja mačevanja.

palic-macevanje

Iste te godine subotički fudbaleri su u Topčideru tamošnjim gledaocima demonstrirali fudbalsku utakmicu. Tako je Subotica postala veliki rasadnik sporta i sportista najpre u Srbiji, a potom i u Jugoslaviji, sećaju se, s ponosom, poznavaoci sportske istorije Subotice ali i lika i dela Lajoša Vermeša i pripovedaju da je, na primer, u Koložvaru (Kluž-Rumunija) svojim studentima prvi put doneo fudbalsku loptu na čas fiskulture 1901. godine, i to na insistiranje sina srpskog konzula Vuka Vučetića, koji mu je bio učenik. Do tada se na njegovim časovima igralo sa füles lobda – loptom sa ušima. Bila je to igra koja se igrala i rukama i nogama i koja je bila locirana samo po školama Ugarske i nigde više na svetu, a sa pojavom fudbala vrlo brzo je otišla u zaborav.

Prvi svetski rat stavio je tačku na Vermešov životni san. U međuvremenu, on je od bogatog plemića, veleposednika, spao skoro na prosjački štap.

Vermešu u čast

Palićka olimpijada je obnovljena 2000. godine, prilikom obeležavanja 120. godišnjice od osnivanja i danas predstavlja turističku atrakciju. Obnovljena je na inicijativu Sportskog udruženja Olimpija i uz pomoć subotičkih gradskih političkih struktura. Na Paliću, na mestu gde se održavala Palićka olimpijada, na prostoru između Ženskog štranda i Riblje čarde podignut je spomenik Lajošu Vermešu čiji je autor Vera Gabrić-Počuča. Šetalište uz obalu palićkog jezera dobilo je naziv Obala Lajoša Vermeša a na inicijativu Subotičkih novina ustanovljena je najprestižnija sportska nagrada Medalja Lajoša Vermeša za najznačajnije sportske uspehe.

lajos-vermes

Uoči ovogodišnjih Olimpijskih igara, 19. jula 2012. godine upriličena je svečanost - otvaranje obnovljenog spomen obeležja Lajoš Vermeš na Paliću. Prisustvovali su sportisti koji su osvojili Olimpijske medalje na ranijim Olimpijadama. Treba reći da je obnavljanje bilo neophodno jer, spomen obeležje Lajošu Vermešu je oskrnavljeno 2010. godine, kada je ukradena bronzana ploča. Na inicijativu sportskih novinara i Rotary kluba Subotice ploča koja je “nestala” zvanično je vraćena na svoje mesto. Upriličeno je i slavlje, kome su prisustvovali sportisti, dosadašnji osvajači olimpijskih medalja.

spomenik-vermesu

U stručnoj literaturi o Palićkoj olimpijadi i Lajošu Vermešu značajna je monografija pod naslovom Palićka olimpijada, čiji je autor dr Branko Mrkić. Takođe vredno, umetničko svedočenje o jednom čoveku zaljubljenom u sport i njegovom vremenu nalazi se u romanu Velosiped gospodina Vermeša, književnice Marije Šimoković.

Duh olimpizma

Pored Vermeša razvoju olimpizma doprineo je, takođe, i Momčilo Tapavica, Srbin iz Nadalja kod Novog Sada, koji se na prvim modernim Olimpijskim igrama u Atini takmičio u sastavu Ugarske (u čijem sastavu je tada bila današnja Autonomna pokrajina Vojvodina). Tapavica se takmičio u više disciplina i za Ugarsku je osvojio bronzanu medalju u tenisu.

Zanimljivo je da je na prvim igrama, na poziv grčkog kralja Đorđa, kao jedini državni suveren tog doba, bio prisutan srpski kralj Aleksandar Obrenović. U njegovu čast je podignuta srpska zastava i intonirana srpska himna. Otvaranju Olimpijskih igara sada prisustvuju predsednici i političari mnogih zemalja, mnogi od njih prate i pojedina takmičenja, a stopama kralja Aleksandra krenuli su i srpski predsednici i ministri.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...