Uspon i pad Krstimira Pantića: i smena i ostavka

Ana Radmilović

Pantić nije dao ostavku samoinicijativno nego na predlog (onaj koji se ne odbija) šefa Kancelarije za KiM
(foto, Krstimir Pantić, izabrani gradonačelnik koji je odbio da preuzme mesto prvog čoveka Kosovske Mitrovice)

Vest: Krstimir Pantić, gradonačelnik severne Mitrovice, podneo ostavku na mesto zamenika direktora Kancelarije za KiM a Olivera Ivanovića nazvao zastupnikom albanskih interesa.

„Izbori na KiM bili su velika prevara u režiji međunarodne zajednice“, poručuje rezignirani Pantić pošto je jednog dana ustao, umio se, razmislio o nekim stvarima i uznemirilo ga je neobično otkriće. Zapanjujuće, na izbornom materijalu je – nakon što je isti predat – osvanuo nalepljen grb i pisalo je Republika Kosovo! Zatim je Krstimir Pantić otkrio da se taj ukleti simbol nije pojavio samo „kod njega“ nego i u drugim opštinama na Severu. I ne samo to! Otkrio je i da od predstavnika EU stižu „nepristojne ponude“ koje se odnose na formiranje skupština opština na severu Kosova i Metohije.

pantic prst

Napad na Pantića je napad na Srbiju, izjavio je Aleksandar Vulin u Beogardu 2. decembra prošle godine

Šta se, zapravo, desilo?

Rešen, tog dana kada je ustao i shvatio stvari, Krstimir je Pantić rekao (i dušu svoju spasio): ne, ne i ne! Ne izdaji. Ne Kosovu koje nije srpsko. Ne Oliveru Ivanoviću i Slobodanu Petroviću koji kuju paklene planove. Ne voljenom šefu, Aleksandru Vulinu.

Novinari, svikli na ovakve obznane, preneli su Pantićevih nekoliko „ne“ i nisu se, a i zašto bi kad stvar odavno nije zanimljiva, zapitali kako to da Pantić nije shvatio stvari oko Briselskog sporazuma, šta ga je to posebno iznenadilo kada je otkrio da je u planu (a i kasni se s tom realizacijom) formiranje te „nepristojne“ zajednice srpskih opština na severu Kosova kao ni kakve sve to zajedno ima veze s Ivanovićem te Petrovićem.

A šta se zapravo desilo tog dana, kada je Pantić ustao i sigurna koraka otišao na sednicu, nemajući nameru da daje ostavku, liši se (što iz ove ostavke proizlazi) mesta gradonačelnika, uvali se u problem s poveriocima kojima –  kao običan građanin – neće moći da vrati novac, suoči se sa razočaranim prijateljicama među kojima jednoj čak ni posao nije uspeo da sačuva, podjuri ga Adrijana Hodžić i s pravom izigrane saradnice pita: „Šta uradi s glasovima koje sam ti dala?“ A i gde se zagubi obećano mesto šefa Kancelarije za manjine?

vulin pantic km

Aleksandar Vulin i Krstimira Pantić 29. 11. 2013. u Kosovskoj Mitrovici: složno su nastupali u izbornoj kampanji

Od politike preko stanova i kadrova do obezbeđenja i diskoteke

Pantić nije dao ostavku samoinicijativno nego na predlog (onaj koji se ne odbija) šefa Kancelarije za KiM. Navešćemo nekoliko razloga za koje pouzdano znamo da su tačni a brojne (nažalost i na štetu teksta zabavnije) glasine ćemo preskočiti i sebično zadržati za sebe.

Pantić nije sprovodio politiku Beograda, prvi razlog. Pantić je bio jako ljut na Aleksandra Vulina koji je, na dan kada kada je održavana sednica o konstuisanju opština, ovaj podelio stanove koje je Pantić obećao svojim ljudima, među kojima i ponekom poveriocu.

Još nešto je naljutilo Pantića, čoveka prostodušnog i koji ne shvata te finese oko vlasti nego voli moć i da ga čuva srpska žandarmerija od srpskog naroda koji ga je, svojevoljno (uz pomoć te žandarmerije) izabrao. Naime, ostao je bez obezbeđenja.

Na sve to, Vulin, čovek bez osećaja za intimne probleme svojih saradnika, dopustio je da izvesna Danijela Vujičić (Pantiću veoma bitna) bude smenjena. Nisu, ispostavilo se, prenosili informacije sa sastanaka sa Žbogarom, tajno su se viđali s njim, čovek nije znao da se radilo o tajnim sastancima, izlanuo se – i eto ti sad. Ispostavi se da je Krstimir nelojalan Vulinu odnosno Republici Srbiji, to jest Kosovu...

Kao neformalan tip koji voli provod i društvo, Krstimir je Pantić otvorio diskoteku. Ovo već nema veze sa smenom kojoj tepaju da je ostavka, nego sa onim, gorepomenutim, poveriocima. Diskoteku je gradio preduzimač  Albanac N.S. na „dođem ti“. „Dođem ti“ je trebalo da bude realizovano čim Krstiimir raspiše tender za izgradnju autobuske stanice, na mestu negdašnje železničke.

Eto, to bi bili pravi razlozi ove smene tj nazoviostavke.

pantic obezbedjenje

Krstimir Pantić u vreme izborne kampanje jesenas na Kosmetu, kada su ga je pratili jako obezbeđenje i mediji

I gde će sad Krsta?

Razloga za brigu oko toga ko će biti novi gradonačelnik severne Mitrovice, Pantić nema. Razlog ukazivanja na opasnost da ministar za lokalnu samoupravu, Slobodan Petrović, namesti da ovo mesto dobije Oliver Ivanović je hvatanje za slamku u vodi stare retorike, one iz doba kada je Krsta bio patriota i postao, kao takav, zapažen u vreme barikada.

Razloga za brigu, ovaj bivši patriota, svakako ima – ali oni ne leže u pitanjima koja brinu građane Mitrovice i severa Kosova, poput onih, egzistencijalog tipa: „Hoće li biti novih izbora“, „ko će biti na mestu privremene gradske uprave“, „hoćemo li imati posledice zbog toga što su svi rokovi probijeni“, i tome slično.

Jedna briga brine Krstimira Pantića od kada se probudio, dana posle teatralne ostavke koju je odigrao – mora se priznati – odlično, i počeo da razmišlja kamo dalje. Da zove Jorgovanku Tabaković, ne ide. Jeste da su u rodbinskim vezama al onaj Vulin je bio mnogo ljut, a taj je sad za pitanja Kosova a ne Jorgovanka... Da proba da se bavi finansijama, možda u poslanike da ode... neće ga primiti, bar ne sad. Da se vrati on na onaj brod što tone (nema sad sitničarenja, brod je brod pa i kad tone) pa da proba opet da uzvikuje patriotske parole? Neće ga, čini se, ni tamo. A onda i ti poverioci... Jedna briga, zavrtelo se čoveku u glavi i nije za suditi mu što priča koješta, jedna briga ali na stotine sitnih komadića rasparčana. Kao mozaik gde se čas ukaže lice one Adrijane, avetinje, kojoj je svašta obećao; čas onog albanskog građevinskog preduzetnika (đavo ga odneo); obezbeđenja nigde; građani – sad mu se čini – dosta neprijateljski nastrojeni, kažu: „More Albanca za gradonačelnika, samo ovog da maknu“...

„I gde će sad Krsta“, pita se Pantić govoreći o sebi u trećem licu kao svi važni ljudi, važniji od pregovora, sudbine Severa, budućnosti Mitrovice... „Šta je to sad važno“, misli se on i to se vidi u izjavama koje maliciozni nazivaju nebuloznim, „šta je važno ako mene nema da vladam ovim gradom?“

Kud će, šta će? Nazad u patriote. Kao i svi kad ih izdajnici razočaraju, pa se naprasno sete krupnih reči i drugih glomaznih konstrukcija, svih svojih neprijatelja i ostalih prevaranata.

A možda se i smiluju, samo da prođe neko vreme. Neka ne paniči Krsta, za takve kao on uvek se nađe neko mestašce. S početka skromno a posle... ko zna?


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...