ARAPIN KOJI JE BRANIO MOSTOVE

Danijela Ćirović

Ajman Katab čitavo bombardovanje 1999. proveo u Srbiji: "Upoznao sam puno prijatelja u Beogradu i bilo bi idiotski od mene da sam ih napustio kad je njima najgore", priča Jordanac

Kada se nedavno grupa turista iz Srbije uputila na Bliski Istok, čekajući na jordanskoj granici da ih preuzme lokalni vodič, nisu ni slutili na kakav će prijem naići. Tamnoputi mladić ušao je u autobus, uzeo mikrofon i na tečnom srpskom rekao: "Dobar dan, poštovani putnici. Moje ime je Ajman Katab, ali možete da me zovete Aca."

Srbi u čuđenju ne stigoše usta da zatvore, jer je tridesetpetogodišnji mladić, Arapin iz Jordana, rodom iz Kuvajta, a poreklom beduin, imao čist beogradski naglasak! Tek kasnije saznadoše da je jordanski Aca ne samo studirao u srpskoj prestonici, već čitavo NATO bombardovanje 1999. godine proveo u Beogradu i, rame uz rame s tada novim srpskim prijateljima, "branio" mostove!




- Imam puno prijatelja iz Srbije i uvek mi je drago kada Srbi dođu u posetu mojoj zemlji - obratio se Ajman našim turistima, ne skrivajući uzbuđenje što će biti vodič upravo srpskim putnicima.

Otkud Ajman u Srbiji?

Kako se jordanski Aca uopšte obreo u Srbiji? Nikada, kaže, nije planirao da se zadržava u našoj zemlji, niti da tu studira.

- Srbija je vrlo cenjena kod nas. Medicinski stručnjaci su dolazili iz bivše Jugoslavije da rade u Jordanu. Tako su upravo najbolji doktori bili iz te zemlje, a jedan od vrhunskih očnih lekara danas u Jordanu baš je s vaših prostora - kaže Ajman dok počinje svoju pripovest.

Pošto je dobio stipendiju za studije stomatologije u Nemačkoj, jordanski Aca je, naime, uhvatio let iz Kuvajta za Frankfurt, ali preko Beograda. U našoj prestonici je trebalo samo da prespava jednu noć kako bi sutradan odleteo za Nemačku.

Beograd mu promenio život

- Iako sam bio samo u tranzitu, Beograd mi se mnogo dopao i odlučio sam da ostanem. Nisam imao predstavu šta ću da radim, ali sam bio siguran da neću nastaviti za Frankfurt - priča Ajman.

Ideja se nije naročito dopala njegovim roditeljima, posebno zato što je Ajmanu propala stipendija, a i otac mu je svojevremeno završio fakultet u Nemačkoj.

- Pošto nisam znao šta ću, prvo sam potražio druge Arape, koji su bili na Medicinskom fakultetu i studirali po 10-15 godina. Nisu mi savetovali da upisujem medicinu, jer je previše teško. Onda sam odlučio da prvo naučim jezik - priča Aca i objašnjava da se upisao na kurs srpskog za strance.

Ipak, učenje jezika mu je bilo lakše jer su mu u tome pomagali novi prijatelji. Tako Aca i dan danas ima tipično beogradske "poštapalice" i puno "modernih" reči iz žargona, kao svaki mladi Beograđanin.

Pošto je odlučio da se upiše na neki fakultet u Srbiji, kad je već s Bliskog Istoka i "potegao" zbog studija, ispostavilo se da je odabrao putpuno drugačiji put - umesto stomatologije u Nemačkoj, Ajman je završio Višu turističku školu u Novom Beogradu.

- Posle studija sam radio u pakistanskoj ambasadi kao prevodilac, i tu sam se zatekao kad su počele pretnje bombardovanjem 1999. godine. Osoblje ambasade se, kao i svih drugih diplomatskih predstavništava, spremalo da napusti Beograd. Svaki dan su mi govorili da treba da odem što pre. Na kraju sam iz jordanske ambasade dobio poziv da moram da se vratim u svoju zemlju, ali to za mene jednostavno nije bila opcija. Nisam mogao da napustim prijatelje. Bilo mi je mnogo lepo s njima dok je sve bilo u redu, i bilo bi idiotski s moje strane da sam otišao baš u vreme kad je njima najgore - priseća se jordanski Aca, koji je u ambasadi Kraljevine Jordan morao da potpiše da dobrovoljno ostaje u Srbiji.

Čekao u redu za cigarete

Sve vreme bombardovanja je, kaže, bio u Beogradu. S prijateljima je vreme provodio napolju, u gradu, a uveče odlazio na Brankov most, kako bi doprineo "odbrani" gradskih dobara.




- U to vreme je bila nestašica cigareta, ali se znalo kada stižu i u koje trafike, tako da smo se smenjivali u redu, čekajući da kupimo nekoliko paklica za sve nas - seća se Ajman.

Tek kada je prošlo bombardovanje, kada se uverio da više nema opasnosti, Ajman Katab se vratio kući, u jordanski glavni grad Aman. Tu je svoje znanje usavršio preko kurseva vezanih za istoriju Rimljana, Nabatejaca i pobliže se upoznao sa svim onim velelepnim turističkim znamenitostima kojima Jordan danas može da se pohvali - od Petre do Džeraša.

- Nikada ranije nisam mislio da ću raditi u turizmu, ali, eto, imao sam mnogo sreće, jer je sve odlično ispalo - kaže on.

Ništa bez "Dnevnika"

- Mnogo volim Beograd. Putovao sam puno po Evropi, ali mi je Beograd ostao najlepši, jer sam upoznao divne ljude i osećao se kao kod kuće. I dalje sam u kontaktu s prijateljima, oni dolaze kod mene, ja odem u Beograd kad god mogu da odvojim malo vremena. Pre četiri-pet meseci smo se našli u Istanbulu i sjajno se proveli - priča Ajman, otkrivši nam da se trudi da bude u toku sa domaćim zbivanjima. Aca, naime, gleda "Dnevnik" RTS-a preko satelita i obavezno prati plasman srpskih tenisera.

- A navijam za Zvezdu, naravno, i dalje pratim i vaš propali fudbal - dodaje on uz osmeh.

Čvarci stižu poštom

Mladi Arapin, čiji je deda bio pravi pravcati beduin, kaže da mu se mnogo dopada srpska hrana.

- Bio sam oduševljen pasuljem s rebarcima. I mi ga kuvamo, ali sasvim drugačije. Čim sam došao, probao sam vaša jela. Volim "karađorđevu šniclu", riblje čorbe, sarmu, roštilj... Kad Srbi spreme pečenje, onda je to stvarno pečenje! Što se čvaraka tiče, prijatelji mi ih i dan danas povremeno pošalju iz Srbije - priča Aca.

Jedini vodič koji govori srpski

Ajman je danas jedini licencirani turistički vodič u Jordanu koji govori srpski. Pored grupa iz raznih delova sveta, ovaj Arapin, a Srbin u duši, kako su za njega naši sunarodnici iz milošte govorili, dočekuje turiste iz Srbije i Hrvatske.

- Imamo redovne ture turista iz Slovenije, Hrvatske, Makedonije. Drago mi je što su Srbi počeli ponovo da dolaze. Da li će to da uspe i koliko će da traje, ne znam, ali se nadam da će se ustaliti, jer mi je uvek drago da dočekam ljude iz Srbije - kaže Aca.

Kako je Aca prevodio Mesića

Kada je nedavno predsednik Hrvatske Stjepan Mesić bio u zvaničnoj poseti jordanskom kralju Abdulahu Drugom, Ajmana Kataba su pozvali da bude prevodilac.

- Nije mi bilo svejedno. Osim što je bio u pitanju predsednik jedne države, to je bio i moj prvi susret sa našim kraljem. Gospodin Mesić se nije najbolje snalazio sa engleskim jezikom, pa su mene angažovali. Bio je izuzetno prijatan i ljubazan, pitao gde sam studirao i kako sam naučio jezik, i bilo mu je drago što sam ga tako dobro savladao - prepričava Aca.

Ajman je hrvatskom predsedniku pokazao Jordan, a Mesić ga je pozvao da poseti Hrvatsku.

- Kada je naš kralj uzvratio posetu, imao sam puno posla i nikako nisam mogao da pođem, što mi je izuzetno žao - kaže on.

Hrvati se bunili što je Srbin?!

Ajman, ipak, povremeno ima sitnih problema, i to baš zato što tako dobro govori srpski.

- Jednom se desilo da sam otišao na aerodrom da dočekam novu turu turista koji su doleteli iz Beča, a u pitanju su bili Hrvati. Obratio sam im se preko mikrofona, poželeo im dobrodošlicu, kad se jedna gospođa javila: "Ma, ti si Srbin!" Rekao sam joj da nisam iz Srbije, već da sam Jordanac, ali je njoj smetao moj akcenat. Tražila je hrvatskog vodiča, koji u Jordanu, inače, ne postoji. Kada se malo stišala situacija i kada smo obišli predviđene lokalitete u Jordanu, izvinila mi se - prepričava Ajman.

Na kraju, kaže on, ljudi shvate da on nema ništa sa sukobom do kojeg je došlo na prostoru bivše Jugoslavije, ali ovakve reakcije nemaju svi Hrvati, već "samo pojedini iz Zagreba".

- Zagrepčani "provale" da sam studirao u Beogradu i to im se baš i ne dopada. Na kraju krajeva, ja, bre, i ne znam da govorim isključivo hrvatski. Inače, baš mi se sviđa taj vaš izraz "bre" - kaže on kroz osmeh.

A Srbi, eto, i na Bliskom Istoku nađoše srodnu dušu koja govori istim jezikom.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...