Rusija profitira od iranske naftne krize

Ruska se vlada mjesecima protivi naftnim sankcijama koje je Zapad nametnuo Iranu, no od novih bi prijetnji iranskim naftnim tokovima upravo Rusija mogla imati koristi. Ruska naftna industrija je već zaradila na poskupljenju nafte zbog napetosti u Iranu, čak i prije nego što je Teheran 15. februara zaprijetio obustavom isporuke nafte u šest evropskih zemalja.

Ruski naftovodi danas su spremni uslužiti kupce koji bi platili i najvišu cijenu.

„Rusija je trenutno u povoljnoj situaciji“, kaže Jese Mercer, viši analitičar za naftna kretanja iz Hjustona.

Rusija je najveći proizvođač nafte na svijetu, koji dnevno proizvede od oko 10 miliona barela. Od toga izvozi čak sadam miliona barela dnevno, uglavnom u Evropu i Aziju. Ruske naftne kompanije Rosneft i Lukoil i ruskobritanski TNKBP su dobile vjetar u leđa zbog međunarodnih tenzija oko iranskog nuklearnog programa. Analitičari procjenjuju da je iranska kriza na globalnu cijenu nafte dodala otprilike od pet do 15 dolara po barelu, što za rusku industriju znači dodatnu dnevnu zaradu od 35 do 105 miliona dolara. Pored toga, porezi od prodaje dali su vjetar u leđa premijeru Vladimiru Putinu, koji se želi vratiti na mjesto predsjednika države. Zaradom je pokrivena domaća potrošnja energije, što je ublažilo inflaciju.

„Kad nafta u Sjedinjenim Američkim Državama poskupi, naklonost naroda prema predsjedniku opada“, kaže Mercer. U Rusiji je obrnuto. Rast cijena blagodat je za svakog proizvođača nafte, no Rusija ima osobitu prednost - mogućnost da svoju naftu usmjeri i na istok, u Aziju, i na zapad, u Evropu. Osim toga, kvalitet glavne ruske izvozne nafte, sirove nafte Ural Blend, slična je onoj iranskoj, a u evropskim rafinerijama je već popularna kao zamjena za iransku naftu. Šest država kojima je Iran zaprijetio obustavom isporuke nafte, Italija, Španija, Francuska, Nizozemska, Grčka i Portugalija, već planiraju prestati kupovati iransku naftu u julu u sklopu embarga Evropske unije. Prema podacima tvrtke PFC Energi, Evropa je na nedavnom vrhuncu kupovala čak 660.000 barela iranske nafte dnevno. Iran je 19. februara objavio obustavu prodaje nafte Velikoj Britaniji i Francuskoj.

Ako dođe do sankcija EU, cijene nafte mogle bi nastaviti rasti. Čak i da cijene kasnije padnu, ruski monopolist zemnog gasa Gazprom još će neko vrijeme od toga imati koristi. Cijene ruskog gasa u Evropi, najvećeg Gazpromovog kupca, dugoročnim su ugovorima vezane za cijenu nafte. U decembru je Kongres SAD-a odobrio sprovođenje sankcija kojima se kažnjavaju strane banke koje odobre plaćanja iranske nafte. Bela kuća je, međutim, upozorila da bi stezanje obruča oko banaka moglo naštetiti poslovanju američkih saveznika. Neke odrednice novih mjera, koje će se, takođe, početi sprovoditi u julu, biće neobvezujuće. Očekuje se da će Kina zaobići sankcije protiv Irana uz prećutno odobrenje SAD-a, a Indija pregovara o zamjeni pšenice za naftu ili plaćanje Iranu u rupijama. Ruska industrija već proizvodi naftu u punom kapacitetu jer dobar dio nje pristiže iz izvora na krajnjem sjeveru i na Arktiku, a oni moraju stalno raditi kako se ne bi zaledili. Rusija, stoga, ne može naglo povećati izvozne kapacitete. Međutim, zbog rasprostranjene mreže naftovoda Rusija ima prednost u usmjeravanju naftnih tokova. Trans-sibirski naftovod završiće se ove jeseni pa će Rusija moći jeftinije prevoziti naftu nego što to uspijeva prijevozom željeznicom do luke na Tihom oceanu, gde se puni u tankere za Japan i Južnu Koreju. Rusi će moći lakše iskorišćavati razliku u cijenama u Kini, ako nastavi kupovati iransku naftu, te u Japanu i Južnoj Koreji, koje vjerojatno neće. Rusija bi mogla „arbitrirati između tih dviju strana i situaciju okrenuti u svoju korist“, kaže Mercer.