KOŠARKAŠI U DRUGOJ EVROPSKOJ LIGI
Poslednji put nismo nastupali na Olimpijadi u Barseloni 1992. godine, zbog sankcija, a u Pekingu nećemo biti zbog loših rezultata
Najbolje svetske košarkaške reprezentacije igraće na Olimpijskim igrama u Pekingu. Najlošije i one manje loše selekcije iz Evrope, boriće se ovog leta u kvalifikacijama za prvenstvo starog kontinenta, sledeće godine u Poljskoj.
Poslednji put nismo nastupali na Olimpijadi u Barseloni 1992. godine zbog sankcija. Pre i posle toga, srpski košarkaši u različitim dresovima i pod raznim imenima, dugo su bili nezaobilazni učesnici, često u konkurenciji za medalje, a neretko i finalisti Olimpijskih igara. A onda je počeo sunovrat.
Ko je kriv za sve?
Da je samo jedan krivac, rešenje bi bilo brzo pronađeno, a terapija sprovedena. Ovako, stvar je znatno komplikovanija. Pre samo šest godina bili smo evropski i svetski prvaci. Ko se ne seća, bilo je to u Indijanopolisu 2002. godine. Onda je „promenjen“ selektor Pešić / zvanično je dao ostavku / i reprezentacija više nikada nije nastupila u najjačem sastavu. U kombinovanom sastavu, bili smo šesti na Evropskom prvenstvu u Švedskoj, da bismo u naredne četiri godine doživljavali poraze i bili „razbijani“ kao u vreme drvenih tabli, betonskih terena i gumenih lopti. Ko ne zna, reč je o periodu nakon Drugog svetskog rata.
Put u ambis popločao je Željko Obradović, da stvar bude čudnija - najtrofejniji klupski trener u Evropi, uspešan i na klupi nacionalnog tima krajem 90-ih godina. Neće biti da je on jedini krivac. Pre je bio samo šef loše projektovanog gradilišta. Projektanti su sedeli u „Kući košarke“, muvali se oko nje, a ni sada nisu daleko.
EP u Španiji
Prošlogodišnja epizoda sa Slavnićem je i smešna i tužna. Smešna, jer je Slavnić bio jedini, ujedno nekvalifikovani, kandidat koji je tako ispunio životnu želju da se nazove selektorom. Tužna, jer ono što se događalo u Španiji ne treba da se dogodi ni košarkašima Luksemburga i Austrije, kamoli „zemlji svetskih prvaka“.
Kako iz gliba?
Kad smo već pali tako nisko, moramo se vaditi da ne bismo sasvim potonuli. Za taj posao nije bilo previše kandidata, a jedini ozbiljni je prihvatio izazov. Novi selektor je Dušan Ivković. Pod njegovim vođstvom, tadašnja Jugoslavija se baš preko kvalifikacija u Bugarskoj vratila na evropsku scenu i odmah postala šampion Evrope u Atini 1995. godine.
Dakle, čovek zna znanje. Njegove uspehe ne treba nabrajati. Ozbiljan je, strog, autoritativan, posvećen poslu. Uvek okružen najkvalitetnijim saradnicima i igračima. Od njega bi se očekivalo da pod komandom ima najbolje srpske košarkaše. A nije tako. Spisak je šaren, nema Stojakovića, Jarića, Rakočevića, Radmanovića ... Možda su to velika imena za kvalifikacije, možda nisu želeli da igraju, možda će igrati u Poljskoj?
Ruku na srce, naš tim nije ništa posebno, ali nisu ni rivali. Izuzev Italijana, ostali su slabiji i od nas ili bi tako trebalo da bude.
Ekipa za ovo leto
Pre će biti da će većina pozvanih igrača igrati samo ovo leto; da će se nešto značajnije promeniti u Poljskoj. Valjda će zaigrati i neki novi klinci iz selekcije do 20 godina. A šta ako se ne plasiramo?
Onda ćemo znati da je srpska košarka mit o kojem će se čitati iz požutelih sportskih almanaha prošlog veka. Do tada, zanima me kako će funkcionisati rotacija na pozicijama jedan i dva. Visoki igrači su bolji deo tima. Ako se neko ne povredi na visinskim pripremama u Italiji.