Putin smenio Serdjukova, Šojgu novi ministar odbrane
Mahinacije u vezi s vojnom imovinom, tvrdnje da su pojedine nekretnine najpre renovirane o trošku budžeta vojnog a onda jeftino ustupane, koštale su položaja ministra dovedenog da reformiše rusku armiju
(foto: Dojučerašnji ministar odbrane Anatolij Serdjukov i Vladimir Putin)
Usred narastajuće korupcionaške afere u resoru vojske, predsednik Rusije Putin smenio je juče ujutro sa dužnosti ministra odbrane Anatolija Serdjukova i odlučio da resor vojni preuzme Sergej Šojgu, jedan iz kruga najbližih saradnika šefa države a do juče gubernator regiona Moskve. Oba ukaza objavljena su na veb-stranici Kremlja.
Sergej Šojgu, novi ministar odbrane Rusije
Odluka o smeni doneta je posle razmatranja situacije iskrsle u vezi s Ministarstvom odbrane, izjavio je Putin, u nastojanju da se obezbede uslovi za objektivnu istragu svih pitanja, citiran je.
Situacija u vezi s Ministarstvom je zapravo skandal povodom oko sto miliona dolara ukradenih kroz transakcije prodaje imovine. Imovinom je gazdovao Obaronservis, namenski obrazovana organizacija pod krovom Ministarstva odbrane.
Vladimir Putin, predsednik Rusije
Imovina i preljuba
Mahinacije u vezi s imovinom, tvrdnje da su pojedine nekretnine najpre o trošku budžeta vojnog renovirane, a onda jeftino ustupane, našle su se na stranicama medija i tokom sedam dana osvojile informativni prostor Rusije, a gotovo u svakoj od verzija figurirao je Serdjukov. Poslednji put, čak i u dvostrukoj ulozi – pošto je u nedoba, u šest sati ujutro, zatečen u stanu Jelene Vasiljevne, bivše službenice Obaronservisa zadužene za vojnu imovinu.
Jelena Vasiljevna i zgrada u kojoj je zatečena sa Serdjukovim
Slučaj Obaronservisa je u rukama Direktorata vojne istrage. U stanu Vasiljevne, agenti Direktorata pronašli su skup nakit i blizu sto hiljada dolara gotovog novca.
Pojedinost da je policija baš u to doba posetila Vasiljevnu, kada je u njenom apartmanu ministar odbrane, i to sasvim van termina u kojima se uobičajene građanske vizite mogu očekivati, a razloge službene teško bi bilo objasniti – motivisala je nagađanja pojedinih listova da u sprezi Serdjukov-Vasiljevna možda ima i nečeg više. To više moglo je navodno zasmetati Viktoru Zupkovu, Putinovom vrlo lojalnom, nekadašnjem potpredsedniku vlade, kome je Serdjukov zet.
Viktor Zupkov (desno), tast Serdjukova, sa Putinom i Medvedevim
Gazdovanje Obaronservisa vojnom imovinom uznemirilo je Kremlj. Objektivno vrlo skupi vojni stanovi i zgrade usred Moskve prepuštani su odabranim kupcima i do trećinu ispod tržišne cene. Posete ministra vojnog jednoj eks-službenici u nedoba mogle su (nagađa se) uznemiriti Zupkova. Remetile su porodični mir njegove kćeri.
Razume se da su ovo stvari koje je teško proveriti. Postoji verzija da su istražitelji čak naložili Serdjukovu da i sam dođe i prisustvuje na jednom od mesta istražnih radnji. Nije rečeno na kom.
Ukršteno jedno s drugim – sve skupa bilo je razloga da šef Rusije brzo interveniše i zaštiti ugled resora vojnog, i da sve što u nastavku eventualno bude iskrslo – odvoji od imena Ministarstva odbrane.
Anatolij Serdjukov, višestruko grešan
Reforma vojske – pravo pitanje
Trenutak je kritičan. Sredstva budžeta za odbranu dosegla su stotine milijardi dolara, u okolnostima kada novca nedostaje za penzije, zdravstvo ili škole. Kremlj ne želi da u javnosti zemlje ostane sumnja da će se milijarde odvojene armiji utrošiti za nešto čemu nisu namenjene. Gledano iz tog ugla – Putinov izbor, da umesto Serdjukova (50) u stolicu ministra sedne Sergej Šojgu (57), ličnost s najvećim poverenjem i ugledom među Rusima, više je nego logičan.
Glavno pitanje koje se postavlja povodom ovog događaja, tiče se reforme oružanih snaga, poduhvata zbog kojeg je Anatolij Serdjukov 2007. i dobio portfelj ministra odbrane. Pokušaj da se ljudstvo u oružanim snagama brojčano smanji ali da se snage učine efikasnijim nije uspevao u saradnji s mundirima, visokom vojnom birokratijom iz vremena SSSR. I to je bio razlog što je Putin na čelo aparata doveo visokog službenika – finansijske policije. Vičnog, ne toliko oružju (to znaju profesionalni vojnici) već baratanju ciframa. I otpuštanju i penzionisanju generala.
Tek će se ocenjivati rezultati reforme vojske
Do 2012, trebalo je da Rusija drastično smanji broj generala, pukovnika, majora i kapetana, a da značajno poveća broj poručnika. Taj plan Serdjukova potpisao je u svojstvu predsednika Rusije Dmitri Medvedev. Uporedo, do ove godine trebalo je značajno smanjiti broj vojnih jednica, a armiju učiniti gipkijom i povećati njenu borbenu gotovost.
Prema objavljenom, broj generala trebalo je da se od 1.107 svede na 886. Broj pukovnika, od 25.665 na 9.114, majora od 99.550 na 25 hiljada, a kapetana od 90 hiljada na 40 hiljada. Broj ljudi s činom poručnika trebalo je da se poveća, sa pedeset hiljada na šezdeset hiljada, a broj vojnih jedinica da se smanji – od 1.890, na svega 172!
Reč je o trupama. Sečivo nije tom istom oštrinom palo po vazaduhoplovstvu, floti, strateškim raketnim snagama, kosmičkim snagama i vazdušno-desantnim. Cilj reforme je bio da se pešadijske divizije i pukovi preobraze u mnogo kompaktnije brigade, kakve postoje u zapadnim armijama. To sasvim sigurno nije tačku po tačku sve ostvareno, ali dokle se stiglo a u čemu se nije uspelo, saopštiće Sergej Šojgu – u nekom od prvih raporta o stanju koje je preuzeo. Do tada će se bolje već znati i svi razlozi Putinove odluke da Ministarstvo odbrane oslobodi Serdjukova.