Kuda ide francuski tenis ?

Aleksandar Manić

Koliko god da Francuska teniska federacija dobija ogromne količine novca, ona sredstva ne koristi za pomoć mladim teniserima koji su prepušteni samostalnoj borbi u lavirintima svetskog tenisa
(Pariski teniski stadion Rolan-Garos)

Na ovogodišnjem teniskom trurniru koji se upravo odvija na pariskom stadionu Rolan-Garos, francuski takmičari nestali su velikom brzinom, već posle prvog kola. Karolin Garsija bila je jedina francuska učesnica koja je uspela da stigne u osminu finala gde se njen put zaustavio posle poraza protiv nemačke teniserke Andželike Kerber. Prilike bi mogle da izgledaju kao nesrećan splet okolnosti, ali one samo ukazuju na vrlo duboke probleme francuskog tenisa tokom zadnjih desetak godina i koji se, po svemu sudeći, nastavljaju.
Već je na Otvorenom prvenstvu Australije, januara ove godine, došlo do kataklizme među francuskim teniserima koji su vratili kući posle prvog kruga. Nastavak sezone na šljaci, takođe je bio katastrofalan, osim Gaskeovog četvrt-finala u Monte-Karlu i osmine Karolin Garsije na Rolan-Garosu.

fra-tenis-garsija

Karolin Garsija, trenutno najuspešnija francuska treniserka

Teniseri uspevaju kroz porodične sisteme

U ovom trenutku, poslednja generacija Musketara (Gaske, Conga, Monfis, Simon), nalazi se između 30. i 60. mesta ATP tabele. Istovremeno, po godinama (31 do 33), oni su već izašli iz zenita i kreću se ka zalasku karijere, ali iza njih skoro da nema nikog.

Svi su naslednika videli u Luki Puju (24 godine) koji je uspeo da pobedi Nadala na US Openu 2016. godine, a ove godine, na kratko, da uđe u Top 10. Potom, Puj je ušao u veliku krizu, izgubio puno mečeva i nikada nije uspeo da se afirmiše kao novi D'Artanjan francuskog tenisa. Sledeći iza njega je Korentan Mute (19 godina), koji je postao profesionalac pre dve godine i od koga se očekuje da uskuro udje u Top 100.

Uprkos činjenici da francuski teniseri i teniserke skoro nikada ne osvajaju važne turnire, Francuska teniska federacija vrlo je zadovoljna prilikama. Čelnici Federacije, pre svega, ističu veliki broj tenisera koji se nalaze medju Top 100. Prema poslednjim ATP listama, bilo ih je deset i jedino su SAD imale veći broj tenisera od Francuske. Nažalost, od tih deset francuskih Top 100 igrača, sedmorica su tridesetogodišnjaci.
Narvno, samozadovoljstvo francuske Federacije nema nikakve veze sa rezultatima, nego sa novcem koji se ostvaruje organizovanjem turnira na Rolan-Garosu. Međutim, koliko god da Federacija dobija ogromne količine novca, ona sredstva ne koristi za pomoć mladim teniserima koji su prepušteni samostalnoj borbi u lavirintima svetskog tenisa.

Zato i može da se zaključi da su najveći uspesi francuskih tenisera, u stvari, bili vezani za lične sisteme. Sedrik Piolin, finalista US Opena (1993) i njegov trener Pjer Dimont koji ga je savetovao telefonom. Marion Bartoli, finalista Vimbldona 2007. i pobednica Vimbldona 2013. godine, čiju karijeru je vodio njen otac Valter. Karolin Garsija, trenutno sedma na WTA listi, takođe se opredelila za porodični sistem. Uostalom, njen otac Luj-Pol je nedavno izjavio:

"Ako dobro pogledate, sve je manje igrača koje iznedri Federacija, a sve je više onih koji uspevaju kroz porodične sisteme."

fra-tenis-luka-puj-

Luka Puj, nova nada francuskog tenisa, ne uspeva kontinualno da održi elitni nivo u igri

Francuska teniska federacija – bez rezultata, ali puna novca

Bernar Guidiseli, predsednik Francuske teniske federacije, nedavno je pozdravio Garsijine pobede, naglašavajući da njen uspeh leži u saradnji sa njenim ocem. U pitanju je velika kontradikcija, jer Karolin čak i nije registrovana u francuskoj Federaciji, a kada je odustala od Fed kupa zbog svoje lične karijere, Federacija ju je kritikovala i dugo joj pretila. Naravno, ispostavilo se da Garsija imala pravo, o čemu svedoče i njeni rezultati.

"Sistem ne može da napravi šampione. Biti šampion, to je lična avantura. Ali, šampioni ne mogu da se izmisle", kazao je Filip Šatrije, čuveni predsednik Francuske teniske federacije (1973-1993), ukazujući na spregu ličnog napora i sportskih struktura. Međutim, francuska Federacija, da bi zaobišla kritike, svakoga puta iz rukava vadi Dejvis i Fed kup, koji je u njihovom domenu i koji je Francuska osvojila šest puta u zadnjih 30 godina, i tako objašnjavaju zadovoljstvo sopstvenim radom.

fra-tenis-dejvis-2017-

Francuska ekipa, osvajač Devis kupa 2017. godine

"Živeli smo desetak lepih godina sa dobrim igračima. Nadam se da ću, kada budem prekinuo da igram tenis, moći da gledam mečeve sa Francuzima koji će se nalaziti u Top 10. U Francuskoj očekujemo Top 10, a ne Top 50", neposredno pred početak Rolan-Garosa, izjavio je Rišar Gaske koji je vrlo rano u svojoj karijeri uspeo da uđe u Top 10.

U isto vreme, oglasio se i Toni Nadal, nekadašnji Rafin trener:

"Francuska federacija ima mnogo više novca nego naša, više registrovanih tenisera i tenis je u Francuskoj mnogo popularniji nego u Španiji. Uprkos svemu, mi imamo bolje rezultate. Mislim da nisu u pitanju greške igrača, nego bi Federacija, bez rezultata, sama sebe trebala da dovede u pitanje."

U međuvremenu, dok se Francuska teniska federacija reši da sama sebe dovede u pitanje, moraćemo da se naviknemo na novi, nižerazredni nivo francuskog tenisa. Istovremeno, postavlja se pitanje da li će Francuska, ipak, da se nostalgično seća generacije Conga-Monfis-Gaske-Simon, uprkos svim neostvarenim očekivanjima.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...