Besame mučo, dobra i pametna Olga Stojanović

Ana Radmilović

Ućutala se i otišla, kako to već pristojan svet radi
(foto, Olga Stojanović)

U sredu, 17. septembra tiho je nestala jedna žena – filosof po obrazovanju, erudita bez pretenzija da svojim znanjem fascinira, kolumnist, pesnik kratkih pesama i igrač na žici kratke priče i samosvojna, svoja, autentična i lepa i svakakva hirovita, Vedra. Nikakav moralista a opet pa možda jedna od žena najvišeg morala. Bez straha od priča čaršije i njenog lažnog elitizma, a opet veliki elitista -  u onom značenju te reči koje izumire, malo ih je koji umeju da prevedu.

„... Dobri ljudi možda blage ćudi, odnelo ih nevreme...“ – usudila bih se da napišem, spokojna jer znam da me Olga neće, biram reči, „blago zezati“ zbog patetičnog ispada. Ućutala se i otišla, kako to već pristojan svet radi. Ama hiljadu skandala da je dnevno pravila, ne bih se kladila da nije, ne „ubivaju“ pristojnost. To čaršija brka pojmove, ona ista koja nema pojma i ne čita znakove. Neko prestane da piše a pisao je da bi živeo (ili obrnuto, sasvim svejedno) i to je jednostavno loš znak. Kao najava. Kao nepostavljeno pitanje „gde je ta žena“ i naknadno „oh, kakva šteta“.

Jednom mi je Berček, jedan od dva najveća živa srpska glumca, rekao kako mrzi posthumna naglabanja jer ljudi, a počnu priču o mrtvima, rečenicu počinju sa „Ja“. Kad sam ja bila, kad smo mi prčale, kad mi je ona rekla, kad sam se ja naljutila, kad se ona naljutila, kad smo zaboravile o čemu se radilo jer je nebitno, kad sam ja... pa sam onda ja... I nigde onog o kome je reč. Hvala Berčeku, znala sam doduše i pre, „to su oni ljudi koji svaku rečenicu počinju sa Ja i to Ja je najzastupljenija reč izlaganja“, i držala bih se toga da ova priča nije lična – u onoj meri „šta se koga tiče“, i neću se držati toga u onoj meri u kojoj Olga Stojanović znači mnogo više od žene koju sam znala, volela, smejala se s njom, učila kradom.

Odlaze veliki, odlaze tiho, odlaze nenametljivi i oni koji su „na svoju ruku“  dolaze – ne želim da znam kakvi, neke mašine za prekucavanje tekstova – sve se menja, svet se menja, s Olgom koja postoji i piše menja se i moj svet. Bez sve šale, menja se. Koliko ih je još ostalo koji mogu da me dramom, pesmom, tekstom ili nekakvom haiku opaskom iznenade? Malo, bre.

Volim te i neka te Bog čuva tamo – moraće! Dobra moja.

https://www.youtube.com/watch?v=hLoaVPvOchw  


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...