VLADAVINA TROIKE

Bivši bankari Lucas Papademos i Mario Monti preuzeli su vlast u Ateni i Rimu, iskorištavajući opasnost od bankrota i strah od kaosa. Oni nisu apolitični tehničari već ljudi desnice, članovi Trilateralne komisije koja je prigovarala zapadnim društvima da su previše demokratična.

U studenome, francusko-njemačka uprava Europske unije, Europska središnja banka i Međunarodni monetarni fond - „troika" - bili su bijesni kada je grčki premijer George Papandreou najavio planove za održavanje referenduma. To će, rekli su, dovesti u pitanje sporazum o jačanju ekonomske politike postignut u listopadu koji je bacio zemlju na koljena. Pozvan u Cannes na razgovor tijekom summita kojem njegova zemlja nije mogla prisustvovati jer je premalena, ostavljen na čekanju i javno prekoren od strane Angele Merkel i Nicolasa Sarkozyja (koji su bili odgovorni za pogoršanje krize), Papandreou je bio prisiljen napustiti plan referenduma i dati ostavku. Njegov nasljednik, bivši potpredsjednik ESB-a, odmah je odlučio uključiti u atensku vladu ekstremnu desničarsku organizaciju zabranjenu otkako su grčki pukovnici izgubili vlast 1974. godine. (Troika nije izrazila stav o ovome.)

Europski projekt trebao je osigurati napredak, ojačati demokraciju u državama kojima su prethodno vladale hunte (Grčka, Španjolska, Portugal) i ublažiti „nacionalizam kao izvor rata". Ali sada ima suprotan učinak, s drastičnim rezovima, marionetskim vladama na raspolaganju brokerima i obnovljenim razdorima između nacija. Mladi Španjolac izrazio je bijes jer mora ići u Berlin ili Hamburg da bi pronašao posao: „Ne možemo i dalje biti robovi Njemačke." Talijani smatraju arogantan stav francuskog predsjednika uvredljivim, s pravom, jer koji bi izuzetni talenti to mogli opravdati? Neki se Grci žale zbog „okupacije" Grčke, s karikaturama koje prikazuju njemačku kancelarku u nacističkoj uniformi.

Ljudima u zemljama pritisnutim mjerama štednje povijest Europe nudi neke izvanredne primjere. Nedavni događaji u Ateni na više načina prizivaju u sjećanje Čehoslovačku 1968.: gušenje Praškog proljeća i svrgavanje komunističkog vođe Aleksandra Dubčeka. Troika je odigrala istu ulogu u svođenju Grčke na protektorat kao što je Varšavski pakt učinio u Čehoslovačkoj, s Papandreouom u ulozi Dubčeka, ali Dubčeka koji se nikada ne bi usudio pružiti otpor. Primijenjena je doktrina ograničenog suvereniteta, iako se mora priznati da je poželjnije i manje izravno smrtonosno da zemlji parametre određuju agencije za rejting nego da se preko granica kotrljaju ruski tenkovi.

Nakon što su pregazili Grčku i Italiju, EU i MMF sada su bacili oko na Mađarsku i Španjolsku.

Preneseno s portala Le Monde diplomatiquea
Izvor: http://www.nacional.hr/clanak/121129/vladavina-troike

Prevela Diana Robaš