Svet u opasnosti, EU i Nemačka u neizvesnosti

Petar Popović

“Unipolarna hegemonija Amerike posle 1990. primiče se kraju i u isto vreme uzdiže se Kina. To priziva pitanje: Ko će garantovati nekadašnji globalni poredak kada SAD odjednom nisu spremne da to učine? Odnosi Rusije i Zapada ekstremno su zategnuti. Neizvesnost i nespokojstvo karakterišu globalnu političku situaciju”, izjavio nemačkom Špiglu Volfgang Išinger, diplomata i autor istoimene knjige
(foto, Volfgang Išinger)

Od propasti Sovjetskog Saveza situacija u kojoj je svet “nikada nije bila toliko opasna kao danas”, izjavio je Špiglu Volfgang Išinger, dugo vreme nemački diplomata, ali sada i autor

knjige koja je tek izašla “Svet u opasnosti: Nemačka i Evropa u neizvesnim vremenima”.

Mogu se nazreti samo grubi obrisi onog što će biti novo političko doba, rekao je Išinger, argumentujući razloge za, u izvesnoj meri, dramatičan naslov knjige. “Tu su nova uloga Rusije, ekspanzija Kine, nasilni sukobi širom sveta kao što je rat u Siriji, čije smo posledice naročito osetili mi u Evropi. Jednom pouzdan partner kao Turska sada se koleba i mi smo značajnu nestabilnost iskusili čak i unutar Evropske unije. Ali nema političara koji je uznemrio svet u meri u kojoj je to učinio Donald Tramp. Od kako je kročio na mesto januara 2017, celi svetski liberalni poredak je izgleda u opasnosti”, objasnio je Špiglu Išinger.

Prekretna tačka

Ima li jedan pojedinačni trenutak kada je Volfgang Išinger, inače i predsedavajući Minhenske konferencije za bezbednost, “shvatio da stari svetski poredak izmiče”?

“Apsolutno. Bilo je to februara 2007, godinu pre nego što sam preuzeo predsedavanje Minhenskom konferencijom za bezbednost. U Minhenu je govorio Vladimir Putin, i vrlo agresivnim tonom doveo u pitanje vodeću ulogu SAD. Sedeo sam među slušaocima i čuo iza sebe jednog novinara koji je rekao: Ovo će promeniti svet. To jeste bila prekretna tačka i početak nečeg novog”, rekao je sagovornik Špigla.

U to vreme to nije shvatćeno tako ozbiljno. Usledio je 2008. rat u Gruziji, 2014. Krim...

Otrov za Zapad

Zašto poremećaji u globalnoj politici nastupaju sada?

Mnogo je razloga, kaže autor “Sveta u opasnosti”.

“Unipolarna hegemonija Amerike posle 1990. primiče se kraju i u isto vreme uzdiže se Kina. To priziva pitanje: Ko će garantovati nekadašnji globalni poredak kada SAD odjednom nisu spremne da to učine? Odnosi Rusije i Zapada ekstremno su zategnuti. U tom novom svetu, predviđanja šta će se desiti sledeće postalo je vrlo teško činiti. Neizvesnost i nespokojstvo karakterišu globalnu političku situaciju.”

Da li Tramp, svojom retorikom razara Zapad?

“Trampove reči su kao otrov za koheziju Zapada. Zapadu je potreban simbol i to je to što smo izgubili pod Trampom. I pošto smo mi Nemci, tokom dugačkog puta tokom 70 godina konačno utkani u Zapad, to je naročito bolan gubitak, bezmalo gubitak identiteta – mnogo gore nego za Francuze ili Britance.”

Ne može li se prosto sačekati dok Tramp ode?

“Ogrebotinu koja će proizići teško je lečiti. Stvari nikada više neće biti kakve su bile.”

Zašto ne?

“Zato što ne treba za sve kriviti Trampa. Već Barak Obama nije više želeo da brine o svemu.”

EU i NATO

Da li je Nemačka spremna za tu novu situaciju?

“Ne. Popularna sentenca, ‘Nemačka je sada okružena prijateljima’ imala je pogubne posledice, što je sada jasno. Jeste, svi naši susedi uz izuzetak Švajcarske jesu u EU ili u NATO. Mi smo to videli kao fraj kartu za raj i prevideli fakat da periferija i susedi Evropske unije – u Istočnoj Evropi, na Balkanu i u Severnoj Africi – ni na koji način nemaju osećaj trajnog mira kao mi.

Da li su Nemci razumeli da oni moraju promeniti svoju ulogu u tom novom svetu? “Veliki deo toga što čini nemačka vlada je ispravno, ali to nije dovoljno. Još od Konrada Adenauera ( prvog kancelara Nemačke posle rata ) su bila dva međaša nemačke politike: evropski projekat i trans-atlantska veza, EU i NATO. Imperativ je da investiramo više u ta dva međaša. EU će više koštati ako očekujemo da štiti svoje spoljne granice. I ako želimo da sačuvamo NATO, tada je pogrešno da se ponašamo sa gospodskom ležernošću kao da se nikada nismo saglasili s ciljem 2 odsto ( godišnjeg povećavanja izdataka za odbranu ). Moramo dati primer. Mi smo najveća, najznačajnija i najnaprednija zemlja u Evropi. Strateški izazovi s kojima smo trenutno suočeni su tako ozbiljni, da je zavaravajuće tretirati uravnoteženi budzet kao neku vrstu svetinje, prema kojoj je sve drugo drugorazredno”, objasnio je svoje gledište Išinger.

Diplomatija podrazumeva i silu

Išinger zastupa da Nemačka “nema izbora već da se reformiše kada je reč o bezbednosti”.

“Mi moramo doneti neke odluke, moramo uspostaviti ciljeve evropske spoljne politike. U poslednjih nekoliko godina ja sam video malo hrabrosti da se to učini”, rekao je.

Upitan – misli li da se Nemci mogu zaista ubediti da ponovo postanu vojna sila?, odgovorio je da “nije reč o Nemačkoj da bude vojna sila” nego “da li i kako ostvariti evropske interese”.

Apelovao je da se “nauči lekcija sukoba u Siriji”. Nemačka nije želelea da se aktivno umeša u sukob a onda je moralo da se suoči sa kolonama izbeglica.

EU nije imala hrabrosti da čak pokrene mirovnu inicijativu. “Kao u Hladnom ratu, ostavili smo to Americi i Rusiji.

Zašto 500 miliona Evropljana nije imalo hrabrosti da kaže: Hajde da pozovemo strane u sukobu za sto? Zato što se nismo usaglasili i zato što kao EU nemamo ništa da pokažemo vojnički. Krizna diplomatija se lakše upražnjava kada je poduprta vojnički.”

Većinski o spoljnoj politici

Volfgang Išinger se, u knjizi koja je povod novinskom razgovoru, zalaže za prostiju unutar-nemačku proceduru angažovanja nemačke vojne sile van granica zemlje.

“U vreme kada hladan vetar duva, potrebna nam je sistemska procedura za odluke o bezbednosnim pitanjima. I ja imam drugi predlog: Mogli bi smo kao što je inicirano od ( penzionisanog konzervativnog političara ) Volkera Ria, tretirati nemačke vojne jedinice koje su aktivne u određenim EU ili NATO misijama na način da ne mora nemački parlament da dodeljuje svoju dozvolu pre svake i svakoj misiji. Parlament bi zadržao svoje veto i mogao bi zaustaviti misiju u bilo koje vreme. To ne bi bio kraj naše parlamentarne kontrole nad vojskom, ali bilo bi signal našim partnerima da mi želimo da Nemačka želi da bude mnogo pouzdaniji partner.”

Autor knjige sa atraktivnom tezom o stanju sveta zastupa stanovište da u EU treba napustiti princip konsensusa u utvrđivanju EU spoljne politike.

Potrebno je i u ovoj oblasti preći na većinsko odlučivanje. Bez toga, “EU nikada neće postati uvaženi spoljno-politički akter”, izjavio je Volfgang Išinger u intervjuu nemačkom Špiglu.

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...