„Izmišljanje tradicije“ u Makedoniji

Zlatko Kramarić bivši je ambasador RH na Kosovu, odakle je premešten u Makedoniju nakon jedne kolumne u slavonskom „Tjedniku“, koju su izvesni smatrali uvredljivom na račun „kosovarskih“ političara i društva uopšte, a tekst se zapravo više bavio Balkanom i svetom, te razlikama, odnosno odsustvom razlika između balkanskih i „svetskih“ pregalnika u poslovima oko politike i integracija.

Bili ste profesor filozofije u Osjeku, gradonačelnik Osjeka tokom ratnih godina (i poratnih godina), poslanik  u hrvatskom  parlamentu, predsjednik Liberalne stranke, autor knjiga o balkanskim identitetima, bili ste ambasador na Kosovu i sada ste ambasador u Makedoniji... Koja vam je od ovih uloga (bila) najprijatnija?

Sve te različite uloge, od profesora, gradonačelnika, zastupnika, političara, autora "ozbiljnih" knjiga, diplomate, predstavljale su izraz moje slobodne volje, volje koja je pokušavala na krajnje racionalni način (ili mi se to, možda, samo čini da su odabiri određenih uloga u mojem životu bili proizvod jednog racionalnog uma) sudjelovati u svjesnom odabiru određene profesionalno-političke uloge u određenom vremenu.

I upravo ta "svjesnost" oduzima mi ono zavodljivo pravo na "naknadnu pamet" i, da sada, s pristojne distance, kažem da mi je neka uloga od tih uloga bila ugodnija od neke druge uloge. A, od nekih uloga (gradonačelnika, zastupnika...) jednostavno sam morao odustati, jer u jednom političkom  trenutku ideje (liberalno-demokratske provenijencije),  koje sam zastupao više nisu imale  adekvatnu potporu među građanima. A građani su uvijek u pravu!

No, ipak mislim da mi je, između svih uloga,  uloga (liberalnog) profesora nekako najugodnija i da je najbolje i "igram"!

Po čemu pamtite, šta vam je najupečatljivija uspomena s Kosova?

Bio sam fasciniran kojom se brzinom kosovsko društvo transformira. Globalizacija i modernizacija ostavile su duboki traga i u suvremenom kosovskom društvu. A moram reći da sam bio ugodno iznenađen pozitivnim stavovima kosovske mladosti (moramo imati na umu da je preko milijun ljudi na Kosovu, više od 50% građana,  mlađe  od 30 godina) koja se gotovo u potpunosti oslobodila frustrirajućeg jugoslavenskog narativa (i svih njegovih implikacija), radi se o mladim ljudima koji nisu opterećeni historijom, odnosno onim obvezujućim mitovima o vječnom prijeporu između  "naših" i "vaših" istina. Stoga mislim da je upravo ta mladost najpouzdaniji  jamac da će se kosovska budućnost dramatično razlikovati od traumatične i tragične kosovske prošlosti (i sadašnjosti!). Naravno, za svoju aktivniju poziciju u društvu ta mladost sama će se morati izboriti, jer nitko joj ništa neće pokloniti.

Da li ste videli na Kosovu i u Makedoniji „obrise“  velikoalbanske ideje i da li mislite da je ona pretnja miru u regionu?

Projekt "Velike Albanije" ne zagovara niti jedna relevantnija politička stranka, niti u Albaniji, niti  na Kosovu, niti u Makedoniji. Dapače, u svim mojim kontaktima s političkim liderima albanskih političkih stranaka (i na Kosovu tijekom mandata, a i sada u Makedoniji) čuo sam isključivo najoštriju političku osudu te ideje, jer svaki eventualni pokušaj realizacije te ideje vodi isključivo u nove sukobe s neizvjesnim i krvavim ishodom.

Da li to znači da je politička situacija u regonu, ili preciznije danas u Makedoniji, stabilna?

Ne, to nikako ne znači da je politička situacija u RM stabilna. Ali ono što nas mora radovati je da su sve relevantne političke snage u RM, i među makedonskim političkim strankama, a jednako tako i među albanskim strankama, svjesne te činjenice, kao i svih političkih i inih konzekvenci do kojih bi nužno došlo kada bi se politika dijaloga supstituirala nekom drugom politikom. Mislim da su svi relevantni politički akteri u RM svjesni svoje historijske odgovornosti i u svojim istupima šalju pozitivne političke poruke: mir nema alternative, i ti stavovi u javnosti izazivaju pozitivne reakcije.

Da li mislite da se trenutni neredi u Makedoniji mogu pretvoriti u sukobe većih razmera ili da će ostati na nivou sporadičnih sukoba? I da li verujete da postoje „sporadični“ sukobi u regionu?

Kao što sam rekao: ono što me čini spokojnim mudre su izjave i razumno ponašanje svih, i makedonskih i albanskih političara,  u RM, poslije ovog strašnog i nerazumnog događaja, ubojstva petero ljudi. Jednako tako je iznimno važno da i policija što brže i korektnije  odradi svoj dio posla i otkloni sve  one špekulacije, koje "sugeriraju" da je ovaj gnjusan čin rezultat međuetničkih sukoba.

Postojanje "sporadičnih" sukoba u regiji ne smijemo ignorirati, jer oni se uvijek mogu pretvoriti u nešto što neće biti niti "sporadično", niti sukob, već lako mogu prerasti u nešto mnogo gore i opasnije...

Politički sukobi nikada se ne smiju svesti isključivo na zahtjeve etničkih grupa, jer u tom slučaju politička se moć strukturira tako što će blokirati, bitno usporiti demokratski razvoj...

U Makedoniji postoji hrvatska zajednica koja je 2008. osnovana u Kumanovu. Da li ste u kontaktu s predstavnicima te zajednice, ima li puno Hrvata u Makedoniji, kako žive, da li je ta zajednica mala poput one janjevske na Kosovu ili je veća i više integrisana u makedonsko društvo?

U RM hrvatska zajednica institucionalno  djeluje već 15 godina, tako da ova kumanovska predstavlja tek jedan od ogranaka hrvatske zajednice u Makedoniji.

U odnosu na sadašnje stanje  hrvatske zajednice na  Kosovu, ova u RM nešto je brojnija - cca 3000 ljudi (čekamo  popis  stanovništva koji je, nažalost, u listopadu prošle godine prekinut i odgođen na neodređeno vrijeme, i tek onda  moći ćemo biti precizniji glede brojnosti građana RM koji se deklariraju kao pripadnici hrvatske nacije). Isto tako, treba reći da je i struktura te zajednice bitno  drugačija od strukture hrvatske zajednice na Kosovu, točnije u Janjevu i Letnici. Riječ je o ljudima koji su poslije Drugog svjetskog rata, iz različitih, najčešće ekonomsko-humanitarnih (potres 1963. u Skopju!) razloga dolazili u Makedoniju i tu ostajali, stvarali  obitelji, živjeli radili... Isto tako, jedan značajan broj ljudi, u onim politički surovim vremenima poslije Drugog svjetskog rata, bio je transferiran u Makedoniju nekim "čudnim" političkim odlukama (npr. Lovro von Matačić, utemeljitelj makedonske opere, S. Antoljak, profesor povijesti i autor prve makedonske povijesti, ili Pavao Vuk Pavlović osnivač studija filozofije u Makedoniji, kao i veliki broj liječnika, pravnika, profesora,  glumaca...). Njihova uloga u makedonskom javnom (kulturnom, znanstvenom, obrazovnom...) životu je nemjerljiva...

Da li je Hrvatima lakše integrisati se u makedonsko društvo nego u kosovsko, to jest albansko?

Hrvati su se lakše integrirali u  makedonsko nego u kosovsko/albansko društvo. No, ova konstatacija nema nikakvu vrijednosnu konotaciju. Ona je puki fakt, jer očito je da sličnosti između hrvatskog i makedonskog jezika je ipak odlučujuća glede lakoće integriranja hrvatske zajednice u makedonsko  društvo.

Kakvo je Skoplje? Šta vam je najupečatljivije, ima li nečega što nigde pre niste videli?

Skopje je jedan nadasve zanimljiv grad, sa svim osobinama grada u ovome dijelu Europe. Grad je veliko, možda, i najveće gradilište u ovome dijelu Europe, u kojem možemo "uživo" pratiti odnos politike i arhitekture. O rezultatima toga odnosa uskoro ćemo moći objektivnije suditi, ali za  mene, kao teoretičara kulture, itekako je zanimljivo ovo "izmišljanje tradicije", koje se događa "sada i ovdje", pred našim očima... I kao što sam u nedavnom obraćanju diplomatskom koru i makedonskoj javnosti rekao, u povodu 20-obljetnice uspostavljanja diplomatskih odnosa između RM i RH, u tome ne treba vidjeti ništa loše, ako to "izmišljanje" nikoga ne ugrožava, ako je tolerantno prema drugima, i ako slijedi onaj čuveni Aristotelov osjećaj za mjeru, zlatnu sredinu!

Da li u Makedoniji može da se oseti animozitet prema Grčkoj, u toj balkanskoj borbi za osobenosti identiteta, ili se taj sukob odvija negde daleko od tzv. običnog građanina, u nekim akademijama nauke – gde se već oblikuje identitet?

Pa građani  Makedonije najradije ljetuju u Grčkoj, a grčko gospodarstvo, banke ... posvema su se udomaćili u RM. Nema nikakve dvojbe da su ove dvije zemlje, pa prema tome, i građani tih zemalja upućeni  jedni na druge, i taj animozitet o kojem  govorite među običnim svijetom ja iskreno ne primjećujem...

Nadalje, iskreno vjerujem u mudrost i zrelost, i jednih i drugih političara, da se u svome djelovanju  vode, prije svega, mudrošću i razumnošću, jer to je jedini način  da se trenutni nesporazumi, posebice onaj oko imena, što prije razriješe, i to na  obostrano zadovoljstvo, jer politička stabilnost regije predstavlja širi, europski interes!

Da li ste sreli i neke druge manjinske zajednice u Makedoniji osim albanske i hrvatske, i kakav ste utisak stekli?

Uživam u druženju sa svim građanima RM, a protokolarno, s iznimnim zadovoljstvom, posjećujem, s drugim diplomatima, manje-više, sve manifestacije manjinskih (turske, srpske, bošnjačke, vlaške...) zajednica. A što se, pak, tiče utiska, dijelim mišljenje onih koji kažu:"small is beautifull"! Morate znati - ja sam veliki zagovornik konstitucionalnog patriotizma... doduše, to onda znači da i ustavna rješenja moraju respektirati najviše  liberalno-demokratske  vrijednosti... 

Kakav je život jednog  diplomate sa Balkana koji je imao (ne)sreću da bude diplomata na Balkanu?

Mislim da sam imao veliku sreću što sam diplomat na Balkanu. Ovdje nikada nije  dosadno, ovdje su ljudi otvoreni, a politička situacija puna je profesionalnih izazova. Jednostavno: uživam u odgovornom poslu, a opet imam dovoljno vremena da redovito pišem, pa sam tako u međuvremenu (2011. godine) završio  još jednu knjigu o vječnim balkanskim "temama i dilemama": identitetu, (teškoj!) historiji, traumama, pamćenju..., koja će ove godine biti objelodanjena i u Hrvatskoj i u Makedoniji!