Tužna zimska priča o nacionalnim penzijama

Ana Radmilović

Izjednačavanje svih sa svima, svega sa svačim, bahato stavljanje svega u isti koš i na isto mesto
(ilustracija: Novosti)

Da li je tužnije slušati ozlojeđene i histerične, koji misle (a da niko osim njih to tako ne vidi) da je njihov doprinos naciji tako velik, da je bruka za državu koja im nije omogućila da budu njeni nacionalni penzioneri ili je mučnije gledati, njima slične, koji su ovo priznanje (ničim zasluženo) dobili, i koji sada jednako histerično moraju da brane važnost svog dela? Na primer, pevač Miki Jevremović na RTS u emisiji Da možda ne, koji je morao dotle da ide da sebe uporedi sa Karerasom i Pavarotijem (zajedno), braneći estradu od elitista kojima se malo gadi da diskutuju s njim o njegovom doprinosu srpskoj kulturi.

Ali nisu važni narodnjaci koji su dobili status kakav su, ne tako davno, imali oni što danas leže u Aleji velikana. Nije, naravno, važno ni ko je, od ozbiljnih umetnika poput  Mikija Manojlovića ili Laneta Gutovića doveden u nezgodnu situaciju da mu ime stoji na istom spisku sa učesnicima Velikog brata, kao ni ko se sve, do sada, odrekao ovog priznanja u vidu 450 evra dodatka na redovnu penziju. Nije važno ni što neke dnevne novine u istoj rečenici pominju Tanju Bošković i Zoricu Brunclik – kao obespravljene, gde Tanja, naravno, ne želi da daje izjavu. Za razliku od nekih zaista nikakvih, koji ne samo što svaki dan nešto izjavljuju povodom nepravde koja im je naneta, nego nisu lenji da pišu tekstove na tu temu, bogorade na vlast, odsustvo poštovanja prema vrednostima itd, itd.

Suma od 450 evra ne deluje, u ovim groznim zimskim danima, malo. Ali, opet nekako deluje premalo. Deluje, čak, ponižavajuće i deluje tako,  da su i oni kojima je taj novac neophodan i oni kojima nije nego ih muči sujeta, pričajući o svojim slučajevima i doprinosima - ostavljaju jedan, uistinu, otužan utisak. Kada reč dostojanstvo ne bi zvučala retro i patetično – moglo bi da se kaže da ostavljaju utisak ljudi koji su ostali bez trunke dostojanstva. Bez stida. Pristojni dobitnici ove počasti i oni koje je ove godine mimoišla – ćute.

Treba stvarno biti bez ukusa (i mozga) pa dokazivati svoju vrednost na stranicama dnevnih i nedeljnih novina, pričati o svojim postignućima na nekim TV stanicama, treba ustvari sići s uma i izgubiti svaki kriterijum da bi to radio.

I to je jedna strašno ponižavajuća situacija u koju su dovedeni ozbiljni ljudi koje je neko, svesno ili ne, stavio u isti koš s nekim polupismenim, prostim, s nekim svetom koji je – osim u kafanama – neprijatno slušati. I što je taj svet prostiji, naravno on je bučniji, samouvereniji, što su mu uloge ili pesme ili bilo kakva postignuća manja, taj svet je samouvereniji – kao što je oduvek bilo da je veličanje sebe uvek u srazmeri s glupošću.

To izjednačavanje svih sa svima, svega sa svačim, to bahato stavljanje svega u isti koš i na isto mesto, taj recidiv vremena kada je o repertoaru u pozorištu na nekom upravnom odboru učestvovao električar ravnopravno s dramaturgom (a nije zabeležen slučaj da je neki dramaturg pokušavao da savetuje električara oko  instalacija, verovatno jer ga je svest opominjala da bi pozorište moglo da odleti u vazduh ako bi se on, bolje od električara, razumeo u posao električara), jedna dakle nova uravnilovka – gde su svi jednako bitni, to jest svi su nebitni, isti, mali i koštaju 450 evra dodatka na penziju, zapravo duboko ponižava ljude koji su cele živote posvetili ozbiljnom obrazovanju, radu na sebi, koji su možda čak zaista i doprineli toj stvari koja se zove nacionalna kultura ili nauka ili sport.

To nije samo slika odsustva kriterijuma nego je izrugivanje svakom kriterijumu, i deluje toliko tužno da zaista podseća na neku sirotinjsku zimsku bajku koju je pisao Andersen (Hans Kristijan Andersen, onaj Danac što je pisao bajke sa  uglavnom tužnim i nepravednim krajem, koje ustvari uopšte i nisu bile neke bajke nego istinite priče o mestima i ljudima kakve mi ovde gledamo, evo, upravo sada, s početka XXI veka).

 

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...