Makron i Putin u oči G7

Petar Popović

Pokušaj predsednika Francuske da Moskvi vrati mesto među silama. Da li je koordinator G7 realan ili žrtva viška ambicija?
(arhivska fotografija, susret ruskog predsednika Vladimira Putina i predsednika Francuske Emanuela Makrona u Sankt Peterburgu 2018.)

Šef Kremlja Vladimir Putin “pakuje garderobu” za Azurnu obalu, gde će ga u mediteranskoj rezidenciji predsednika Francuske, osunčanoj Fort-de-Breganson, za deset dana sresti Emanuel Makron, lider sile koja je ovog leta politički domaćin i Grupe sedam.

Dijalog Makrona i Putina zakazan je bez gromkih najava, ali u pustoši politički sasvim umrtvljene saradnje Zapada i Rusije, senzacija je već i namera za takav sastanak.

Uostalom, nije tek banalnost taj fakat, da Pariz.., inicira politički razgovor s Rusijom!

Okolnosti u Evropi remete se ekstremno. Jedan unutrašnji rat produžava se u Ukrajini. Dok je blokovski diktirana izolacija Moskve, dosegla takav stepen da Rusija, ove godine, čak nije bila pozvana da prisustvuje ni jubileju ratnog iskrcavanja u Normandiji.

Zanemareno je ko je ključno slomio Hitlerovu ratnu mašinu.

Kremlj, kao ni Pariz, nije isticao Makronov poziv posebno, međutim, potvrdio je da Putinov put u Francusku predstoji. Dolazak predsednika Rusije u srednjevekovni Breganson zakazan je za 19. avgust.

G7 u Biaricu

Makronovo drugo “crveno slovo” u kalendaru za avgust, tiče se mondenskog Biarica, u francuskom delu Baskije, gde će se 24, 25. i 26 avgusta okupiti državni šefovi “sedam velikih”– forum glavnih industrijskih i političkih sila sveta, SAD, Francuske, Nemačke, Britanije, Italije, Japana i Kanade.

Politički domaćin je ove godine Francuska. Predsednik Francuske će predsedavati.

To podrazumeva da će Makron biti “kontakt-majstor” Grupe, posrednik u političkom pogađanju i lobista za odluke...ako ih bude.

U Kanadi 2018, predsednik SAD Donald Tramp ustao je od stola, uskratio je potpis na završnoj deklaraciji, i pošao. Pre kraja.

Tramp je obasuo grdnjama premijera Kanade Džastina Trudoa, optužujući ga za “mlakost”. U stvari, nije se složio sa Evropljanima oko trgovine.

U samo jednom kratkom istorijskom trenutku, kada je u Kremlju bio Boris Jeljcin, tom važnom stolu sveta, prineta je bila još i stolica za Rusiju, osma. Klintonov ustupak Jeljcinu, spremnom da vesla uz Zapad!

Ta “ruska stolica” sklonjena je brzo. Čim se Kremlj oglasio Minhenskim izveštajem Putina, o nastojanju SAD da dominiraju svetom, i kasnije 2014, nije pristao na američki režiran politički prevrat u Kijevu.

Dalji tok te sage, o Evropi podeljenoj iznova, poznat je. Od 2014, i dalje, Moskva je, kao u Hladnom ratu, izložena još jedanput izolaciji i bojkotu Zapada.

EU od Nemačke i Francuske

Međutim, čemu, u kontekstu takvih i sličnih okolnosti, može stremiti predsednik Makron?

Posvoj prilici, utiranju nekog puta za eventualni povratak Rusije u sadejstvo sila. Makar, i evropskih sila, u teatru Evrope i u gravitirajućim područjima. Aktuelni su Ukrajina i Hormuz, Iran.

Unutar EU, zapažaju se fenomeni “zamora bojkotom” Rusije.

U bivšoj Istočnoj Nemačkoj, povratak dijalogu s Rusijom, postao je moto pojedinih izbornih kampanja. Čak i ličnosti vladajuće CDU.

Glasnije nego ranije, čuju se prigovori da Nemačka, zbog bojkota, gubi ekonomski, a da su evropske sankcije Rusiji, zapravo od koristi Sjedinjenim Državama.

Evropa, atlantska saveznica SAD, trpi od američkih sasvim nesavezničkih udara.

Bregzit je inspirisan iz Vašingtona. U procesu Bregzita, predsednik Donald Tramp je pomogao premijerstvu Borisa Džonsona. Sada, Londonu se u SAD obećava separatni trgovački sporazum, za koji se kaže da će Britaniji nadoknaditi sve troškove Bregzita “i još plus” – neka samo napusti Evropu Brisela.

U stvari, “napuštenim”, ili još teže – aktivno bojkotovanim, osećaju se sile zapada Evrope, Nemačka i Francuska. Stiče se utisak da su Berlin i Pariz redovno na Trampovoj tviter-prozivci zbog “neposlušnosti”.

Engleska, ta Najdžela Faraža i Dzonsona, koja je isplivala u vrh spremna je za politički skok Vašingtonu u krilo. Istok Unije, Varšava, takođe ima sopstveni američki oslonac, kultivisan na potki “specijalnih veza” Poljske i SAD.

Parizu i Berlinu, preostaje “saldo EU s minusom”, da Evropu oslobode rata u Ukrajini.

Šta ponuditi Moskvi

Predsednik Makron ima osnova za utisak da je rešavanje krize Ukrajine neizvodljivo bez učešća Rusije. Francusko predsedništvo Grupom 7 je prilika da Pariz potraži širu podršku koracima u tom smislu. Međutim, uz kakve političke ponude Rusiji? Da bude i dalje tretirana neprijateljski?

Odgovor na to pitanje ne zavisi od ishoda samo jednog od dva pomenuta događaja. Zavisi od sadržaja i završnice oba – i od Makronovog i Putinovog usamljeničkog dijaloga unutar drevne tvrđave, i od francuskog uspeha u dočaravanju evropskog problema i rešenja širem “plenumu” G7.

Teško je prelomiti i reći šta je Parizu teže i delikatnije, da se razume s Rusijom, ili sa saveznicama, Amerikom i Engleskom?

Agencije koje su javile o događaju paze se nagađanja bez činjenica. Jedan od izuzetaka je Varšavski institut, poljsko stručno telo okrenuto geopolitici, koji povodom odlaska Putina Makronu afirmiše ideju da “Rusija stiče još prijatelja u EU”.

“Bilateralne veze između Pariza i Moskve sada postaju jače nego ikada”, zaključuje Institut (warsawinstitute.org).

Predstojeći događaj ukazuje na taj fakat već samim činom. Pogotovo, što je, koliko još juna, premijer Rusije Dmitrij Medvedev politički uspešno posetio Avr. Međutim, glavno je, piše na sajtu Instituta, Putinov dolazak u Francusku “pomoći će da se okonča izolacija Moskve na svetskoj sceni”.

Varšavski institut navodi da je Makron “najmanje godinu dana” aktivan u zalaganju da se “Rusiji dopusti povratak u formaciju (G7), uz podvlačenje da Moskva mora prvo da ispuni svoje obaveze po sporazumima iz Minska”. Zapažanja u istom smeru objavio je i ruski Komersant, naslovnom izjavom da Makron sondira teren – “za zbližavanje Rusije” i svetskih “sedam”.

Komersant pominje “novu strategiju Emanuela Makrona na ruskom pravcu”. U tom smislu, predsednik Francuske spreman je da bude “inicijator, ako ne povratka Rusije u ‘osmorku’, onda, kao minimum, zbližavanja Rusije s vodećim silama Zapada, preodolevanja krize u odnosima, koja se oteže već pet godina”.

Veoma ambiciozno. Vrlo brzo će se videti da li je i ostvarivo to što nagoveštava ugledni Komersant.

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...