Ukrajinska kriza i pouke sa Balkana

Đorđe Radoman

Čitav scenario izazivanja krize u Ukrajini neodoljivo podseća na dešavanja u bivšoj Jugoslaviji tokom devedesetih
(foto, Kijev, februar 2014.)

Zapadne sile su izazivanjem trenutne situacije u Ukrajini videle priliku da ostvare svoje ekonomske interese i poboljšaju svoje geostrateške pozicije, što je izazvalo snažan odgovor Ruske Federacije i sve zajedno rezultiralo ozbiljnom krizom, paljenjem ratnog požara, stradanjem civilnog stanovništva i ogromnim razaranjem sa nesagledivom perspektivom razrešenja krize. 

Zanimljiva je metodologija kojom su se zapadne sile služile, nešto nama veoma poznato. Čitav scenario izazivanja krize u Ukrajini neodoljivo podseća na dešavanja u bivšoj Jugoslaviji tokom devedesetih.

Kao u Jugoslaviji krajem prošlog veka

Uzavrele strasti, pozivi na proterivanje, haotična politička situacija, ekonomija na kolenima, prebacivanje odgovornosti, tendenciozno izveštavanje medija, humanitarna katastrofa, sankcije, nasilje i rat...  Situacija u Ukrajini danas sve više poprima oblike slike dešavanja na Balkanu krajem dvadesetog veka.  

Kao što je raskol u Jugoslaviji devedesetih godina bio podstaknut i instruiran od strane zapadnih sila, tako i danas u Ukrajini vidimo jasne otiske prstiju istog počinioca od samog početka krize pa do danas. Isti taj spoljni faktor, koji posredno vuče konce u seriji događaja koji vode do izazivanja krize, ubrzo se pojavljuje javno, kao zaštitnik demokratije, ljudskih prava i sloboda, uz pomoć uigrane medijske mašinerije koja manipuliše javnim mnjenjem zapadnog sveta i ustrojava ga u borbi za svoje interese.

Sličnosti situacija u bivšoj Jugoslaviji i Ukrajini se naziru od samog početka. Destabilizacijom regiona, političkom i još važnije ekonomskom, otvaraju se vrata za jačanje spoljnog uticaja. Narodom koji je osiromašen i obespravljen mnogo je lakše manipulisati nego kada je sit i stabilan. Insistira se na razlikama: religija, etnička pripadnost, politička orjentacija, jezik, itd... Oni koji su najspremniji za obračun, uglavnom u obliku nekih ekstremnih grupacija, isti su oni koji su isto činili, finansijski, strateški i logistički potpomognuti od strane Zapada, nekada u Hrvatskoj, Bosni i, najočiglednije, na Kosovu, danas u Ukrajini. Pored praktične pomoći ove grupacije od Zapada dobijaju nešto mnogo važnije – međunarodni legitimitet. Oni bivaju predstavljeni kao borci za slobodu, domobrani i revolucionari.

Tu nastupa najjači adut kojim Amerikanci, sa svojim evropskim saveznicima, raspolažu u ovakvom obračunu, a to je medijski rat.  Oružje koje se pokazalo kao ključno u raspadu bivše SFRJ danas vidimo na delu kada je reč o Ukrajini. Jednostrano izveštavanje, izvrtanje činjenica, satanizacija protivnika.

Markale, Račak i malezijski avion

Vladimir Putin kao ličnost koja personifikuje Rusiju danas se u zapadnim medijima prikazuje kao despot, diktator i agresor, slično kao Slobodan Milošević i Srbija nekada. Slike potlačenih masa, razorenih kuća, ljudske nesreće i stradanja stavljaju se u poseban kontekst koji nedvosmisleno prebacuje krivicu na jednu stranu.

U određenim slučajevima, za vreme ratova na teritorji bivše SFRJ, to je dotle išlo da se izlazilo iz okvira samo pristrasnog izveštavanja. Događaji u selu Račak na Kosovu i Metohiji 1999. godine bili su direktan povod za bombardovanje Srbije, iako se danas zna da je zvanična verzija dešavanja u Račku u najmanju ruku „nategnuta“, ako ne i potpuno fabrikovana (u određenim stranim medijima taj događaj je poznat pod nazivom Racak hoax).

Vrlo sličan slučaj se desio u Sarajevu 1995. godine kada je granatirana pijaca Markale. Srpske snage su u tom slučaju ekspresno optužene za zločin, a kao rezultat  krenuli su vazdušni udari NATO snaga na Republiku Srpsku. Norveški profesor Ola Tunander je govoreći o „slučaju Markale“ uporedio  propagandu iz Libije i Sirije sa onom iz rata u BiH: „Izgleda da je uobičajeno da se, na primer, uoči odluka u UN, izvode prevare napadom na vlastito stanovništvo, da bi na taj način bio dat legitimitet vojnoj intervenciji“. (http://www.novosti.rs/vesti/planeta.299.html:450030-Tvrdnje-iz-Norveske-Bosanska-vojska-bombardovala-Merkale)

Gledajući iz današnje perspektive može se povući paralela između navedenih događaja na Balkanu sa obaranjem malezijskog aviona na liniji MH17 iznad istočne Ukrajine. Iako se još uvek ne zna uzrok ovog tragičnog događaja, u kome je život izgubilo skoro 300 osoba, on je momentalno ispolitizovan i iskorišćen kao povod za eskalaciju sukoba i pojačavanje pritiska na međunarodnu javnost.

Rezultati događaja na Balkanu devedesetih godina se oblikuju tek danas, dvadeset godina kasnije. Razrešenje sukoba u Ukrajini, danas, nije na vidiku, a ako se kao referentni primer mogu uzeti događaji u bivšoj Jugoslaviji, čini se - neće ga biti još dugo, kao i što je uostalom praksa kada su u pitanju procesi globalizacije demokratije i ekonomskog liberalizma.

Ono što takođe treba napomenuti jeste da i pored dosta sličnosti između pomenutih događaja danas i pre dvadeset godina, postoji nekoliko bitnih razlika.

Očekuje se dug put do mira

Prvo, Jugoslavija je bila prvi ovakav slučaj u Evropi. Međunarodna javnost se prvi put našla pred ovakvim scenarijem u srcu Evrope. Kao rezultat toga napravljeni su neki opasni presedani. Ali od onda Američko rukovodstvo je u više navrata pred svetsku javnost postavilo slične probleme, uglavnom na Bliskom istoku. Ovi slučajevi su danas sve češći i sve više liče jedan na drugi, pa bi se moglo reći, uz određenu rezervu, da u poslednje vreme daju sve lošije rezultate.

Drugo, raspadom SFRJ nastalo je mnogo malih država, uglavnom ekonomski ugroženih, koje pojedinačno ne mogu da odole spoljnjim pritiscima. Sankcije, izolacija, nedovoljna vojna snaga, ekonomska zavisnost, nisu izazovi kojima novonastale države mogu da odole. Kako vreme odmiče, stisak zapada u ovom regionu se samo povećava.

Sa druge strane, Rusija je svetska super sila sa 143 miliona stanovnika i predstavlja jednu od najvećih vojnih sila u svetu a raspolaže ogromnim prirodnim resursima koji joj donose određenu vrstu ekonomske bezbednosti, ujedno i snage da izdrže bilo kakve sankcije koje im Zapad nametne. Takođe, Rusija ima veoma jaka savezništva sa nekim okolnim zemljama, uključujući Kinu. Tako da se može sa sigurnošću reći da Rusija može da se nosi sa pritiskom Zapada, ali jedno je sigurno, običan narod koji živi na područijima zahvaćenim krizom i sukobima uvek izvlači najdeblji kraj. Šta god bude krajnji ishod, Ukrajini predstoji dug put do mira, oporavka i stabilizacije, jer ako nas je prošlost naučila nečemu to jeste da u državama gde su demokratija i zapadni sistemi vrednosti prisilno nametnuti, uvek se dugo vuku repovi tih promena. 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...