Rusija odbila napad američkog LNG-a

Miloš Zdravković

Iako je prošle godine u Evropu uvezeno rekordnih 76 miliona tona tečnog naftnog gasa SAD nisu uspele da ugroze poziciju Rusije na evropskom gasnom tržištu, jer su isporuke LNG-a sa poluostrva Jamal gotovo na nivou uvoza iz SAD, a Gasprom je održao svoj nivo izvoza kroz gasovode.

Isporuke LNG-a u Evropu 2019. godine oborile su istorijski rekord od 76 miliona tona. Istovremeno, Sjedinjene Države nisu uspele da ugroze poziciju Rusije na evropskom tržištu gasa. Ispostavilo se da su isporuke sa poluostrva Jamala gotovo na nivou SAD, a u međuvremenu je Gazprom održao izvoz u EU. Tako je Rusija odbila napad LNG-a od Sjedinjenih Država na svoj položaj u Evropi, ali ne i predviđenu ofanzivu proizviđača LNG-a. U 2020. godini Sjedinjene Države će na tržište gurnuti još veće količine tečnog naftnog gasa, a konkurencija će se samo pojačati. Ne zato što je Evropa najbolje i najperspektivnije tržište za prodaju gasa već zbog geopolitike.

Evropa troši sve više LNG-a

Prema nezavisnim istraživanjima uvoz LNG-a u Evropu dostigao je 76 miliona tona (105 milijardi kubnih metara). To je 55% više nego godinu dana ranije. Najviši nivo koji je ikada zabeležen. Evropski udeo u globalnom tržištu LNG-a povećan je sa 13% na 21%. Očekuje se još više u 2020. godini.

Glavno povećanje nastalo je zbog novih isporuka sa Jamala i Sjedinjenih Američkih Država, kao i preusmeravanjem gasa iz starih projekata u druge zemlje (Afrika i Bliski Istok) iz Azije u Evropu, koja je postala ključno tržište za razvoj tenologija za proizvodnju tečnog naftnog gasa.

Katar je i dalje glavni „dobavljač“ tečnog naftnog gasa u Evropu. Ali najveći rast pošiljki u Evropu pokazao je ruski Jamal – LNG, te američki LNG. Prema Međunarodnoj agenciji za energetiku, u 2019. godini njegov izvoz u Evropu porastao je pet puta - do 18,3 milijarde kubnih metara. Tako je tečni naftni gas iz Ruske federacije i Sjedinjenih Država činio 24% ukupnog uvoza u Evropu.

Istovremeno, isporuke Jamal LNG-a imaju potencijal za rast daleko veći od američkog. U 2019. godini, prema preliminarnim podacima, u Evropu je dopremljeno oko 18 milijardi kubnih metara ruskog gasa u obliku LNG-a. To je tri puta više nego u 2018. godini.

Kao i u slučaju Sjedinjenih Američkih Država i Rusije, glavni razlog je bio pad cene gasa u Aziji i pretvaranje Evrope u najatraktivnije geopolitičko tržište, uprkos rekordnom padu cena tamo.

Rast uvoza LNG-a posledica je povećane potrošnje u Evropi i smanjene isporuke iz Alžira i Norveške, ali i tehnološkog i geopolitičkog rata za „dušu i srce“ Evropljana. Rusija je, inače, smanjila izvoz gasa gasovoda u Tursku, ali Gasprom je uspeo da zadrži svoju poziciju na evropskom tržištu povećavajući isporuke u druge zemlje. Kao rezultat toga, ruski holding izgubio je samo dve milijarde kubnih metara izvoza, a isporuke u Evropu ostale su na visokom nivou - 199 milijardi kubnih metara. Ovde govorimo o gasu proizvedenom na tlu Ruske federacije, ne i o reeksportu uvezenog gasa iz Turkmenistana, Kazakstana, Azerbedžana i Uzbekistana.

Tokom 2020. godine u SAD će biti puštena u pogon nova postrojenja za LNG. Očekuje se da će ona dodati još 21 milion tona (29 milijardi kubnih metara gasa) kapaciteta, ili gotovo 50% postojećih postrojenja. Stoga stručnjaci očekuju da će se prevelika ponuda gasa na svetskom tržištu samo povećati.

Američki LNG sa političkim predznakom

Ruski LNG pobeđuje po troškovima, ali američki LNG uzima dugoročne ugovore, jer su evropske države politički, vojno i ekonomski vezane za Sjedinjene Američke Države. Činjenica je da su evropski trgovci primorani da uzimaju tečni naftni gas ili da plaćaju troškove likvidacije, koji dostiže polovinu troškova.

Gazprom će se suočiti sa velikom dilemom u situaciji prekomerne snabdevenosti gasom. U Gaspromu očekuje da će zadržati količinu izvoza gasa u Evropu i ove godine na nivou bliskom tekućoj godini, ali to neće biti lako. Ovim planovima suprotstavlja se relativno topla zima, kao i povećanje udela LNG-a u gasnom bilansu evropske potrošnje. Niske cene, koje LNG čine preskupim, kao i nedovoljno razvijena LNG infrastruktura mogu pomoći zadržavanju udela gasovoda. Tu treba dodati i godišnji pad proizvodnje gasa u Evropi na nivou od oko 10 milijardi kubnih metara.

Predpostavljam da će do leta sledeće godine cene gasa u Evropi, koje je glavno tržište za Gasprom, pasti na 70 dolara za hiljadu kubnih metara. Evropa je dugo bila uravnotežujuće tržište za isporuku globalnog tečnog naftnog gasa i postigla je veoma dobre rezultate u proteklih 12 meseci, uvozivši 105 milijardi kubnih metara - 75% više nego u prethodnom periodu. Za to vreme, cene na berzama TTF-a i NBP-a pale su na manje od 140 dolara po hiljadi kubnih metara u trećem kvartalu. Evropa je apsorbovala višak LNG-a, smanjujući potrošnju uglja tokom proizvodnje energije i punjenja skladišta.

Ako će narednih zima biti normalne temperature i čak malo hladnije, a potražnja za gasom u Aziji porasti, onda će Evropa ponovo moći da troši višak LNG-a. Međutim, u slučaju toplijih zima i slabog rasta u Aziji, primetićemo slabo povlačenje gasa iz skladišta i malu potražnju za njihovim punjenjem sledećeg leta. Takav scenario preti padom cena u Evropi na 70 dolara za hiljadu kubnih metara sledećeg leta.

Da su pregovori oko nastavka tranzita ruskog gasa preko Ukrajine bili neuspešni moglo je doći do većih cena gasa. Ali, kao što je poznato, to se nije dogodilo. Rusi i Ukrajinci su postigli dogovor o tranzitu gasa kroz ukrajinske cevovode zaključno sa 2024. godinom, pa će oni ostati u funkciji – bar do tada.

Američke sankcije odgodile su završetak gradnje Severnog toka 2, ali će projekat biti završen i ovaj gasovod pokrenut tokom ove godine.

Konkurencija SAD oborila cenu ruskog gasa

Kako god, ako poredimo 2018. sa 2012. godinom, doćićemo do zapanjujućeg podatka da je u 2012. Rusija za izvoz 217 milijardi kubika gasa zaradila 64,3 milijarde dolara, a da je za izvoz (uračunat je i reeksport iz centralne Azije) od 261, 5 milijardi kubika u 2018. zaradila svega 36, 6 milijardi dolara. Rusi su bili prinuđeni da spuste cene da bi onemogućili Američki gasni bum.

Ipak, ako se uzme u obzir da Evropa i SAD troše 38,4 procenata svetske primarne energije, da Evroazija koristi osam procenata, Kina 22,4 a ostatak Azije (Indija, Pakistan , Indonezija, Bangladeš…) 12,7 procenata, te da na Afriku (najbrže rastući kontinent i ekonomski i demografski) otpada 5,6 procenata, jasno je da će se najveći svetski proizvođači preorijentisati na druga tržišta.

Za Rusku federaciju je bilo od životnog interesa da u tom interegnumu zadrži Evropu, što je i uspela, a dalji razvoj naftne i gasne industrije će tek dobiti na značaju otvaranjem novih tržišta. Evropa, gde i mi pripadamo više nikada neće biti „glavno“ tržište.

Klimatske promene, globalno zagrevanje koje uzrokuje „otapanje“ Sibira odigrale su ključnu ulogu u razvoju ruskog dalekog Istoka i ruskog naftno gasnog sektora. Ofanziva sa one strane Atlantika je definitivno odbijena.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...