Putin i anti-putinisti

Petar Popović

Glavnina anti-putinista su oni s poverenjem u tobože demokratsko lice Dmitrija Medvedeva. Oni koji su poverovali u postepenost demokratske transformacije, posredstvom “mekšeg” šefa Kremlja, “s vizijom” – oslonjenog u ranjivoj fazi na jak autoritet Putina. Njihova devičanska demokratska duša prokrvarila je septembra 2011. kada je Dmitrij Nejaki, krajnje brutalan prema tim i svim sličnim očekivanjima, predložio da šef države još jedanput bude Putin
(foto, Moskva, Puškinov trg, 12.jun: više destina hiljada demonstranata na Maršu miliona zatražili ostavku ruskog predsednika Vladimira Putina, novi zakon o izborima i ponavljanje parlamentarnih izbora)

Posle još jednog mitinga protiv Kremlja u utorak, 12. juna o Danu Rusije, ruka ruskih vlasti spustila se u danima koji su sledili, olovnom težinom, po ruskim anti-putinistima. Organi istrage i policija utvrđuju vinost u organizaciji jedne istovetno motivisane demonstracije koja je prethodila – 6. maja na Balotnoj plošćadi, dan u oči Putinove inauguracije.

moskva-bolotna 012

Pogled na Bolotni trg i protest u maju 2012

Postupak policije primerno je brutalan. Došli su i počeli da zvone u tri sata ujutro, razbudivši celu porodicu, kao opasnom prestupniku. Pretili su da će izrezati vrata brusilicom, ako im smesta ne otvorimo, požalila se sestra kandidata hemijskih nauka Fjodora Bahova (30), Marija Trošina. Posle tročasovnog pretresa, uzevši kompjutere, fleševe, mobilni i čak obuću, odveli su Feđu na saslušanje. Od tada ga nismo videli, požalila se.    

Policija sumnja da je Bahov odgurnuo omonovca (specijalca jedinica za suzbijanje nereda), dok je policajac tukao čoveka pendrekom, objavila je ruska Nezavisima gazeta (http://www.ng.ru/politics/2012-06-19/1_trust.html).

Okupljanje na Balotnoj imalo je više od 50 hiljada učesnika. Ništa manje demonstranata učestvovalo je i u Maršu miliona 12. juna – ali, za razliku od poslednjeg, protest 6. maja okončan je tučom demonstranata s policijom.

Uhapšeno je i privedeno 400 mitingaša. Stotinama povređenih ukazana je lekarska pomoć. Postupak utvrđivanja odgovornosti za otpor organima reda i narušavanje javnog reda započet je smesta potom. Sada je u punom jeku, kažu moskovske Vedomosti. U Moskvi se time zanima specijalni štab, a isledne grupe sazdane su u svakom (gradskom) regionu. Službeni sajt islednog komiteta saopštava da je za mesec dana saslušano 1.253 ljudi, 54 ih se smatra žrtvama. U zatvoru je za sada 12 optuženih i još jedna, osamnaestogodišnja Aleksandra Duhanina u kućnom pritvoru, saopštile su Vedomosti (http://www.vedomosti.ru/opinion/news/1859750/zhivaya_istoriya#ixž1yB1bC6dm).

moskva policija

Policija koja obezbeđuje demonstracije u Moskvi

Navaljni, Jašin i Sobčak

Hapšenja, pritvor i isleđivanje su epilog nepristajanja na Putina – procesa buntovnog otpora Kremlju masom nezadovoljnih na ulicama, čije manifestacije traju već duže od šest meseci. Glavni akteri predvodnog ešalona ove kolone, u koju se tokom samo tri prva meseca 2012. slilo blizu pola miliona učesnika, onoliko ljudi koliko ih je protiv vlasti ukupno demonstriralo tokom čitave 2011. (www.mk.ru), su Aleksej Navaljni, Ilja Jašin i Ksenija Sobčak – generacija opoziciono nastrojenih vođa, do pre kratko skoro sasvim nepoznata političkoj javnosti.

moskva blatni dec011

Moskva-protest na Blatnom trgu, 10 decembra 2011. protiv izborne krađe

Ksenija Sobčak – kćer Anatolija Sobčaka, Putinovog davnog zaštitnika i pokrovitelja i aktera demokratizacije iz vremena Jeljcin-Gorbačov, miljenica je širokog kruga ljubitelja tzv. tok-šou programa. Ali, do poslednjih događaja – Sobčak nije bila politički aktivno angažovana i opredeljena. Angažovan je bio Ilja Jašin, unutar podmlatka Jabloka, Grigorija Javlinskog, međutim, utopljen u sivilu nerazaznatljivosti kadrova u senci Javlinskog. Dok je treći iz grupe, a sada najistureniji, Aleksej Navaljni, izrastao godina za godinom uz svoj sve popularniji blog. Blog Navaljnog posvećen je razotkrivanju ruske korupcije. Sledio je trag koruptivne zloupotrebe vlasti. Uz ostalo, optužio je Transnjeft za krađu četiri milijarde dolara državnih para (www.themoscowtimes.com).

Blog je Navaljnog učinio rado čitanim, još 2008. Ipak – tek tvrdnja da je leglo lopovluka u Rusiji Ujedinjena Rusija (Partija lopuža i prevaranata!), izbacila je ovog čoveka u sam vrh popularnosti. Broj redovnih čitalaca njegovih priloga na mreži povećao se od tada sa jedanaest hiljada 2010. na 60 hiljada 2011. i još dvostruko ili mnogo više 2012.

sobčak navaljni

Ksenija Sobčak i Aleksej Navaljni

Monopol zombi-kutije

Pred izbore za Dumu Rusije, 4. decembra 2011, glas Navaljnog u kampanji protiv Putinove partije bio je već vrlo snažan i jasno raspoznatljiv. Glasajte za bilo koga, samo nemojte glasati za Ujedinjenu Rusiju!, propagirao je bloger.

Njegova krilatica o prevarantima i lopovima dobila je krila. Ona je, pokazalo se, prožela predizbornu kampanju. Kremlj drži najjače medije čvrsto pod rukom, koristeći vlasništvo nad njima državnih kompanija, recimo iz nafte i gasa. Ali, na Internetu – Navaljni je bio u kosmosu u kome se za ruske blogere našlo ozona. Pokrenuo je on-lajn konkurs za najbolji plakat i najbolju Ju-tjub pesmicu – dabome, sa žaokom na račun partije vlasti. Njegov video, o izneverenim obećanjima Ujedinjene Rusije 2002. (Potsetimo prevarante i lopuže na njihov manifesto...), imao je milion i 800 hiljada gledalaca.

Oni nisu samo lagali, nego su zemlju doveli u stanje kad i sva druga očekivanja deluju kao šegačenje, grmeo je...iz ekrana kompjutera.

Bio je kao na krilima. Slomljen je monopol Putinove zombi-kutije, likovao je – misleći na Putinovu kontrolisanu televiziju. Naučili smo kako da milionima ljudi dostavimo informaciju bez televizije ( http://www.bbc.co.uk/news/world-europe-16057045).

Generalna proba ove nezavisnosti u informisanju usledila je 5. decembra – sutradan posle izbora. U Moskvi, tzv. egzit pul glasalih ukazivao je na svega 30 odsto glasova Putinove partije – a rezultat objavljen službeno na 46 odsto glasova. Video-snimci prepariranja i filovanja glasačkih kutija, od strane onih zaduženih za njihovo čuvanje pojavili su se na Internetu. Vlast je uhvaćena s rukama u tuđem dzepu. Vratite pokradene izbore!, zatražio je Navaljni. Ustvari, dobacio je u orbitu propagande novu krilaticu, sada onu s kojom će se ući u borbu za povratak oduzetog. Navaljni je pozvao da se pritiskom sa ulice zahteva poništavanje ruskih izbora.

Blogeri Rustam Adagamov i Oleg Kašin, još dva poznata imena ali i drugi, solidarisali su se u pozivu – a onda, 5. decembra, na ulicama se ukazala masa. Kao u filmu, masa je nailazila i narastala, u pokretu prema naznačenom mestu.

Kremlj je bio zbunjen. Milion Britanaca usred Londona protiv Tonija Blera, nije isto što i upola manje Rusa usred Petrograda ili Moskve, protiv cara ili komunista u Belom domu svejedno. Pola miliona Rusa na ulici, u protestu protiv vlasti, je uvek i nešto s čim može početi i krvoproliće, došaptava rusko istorijsko iskustvo. Još uvek na mestu predsednika vlade (što će ostati još do izbora marta 2012. ), Putin se u prvom trenutku nije oglašavao. Ni Medvedev, unutar Kremlja.

Za jedanaest godina, nikada toliko ljudi nije protestvovalo protiv vlasti. Bilo je navoda o čak sto hiljada demonstranata. U svakom slučaju, događaj je krunisan stotinama povređenih ili privedenih u policiju – ali za javnost, dotad čvrsto kontrolisanu od faktora lojalnih Putinu, ovo je bilo nešto kao otvaranje prozora i prodor svežine.

Za razliku od bezubih demonstracija ranijih godina – Njemcova, Riškova, Kasjanova, Kasparova, Limonova, pa i komuniste Zjuganova, užirenog u sedištima KPRF u Dumi, ovo je sada bio jedan sasvim drugi, uočljivo mlad i spontano okupljen svet na ulici, protiv Putina – jedna generacija očigledno nezastrašena tim Putinom.

limonov eduard

Eduard Limonov

Neko ko nije davao paru za te priče o bezbednjacima u političkoj vlasti Rusije ili za njegov lični KGB kurikulum vite. Prvi put su tu, protiv vlasti, bili ljudi nezadovoljni nečim drugim – a ne, tipično za ostarelo sovjetsko građanstvo, nedostatkom hleba i salame. Nezadovoljni, na primer, osećanjem lične nebezbednosti u društvu, zbog zloupotrebe položaja i nasilja službenih lica – redom, zaključno sa sudijama i policijom.Ili zbog potkupljivosti činovnika i nepostojanja pravosudne zaštite za jednog običnog građanina.

Kandidat ludnice

Pojava ovih ljudi, zasluga je ruskih blogera i razvijenih Internet aktivnosti. I to je razlog što je od tog vremena počelo da se govori o ruskoj bloger-revoluciji. Izašli su ljudi, do tada sakriveni iza kompjutera, sklonjeni unutar Interneta koji je bio na dohvatu kao krajnje savremen, neslućeno efikasan i široko dostupan medij, kao nikada ranije.

Funkcionalno, u ruskom slučaju, Internet je sada bio ono što je u vreme Saharova i SSSR bio disidentski samizdat. Subverzivni materijal, samo neprepisivan kao nekada rukom, uz rizik dostave vezama i kuririma. Naprotiv, ovo danas bilo je zarazno privlačno. I zarazno efikasno, unutar naraslog pulsirajućeg organizma 60 miliona Rusa kojima dan počinje izlaskom na Internet.

Sve ono što je pritiskom oterano u ilegalu, u pokušaju da se iskoreni, ukazalo se na ruskom Internetu, samo kreativnije. Otvoren je prostor duhovitosti koje Rusi večito imaju na pretek.

Satira, izbačena već 2000. sada je ponovo bila tu, sa još oštrijim ubodima. Vratila se kroz Ju-tjub. Na primer, čuvene Lutke (Kukli) koje su anatomski precizno isecale kamarilu oko Jeljcina, u vreme blistavih dana ruske NTV.

Putin i Kukli, to nije moglo zajedno i NTV prva je od Putinovih medijskih žrtava. Ali sada tu nisu samo Lutke. Procvetalo je. Masovno su na sceni mladi vršnjaci ruske nezavisnosti, bez dlake na jeziku. Oni koji iskreno ne razumeju šta je to – ne smeti kazati ili napisati. Zašto ne objaviti? Čije je pravo da takvu glupost naredi? Tu je Dmitrij Ivanov – s prilozima kao taj o klonovima Putina koji tobože kidišu da preuzmu Rusiju (Putinova strašna tajna, Kamikadze-d.ru  ). Ne dajteeeee!  G.Slobodni, lik iz stripa, poslao je novembra meseca otvoreno pisamo Medvedevu, gde ga poziva da smeni Putina. Pa on je već jednom bio šef države i već tada je Rusiju vratio u srednjevekovni mrak. Ako neko ne razume, evo istih poruka – ali muzikom. Naša ludnica glasa za Putina. Putin je kandidat za nas!, kaže hit pesma jedne grupe iz Jekaterinburga (http://www.bbc.co.uk/news/world-europe-15553373). Uskoro će se pojaviti disk i celi izbor najboljih proizvoda ove vrste i iste tematike svih grupa Rusije redom. Esencija esencije muzičkih pakosti o novom caru Rusije.   

putin medvedev

Moskva,02.03.2012 - ruski predsednik Dmitrij Medvedev i premijer Vladimir Putin na sednici Saveta bezbednosti Rusije u rezidenciji Gorki

Anti-putinski pokret

Koliko god bili raznovrsni, svi ovi prilozi manifestuju jedno – uvek su oni ili optužba i kritika, ili pak potsmešljiv i omalovažavajući stav prema vrhu ruske piramide vlasti, pre svega Putinu. Anti-putinizam je nekakav tematski zajednički imenitelj svega toga uzduž i popreko spektra od Ju-tjub video-klipova, političkih polemika, satire ili pesama sa ubadajućim žaokama. Da li je to onda anti-putinski pokret? Ili je to, možda, jednostavno, fenomen urbanog razvoja u kojem Rusija, vesternizujući se posle vekovne izolacije, konačno stiže na isti kolosek kojim je prošao i Zapad? Zar od onih tamošnjih Blera i Buša nisu takođe činili sve i svašta, pa nikom ništa, karavan se ne zaustavlja!?

Odgovor većine onih na ulicama glasio bi da, ali...Ili – protest jeste anti-putinski ali Putin je prevario. Dopustio je lažne nade, propuštajući 2008. u Kremlj Medvedeva.

Glavnina ovih nezadovoljnih ljudi su oni s poverenjem u tobože demokratsko lice Dmitrija Medvedeva. Oni koji su poverovali u postepenost demokratske transformacije, posredstvom mekšeg šefa Kremlja s vizijom – oslonjenog u ranjivoj fazi na jak autoritet Putina. U protivnom, bez Putina proždrali bi ga vođi klanova vlasti, Putinovi oligarsi.

Protiv Putina premijera, makar i sveovlašćenog kakav je bio, i reizabranog po ko zna koji put, ovi isti ne bi demonstrirali. Tandem s reformatorskim programom i na taj način podeljenim ulogama bio bi im smislen. Medvedev je ovom delu Rusa spasavao nadu u neko sutra. Njihova devičanska demokratska duša prokrvarila je septembra 2011. – kada je Dmitrij Nejaki, krajnje brutalan prema tim i svim sličnim očekivanjima, predložio da šef države još jedanput bude Putin.

Ambicije opasne po Rusiju

Izneverene nade iskrenih, mladih i sposobnih ljudi Rusije (srednjeg sloja u začetku, rekli bi sociolozi), tih koji novca imaju više nego drugi ali ne misle da u društvu kakvo bi želeli treba potplaćivati – su alfa pobune, utisak je autora ove hronike. Beta činilac tog istog zbivanja su pojedinci i spoljni faktori čije su eksploatacione crpke probile u nalazište ovog opravdanog nezadovoljstva, pokušavajući da energijom mase koja se nudi na izvolte, jer erupcija je spontana – nahrane neke sasvim drugačije ambicije. Uz druge, i ambicije opasne po Rusiju.

moskva puskinov trg

Demonstranti u Moskvi

Vladimire, u tvom susedstvu je arapsko proleće!, glasi tviter-poruka američkog senatora MekKejna od jesenas. 

Jedva malo ranije, vlasti SAD ovoreno su deklarisale da su izdvojile preko devet milijardi dolara za finansiranje ruskih nevladinih organizacija kako bi se obezbedili ‘slobodni i transparentni’ parlamentarni izbori 4. decembra. Službeni govornik USA Stejt departmenta naglašava da je taj novac kanalisan kroz vladin program (http://english.ruvr.ru/2011/12/09/61921669.html).

Devet milijardi dolara za samo jedne izbore su investicija. Ima li nekog trezvenog u stanju da poveruje da američka vlada toliko novca ulaže da bi se jedan Ujgur ili Rus osećali ravnopravnim!?

Drugim rečima, Putin koji u objašnjavanju događaja vidi pre svega uplitanje spoljne agenture, nije verovatno bez faktografije kojom bi se to moglo dokazati. Ali zašto bi jedna sila koja pokorava volela drugu silu koja pokorava. Znači, to što Putin vidi, ili bar o čemu do sada govori – to je beta ruskog zapleta. Alfa okolnost je to što je deo glasova pokraden, a šef Kremlja to ne vidi. Jer – tek u slučaju krađe glasova iskrsava prilika američkom investitoru, da se njegova ruska investicija isplati.

Ruski rulet vlasti i opozicije

U odnosu na maj, zbor od 12. juna 2012. promakao je uz uočljivo manje napetosti. To je pojedinost povodom koje su sada radoznale obe strane – ipak, možda malo više ova aktivistička, zauzeta nad tim da Marš miliona ne izgubi energiju već da očuva ritam. Trud u tom pravcu biće nesumnjivo njen glavni zadatak ovoga leta – do Marša zakazanog za 7. oktobar, na okruglu godišnjicu Putinovog rođenja (60).

Opasnost gubitka energije lebdi naročito nad najmlađima u slučaju da, u eventualno predugačkom iščekivanju da se nešto preduzme ili odluči - nastupe dosada, pospanost i zevanje juniora. Nedostaje im politička agenda dana, procenjuje Aleksej Muhin, analitičar Centra za političku informaciju. To postaje diskusioni klub za one koji su bili u više sličnih demonstracija, a koji možda više ne razumeju zašto su tu i dalje, citiran je Muhin (http://rušiaprofile.org/politics/59897.html).

Ima pravo. Moskovska imitacija američke Okupacije Volstrita, započeta sa nekoliko hiljada okupatora 9. maja, svela se za mesec dana na nekoliko desetina entuzijasta, sve užeg i užeg okupiranog prostora, potiskivana od strane policije od Čistih prudi do jednog od bulevara (http://www.en.rian.ru/society/20120525/173675033.html).

Agendu dana nije jednostavno formulisati. Preveliki je broj onih koji su požurili i spustili sonde u ležište energije. I različiti su.

Putinovi nekada mladi oponenti, sada već na pragu starosti kao i on sam – Mihajil Kasjanov, Boris Njemcov, Vladimir Riškov... nisu u prošlosti, i verovatno ni sada ne komanduju uticajem dovoljnim da se izvede više od nekoliko hiljada ljudi za protest.

Parada koja je u toku, delo je značajno mlađih, s kojima ovi starci ruskog pluralizma radije nastoje da uhvate korak. Ipak, i starci su tu. Generali traže vojsku. Marš miliona je stvar koja traje. Provalilo se 5. decembra. Ponovljeno je februara, maja, juna... Ne osipa se. To je prilika. 

12 juna govorili su različiti, Sergej Udalcov i Dmitri Gutkov levičari. Govorio je liberal Njemcov, pa pisac Dmitri Bikov... Udalcov je čak definisao zahteve skupa. Tražio je reformu političkog zakonodavstva, oslobađanje političkih zatvorenika, pristup učesnika protesta federalnoj televiziji, socijalne reforme, veće penzije i plate – i kao najvažnije, momentalne predsedničke i parlamentarne izbore.

Revolucija, viknuo je u jednom trenutku. Ali ko je Udalcov? Pa, politički niko. Ovde još nema vođe i nema programa.

Policajac i džudista

Uz policajca s nosom i ušima u Putinu je i džudista s refleksima. Decembra 2011, šef Kremlja je bio zatečen. Ne može se znati šta je tada tadašnjem premijeru servirala njemu lično potčinjena mreža doušnika i  birokratizovanih policijskih analitičara. Ipak, reklo bi se, bos Rusije nije očekivao baš masu ljudi na ulicama. Međutim, nisu otkazali refleksi. I, ako je ruka s teškom batinom podignuta (a šta drugo može pasti na pamet užirenoj birokratiji savetnika?) – Putin instinktom nije rešio da se ona spusti. Pa u šta je uloženo devet milijardi američkih para? Morao je znati šta bi od težeg sudara proizveo američki CNN.

Kada je reagovao, Putin je pokazao čvrstinu s merom. Nije osporavao pravo na demonstracije, insistirao je na legalitetu. Duma Rusije je blic-postupkom pooštrila kazne za narušeni javni red i ošinula prestupnike – po džepu.

Kazne za organizovanje i pristustvo neodobrenim skupovima mogu od sada biti od nekoliko stotina dolara do 30 hiljada dolara, u rubljama (http://www.themoscowtimes.com/news/article/putin-throws-down-gauntlet-for-protesters). Doslovce, kao prepisano iz prakse Nemačke, Japana ili Švedske (www.mk.ru). Međutim, uporedo, Putin je pozvao da političke snage u zemlji prihvate dijalog (en.rian.ru/society/20120612/173983880.html).

Dijalog bi trebalo da se tiče ruske sadašnjosti i budućnosti. Šef države smatra da su takve debate norma demokratskog društva.

Važno je da mi čujemo i uvažavamo jedni druge, težimo međusobnom razumevanju i pokušavamo usaglašavanje, razjasnio je povodom Dana Rusije. Njegov službeni govornik Dmitri Peskov odao je priznanje i policiji i organizatorima mitinga, za to što 12. juna nije bilo incidenata. To, rekao je, izražava porast političke kulture u zemlji (en.rian.ru).

Nastupila je pauza

Ne možemo biti poraženi dok smo ujedinjeni, skandirala je 12. juna masa demonstranata. To je istina za svaku priliku – samo, dokle ćete biti ujedinjeni? Čini se da je to ono što će tokom leta nastojati da razjasni Putin. I Kremlj želi da proceni snagu energetskog snabdevanja blog-revolucije.

U međuvremenu, upadima kao što je onaj kod Bahova, policija pokazuje da nije uplašena. Među pozvanima radi svedočenja bili su Aleksej Navaljni, Ilja Jašin i Ksenija Sobčak – ličnosti koje su nove na sceni. Obavljeni su brojni pretresi. Odneti su i pretražuju se kompjuteri. Čini se, više od svega kompjuteri. Traga se za dokazima da ipak, uz sve što je unutrašnje i rusko, postoje i MekKejnove laste, odaslate da dozovu rusko proleće.

U raciji, kod Ksenije Sobčak pronađeno je milion evra i pola miliona dolara keš novca. Novac je u velikom broju koverata sa manjim iznosima. Od Ksenije Sobčak istraga sada zahteva da kaže odakle joj novac, zašto ga nema u prijavi za oporezivanje, otkud u kući i čemu je trebalo da posluži – uz koješta još. Sobčak protestuje. Ksenija kaže da ona ogromno mnogo zarađuje. Dotle se pevačica Ala Pugačova inspirisala i oglašava se saopštenjem da je spevala i posvetila Kseniji Sobčak pesmu. Naslov pesme je Devojčice, mnogo si se uznela.

Prvi znak da je u Rusiji počelo leto. Možda će do jeseni biti ovako, poluvruće i pevljivo. A onda će na sve dalje zaključke uputiti lokalni izbori koji slede. 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...