CRNI OBLAK NAD ZLATNIM GRADOM

Ana Radmilović

Hašim Tači traži još koalicionih partnera, kako bi sačuvao većinu u svom kvaziparlamentu. Ako ovaj put to budu Srbi sa severa, snažno vezani za vlast u Srbiji, neće biti nijednog načina da bilo koga slažemo da sami nismo gurnuli taj poslednji srpski deo Kosova bestraga (foto: Barikada, Rudare)

Ostavljajući tada mogućnost da se ipak radi o nekakvom kosovskom priviđenju, u podnožju Zlatnog grada (to je ono mesto gde je car Dušan napravio prvi rudnik), videla sam streljanu. Videla sam neke bele drvene aveti kako stoje i čekaju strelce.

Nije se radilo o priviđenju. Dušanov Zlatni grad pripada jednoj od srpskih opština (po Ahtisarijevoj decentralizaciji) i ona se zove Novo Brdo. Na vlasti u toj opštini u paralelnim srpsko-kosovskim svetovima sede dva brata. Jedan je predsednik srpske opštine (one koju priznaje Republika Srbija) a drugi je predsednik kosovske opštine gde žive Srbi (koju priznaju međunarodna zajednica i Republika Kosovo). Obojica su članovi DS (dakle, partije na vlasti u Srbiji). Bliski su ministru za KiM koji je – treba znati – svojevremeno sedeo u privremenoj vladi Kosova, pre samoproglašenja nezavisnosti. Idealan, dakle, kadar za ministra za KiM.



Novo Brdo, ostaci Zlatnog grada

Sa Srbima ili Hajradinajevima do produženja Tačijeve vlasti

Sav taj svet, gorepomenuta dva brata, predstavnici Srba s Kosova, službenici međunarodne zajednice, Tači, Tadić, ali i Srbi na barikadama, zavise - svesni toga ili ne - od pitanja hoće li uskoro Tačijeva vlada biti rekonstruisana, ako hoće onda kako, ili će možda doći do raspisivanja novih izbora u paradržavi. Tači je, naime, izgubio većinu u parlamentu kada je njegov saborac Fatmir Limaj završio u kućnom pritovoru, a njegovi ljudi napustili Tačija verujući da im je ovaj „namestio“ šefu. Tači je pokušao da stvar nadomesti nekima iz Kurtijevog Samoopredeljenja ali za sada uspeo je da zavrbuje samo dvojicu.

I sada Tači traži još koalicionih partnera, kako bi sačuvao većinu u svom kvaziparlamentu. Pregovara se o koaliciji sa Ramušom Haradinajem – ali, koliko god svet bio licemeran – Hašim i Ramuš zajedno ne deluju kao dobra zaštitna lica najmlađe evropske demokratske države. Srbi, koji su trenutno u Tačijevoj vladi, ne uživaju poverenje drugih Srba, a i malo ih je, pa je sva prilika da će Tači morati da potraži neke nove Srbe. Ti novi Srbi ovaj put morali bi da budu sa Severa zato što se 1) situacija na Severu mora završiti u korist Prištine i 2) lakše je poslovati s njima nego tražiti partnere u nestalnim romskim, aškalijskim i bošnjačkim grupama, a i ti Srbi će tražiti manje nego Haradinajevi ljudi.

E sad, kakve veze imaju Dušanov Zlatni grad i Tačijeva koalicija?

Srbi koji su na vlasti u Novom Brdu (dakle njegovi su vlasnici, tako se to gleda u ovim krajevima) i njihova srpska partija na vlasti u Srbiji (DS) i ona na vlasti na Kosovu (SLS) prodali su podnožje Dušanovog Zlatnog grada. Albanci kupuju i zemlju i simboliku, Srbi samo prodaju hektare. Srbi su racionalisti sitnih interesa i nisu pobednici. Dakle, ima nečeg što se ipak ne bi smelo prodavati jer ta prodaja uzrokuje dalje poraze i propadanja. Tačijeva koalicija i Dušanov Zlatni grad, dakle, imaju veze jedno s drugim na simboličnoj ravni, ali ta veza može da bude i pokazatelj, odnosno da predvidi skoriju budućnost.

Tači, naime, mora još neko vreme da ostane na vlasti, dok mu međunarodna zajednica ne nađe odgovarajuću zamenu. Slično kao sa Tadićem u Srbiji, čija se alternacija već nazire. Najbolji partneri za Tačija su Srbi, i sa nekima od njih je već u koaliciji, i ti Srbi u dogovoru sa svojim srpskim strankama (SPO, DS pa i SPS, mada uglavnom bivši kadrovi) trguju sa Albancima, gde se najčešće radi o zemlji ili državnoj imovini Republike Srbije.

Međutim, potrebni su novi Srbi i to bi, prema priči koja već neko vreme kruži među službenicima međunarodne zajednice na KiM, mogao biti neko sa severa Kosova; i neko ko je trenutno u Ministarstvu za KiM. Ta priča baca još tamniju senku na stvar koju trenutno rade (država Srbija, kvazikosovo i operativci na terenu) sa Srbima na barikadama. Obruč se steže, KFOR pokazuje sve ozbiljniju nameru da po svaku cenu skloni tu smešnu branu za jednu silu, ljudi sve češće gutaju suzavac a saobraćaj sve teže i sve ređe funkcioniše.

Puštanje niz vodu Srba sa Severa?

Operativci sa terena su u ovoj priči najmanje bitni, ali treba pomenuti da se radi o ljudima s kriminalnim dosijeima, o ljudima koji se terete za ubijanja tokom a i posle rata 1999, i da je to svet koji nema mnogo izbora. U tom smislu, kada recimo Zvonko Veselinović u svom intervjuu kao svoje prijatelje pomene ljude iz DSS ili SNS, a ne pomene svoje prijatelje iz DS ili pripadnike većinskog naroda na Kosovu, paranoidno je (ali, nažalost, neizbežno) pomisliti na to da taj, sada svakako ucenjeni, čovek koji spašava živu glavu - ne čini uslugu onima koje naziva svojim prijateljima. A čini uslugu nekom drugom, nekom ko se kao Borko Stefanović (to jest partija na vlasti) sada bori da po svaku cenu ne izgubi izbore. Cena je, između ostalog, i kriminalizacija i puštanje niz vodu Srba sa Severa.

Kada neko bude pravio streljanu u Zvečanu, kao što je Osmani kupio tržni centar u Leposaviću (a kako bi to mogao da uradi bez jakih veza i bliskosti sa vladajućom garniturom u Srbiji?), Sever će biti integrisan u kvazikosovo i, kao sada Novo Brdo, on neće biti samo integrisan – biće asimilovan. Pre toga uslediće nešto što može da se nazove tihim nestajanjem.

Oni istinski patrioti će, usled nemogućnosti da se utope u sistem paradržave, napustiti Kosovo. Neko će pisati kako su sa Severa pobegli kriminalci koji su pretili da svojim „balvanima“ destabilizuju region. Za tim ljudima otići će i dobar deo naroda jer, to verovatno zna svako koga zanima, Srbi sa Severa ne mogu da dožive Albance kao vlast, pa sve i da ta vlast bude bolja od srpske. Mogu da ih dožive kao kolege, komšije i dobre poznanike, ali kao vlast – ne mogu.

Oni koji ostanu i krenu put kandidature za već neke funkcije pri vladi kvazikosova, uradiće to na način sličan SLS i uz pomoć svojih veza sa SLS – strankom čija je uloga da pred svetom izigrava kako je Srbima na jugu Kosova odlično, ali i da posreduje u trgovini zemljom (i drugim dobrima) između Beograda i Prištine.

Uzimajući u obzir da se radi o ljudima među kojima ima mnogo ucenjenih glava s nezgodnim biografijama - za Srbiju kao državu, za Srbe kao narod i za Kosovo danas, kao misao više nego kao teritoriju, bolje bi bilo da Tači napravi koaliciju za Ramušom. To će trajati jedno vreme i onda će im svet naći zamenu, kao što se to radi sa ostalim plemenima i njihovim poglavicama, gde spada i Srbija.

Ako, znači, Srbi pokušaju da prestanu da učestvuju u uništavanju Severa – Sever koji svakako neće dobro proći - imaće makar jedan argument: nismo pomagali njegovoj propasti. Zato je bolje da se Tači ne odluči za još neke Srbe kada bude pravio rekonstrukciju vlade. Ako ovaj put to budu Srbi sa severa, snažno vezani za vlast u Srbiji, i neće biti nijednog načina da bilo koga slažemo da sami nismo gurnuli taj poslednji srpski deo Kosova bestraga.

Kada je Borko Stefanović dogovarao sve što je dogovarao, kada se deo po deo odricao prava Srba na Kosovu (a u ime Srba na Kosovu) i kada je predao sve sem severa, jedini je način (ispostaviće se) bio taj da podigne lude Srbe na neku pobunu, namesti ih takoreći, i ostavi ih bez izbora.

Promena na kvazikosovskoj političkoj sceni je neminovna, ali ona neće ići na korist Srba. Ona može, naprotiv, da im ide na štetu, a šteta će se ogledati u transparentnom učešću predstavnika Srba sa Severa (koji sada bodre narod na barikadama) u kosovskom parlametnu. To učestvovanje nije šteta iz kvazipatriotskih nego iz praktičnih razloga. Vaša je pozicija bolja, za neku eventualnu budućnost, ukoliko ne učestvujete u urušavanju jedine jake srpske sredine na Kosovu.


Slovenački vojnici Kfora ispred srpske barikade kod Zvečana

Predstava Borka Stefanovića

Kada je Čović sa svojim Koordinacionim centrom, a po uputstvima međunarodne zajednice, napravio platformu groznog naziva „kontrolisani povratak“, što je značilo da se Srbi vraćaju na Kosovo u ruralne sredine i u malom broju (gde se nisu osećali sigurno pa su se vratili u malom broju, a i ne može neko iz grada Vučitrna da se „vrati“ u selo Prilužje) i kada su Beograd i međunarodna zajednica isprojektovali situaciju u kojoj danas nemate Srbe u gradovima (Albanci su mogli samo da sede i čekaju i da onda izvedu jedan 17. mart 2004. kako bi zabetonirali već utabanu stazu) – uništen je srpski jug Kosova.

Jedini način da partija na vlasti u Srbiji uništi ostatak remetilačkog srpskog Kosova, ili Sever, ili jedino srpsko uporište - jeste ovo što je letos izveo Stefanović. Kada predstava sa „srpskim banditima“ bude završena, ostaje samo da neki istrošeni srpski kadrovi sa Kosova posluže da pripomognu Albancima i međunarodnoj zajednici u implementaciji države. Posle više ni oni neće biti potrebni, stasaće generacija nekih novih Albanaca čija će vojska vežbati streljanje gde je i red – u podnožju Dušanovog Zlatnog grada, a srpsko pleme starosedelaca obilaziće kugle na trotoarima (svima liče na albansko keče) ispred manastrira Gračanica, ako uopšte budu verovali da još ima smisla moliti se starom Bogu.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...