INA i NIS – dve priče o naftnom biznisu

Jelica Putniković

Dok se Hrvatska suočava sa planovima MOL-a da zatvori obe rafinerije INE i sa mađarskim partnerom u nacionalnoj naftnoj kompaniji pokušava da ispregovara najpovoljnije rešenje u Srbiji nekima i dalje smeta što je NIS najuspešnija srpska firma, što modernizuje rafinerije, širi se u regionu...

Mađarski MOL je u svojoj strategiji razvoja Ine predvidio zatvaranje rafinerije nafte u Sisku već 2014. godine, ali i zatvaranje rafinerije u Rijeci 2018. godine, piše ovih dana hrvatska štampa.

U susednoj nam državi političari, analitičari i privrednici komentarišu šta će biti sa hrvatskom nacionalnom naftnom kompanijom INA Grupom, čija sudbina je sve neizvesnija zbog afere sa ex premijerom Hrvatske Ivom Sanaderom i navodnim njegovim podmićivanjem od strane mađarske naftne kompanije MOL, u vreme kada je dogovaran model privatizacije INE.

Ne treba biti ekonomski ekspert da  bi se zaključilo da će sve ovo, ukoliko doista dođe do toga da MOL proda svoj udeo u INI poprilično uzdrmati poslovanje ove kompanije i njenu poziciju u naftnom biznisu Hrvatske.

U Srbiji, istovremeno, nekima kao da smeta što je ovdašnja nacionalna naftna kompanija firma koja uspešno posluje i u Srbiji i u region. Iznova se pokreće priča o navodnoj lošoj privatizaciji Naftne industrije Srbije, sa akcentom da je iznos koji je dobijen prilikom prodaje 51 % kapitala, 400 miliona evra, loše postignuta cena i da je Srbija na gubitku zbog toga što NIS plaća rudnu rentu od samo tri odsto.

U svim ovim kritikama ni reči o tome da je NIS Agencijа zа privredne registre (APR) 6. juna objаvilа izveštаj “Sto nаj… privrednih društаvа” premа kojem je NIS nаjuspešnijа domаćа kompаnijа. Premа podаcimа APR-а, NIS je prošle godine sа 230 milijаrdi dinаrа zаuzeo prvo mesto po poslovnim prihodimа.

Pre dve nedelje, 20. novembra Naftna industrija Srbije je proglašena za najuspešniju srpsku kompaniju po konsolidovanoj dobiti, na listi BIZNIS TOP 2012/2013.,specijalne publikacije časopisa Biznis & Finansije, posvećene poslovanju preduzeća u Srbiji i ekonomskim tokovima u svetu, Evropi i regionu.

Svi ovi kritičari zaboravljaju da je suvlasnik NIS-a, pored ruskog Gazpromnjefta i dalje država Srbije, građani Srije – koji su dobili besplatne akcije – a nisu ih prodali - i niz onih koji su u međuvremenu na berzi kupili akcije ove komanije. Kao ni o tome da je NIS ove godine akcionarima isplatio dividende, da je prošle godine završena modernizacija rafinerije nafte u Pančevu, da se nastavlja sa njenim “doterivanjem”, kako bi u plasmanu derivate koje proizvodi mogla da bude konkurentna – ne samo u zemlji već i u region, gde je NIS u međuvremenu kupio ili otvorio zavidan bbroj benzinskih pumpi. Kritičari zaboravljaju da je ruski većinski vlasnik odustao od toga da rafineriju nafte u Novom Sadu, koja je uništena u NATO bombardovanju 1999. godine, iseče u staro gvožđe i otpočeo sa projektom modernizacije Rafinerije nafte u Novom Sadu, koja će proizvoditi visoko kvalitetna bazna ulja, od kojih će značajna količina biti namenjena izvozu.

Dakle, za razliku od Ininih rafinerija, čija sudbina je još neizvesna, NIS jača privredna bazu kompanije baš na rafinerijama. To bi, naravno, teško bilo moguće bez sopstvene proizvodnje sirove nafte. Kritičari toga što je NIS prodat Rusima a ne, na primer, mađarskom MOL-u, austrijskom OMV-u ili nekoj naftnoj multinacionalki, poput Šela.

Sa ovim kritikama zakasnili su, međutim, jer njihove aktivnosti bi imale smisla u Vreme kada je Mlađan Dinkić, večiti ministar u svim vladama Srbije od 2000. godine do danas, u fioci držao dokumentaciju za raspisivanje tendera za privatizaciju NIS-a.

U međuvremnu srpska političari, lideri Demokratske sztranke i Demokratske stranke Srbije, Boris Tadić i Vojislav Koštunica su sa Rusima ispregovarali međudržavni naftno-gasni aranžman, koji je potom pretočen u međudržavni ugovor, koji je validnost dobio u srpskom Parlamentu. NIS je prodat 2008. godine.

Do 2009. godine, kada je u NIS došao ruski strateški partner Gaspromnjeft, verovalo se da su naftni resursi na teritoriji Srbije iscrpljeni i da domaća proizvodnja nafte nema perspektivu. Iako povećanje rezervi niko nije očekivao, investiranje NIS-a u reanimaciju domaćih naftnih nalazišta - uz primenu novih tehnologija i razradu složenih ležišta, dovelo je do povećanja proizvodnje na postojećim nalazištima i rasta resursne baze. Neosporno je da domaća proizvodnja sirove nafte smanjuje uvoz sirove nafte, odnosno, devizni izdatak NIS-a, a samim tim i Srbije. A povećanjem proizvodnje sirove nafte i gasa u Srbiji NIS zemlji obezbeđuje energetsku nezavisnost, a ekspanzijom u regionu obezbeđuje resursnu bazu, bitnu za uspešno poslovanje, jer je evidentna sve veća konkurencija ostalih naftnih kompanija.

Ne treba zaboraviti da NIS širi naftni biznis u region, ne samo kroz istraživanje i buduću eksploataciju sirove nafte i prirodnog gasa u region već i kupovinom postojećih i otvaranjem novih benzinskih pumpi u okolnim zemljama, od kojih su neke i članice EU.

Taj investicioni zamah teško da bi bio toliki da većinski vlasnik NIS-a, dakle, ruski Gazpromknjeft ne oseća da je kao investitor podržan u Srbiji. A politika naplate poreza i rudnih taksi svakako spade u domen dažbina koje bitno utiču na finansijsku sigurnost svakog investotora. Sama naplata rudne rente regulisana je, inače, Međudržavnim naftno – gasnim sporazumom Srbije i Rusije još 2008. goine, a Vlada Srbije je 23. maja ove godine donela zaključak, jednoglasno, da rudna renta za NIS ostaje 3 % do 2023. godine.

To je, svakako podržalo kreatore budućih poslovnih ambicija NIS-a, ne samo u zemlji već i u region.

Treba reći i to da Srbija nije izuzetak u povoljnoj politici po pitanju naplate rudne rente naftnoj kompaniji. Namausedne zemlje, Rumunija i Mađarska su, na primer, naftnim kompanijama “zamrzle” rudnu rentu na deset, odnosno, 15 godina, kako bi ih motivisale da investiraju u razvoj svog biznisa. Jer, od uspešne kompanije, koja razvija biznis i posluje sa profitom koristi imaju svi, a pre svega država.

NIS je, inače, na ime rudne rente prošle godine i tokom prvih devet meseci ove u državnu kasu uplatio 4,7 milijardi dinara. A u istom period je, takođe u državni budžet, kroz razne poreze uplatio 182 milijarde dinara.

Ako ovi podaci o tome koliko uspešan NIS doprinosi srpskom budžetu i privredi treba reći i to da je iz Šela, kada su neki ovde na sav glas pričali o tome da su oni hteli kupiti NIS stigla izjava da nikada nisu planirali tako nešto. Austrijski OMV sada rasprodaje svoj naftni biznis. Baš NIS je kupio njihove pumpe u BiH.

Šta se zbiva sa Inom i MOL-om svedoci smo ovih dana. Hrvatska štampa piše da je MOL-ova strategija jačanje njihove rafinerije u Budimpešti, dok bi INU sveli na maloprodajnu mrežu.

Ali, ne mora se ići u komšiluk. NIS se može porediti is a srpskim firmama. Sa, na primer, RTB Borom, koji ne plaća rudnu rentu, iako, takođe, troši srpsko prirodno bogatstvo, a istoimeno duguje EPS-u za struju, mnogim dobavljačima i životari uz pomoć iz državnog budžeta.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...