Ubijanje čistog vazduha

*Mirjana Anđelković Lukić

U Surdulici, prema izveštaju surduličkog Zdravstvenog centra od 2007. do 2016. godine obolelo je 2.315 osoba od toga 24 deteta
(ilustracija, fabrika u Surdulici za preradu topljenjem kamena od čega se posebnim tehnološkim postupkom dobijaju izolacioni blokovi od kamene vune)

Surdulica je nekad bila poznata po dobroj klimi, čistoj vodi, po čuvenoj bolnici za grudne bolesti, Sanatorijumu, po čistom vazduhu, po zdravom naraštaju. 
Ljudi nisu toliko oboljevali. Treba načiniti napor da se čist vazduh vrati u Surdulicu. Ovako, zdravlje i čist vazduh više ne stanuju u Surdulici.

* * * * *

Prema izveštaju Zdravstvenog centra u Vranju u periodu od 2007. do 2016. godine ukupan broj obolelih od različitih vrsta raka u Vranju je bio 2.779 osoba. 
U Surdulici, prema izveštaju surduličkog Zdravstvenog centra za taj period, obolelo je 2.315 osoba od toga 24 deteta. 

knauf_insulation-surdulica

Skladište fabrike Knauf u Surdulici

Više obolelih i bez uranijumskih metaka

Ako se zna da je prema popisu iz 2011. godine u Vranju bilo 83.524 stanovnika, a u Surdulici 10.888 stanovnika, skoro osam puta manje od Vranja, broj obolelih u odnosu na Vranje je veliki.
U Surdulici su, na žalost, poslednjih godina uočene i višestruke teratogene i mutagene promene na plodu tokom trudnoće, što se nikad u Surdulici nije dešavalo, pogotovu u tolikom broju! 
Lekari smatraju da se takve pojave koje nisu genetske, već teratogene i mutagene, javljaju kad je majka u ranim mesecima trudnoće izložena uticaju jakog teratogenog i mutagenog zagađivača. (Teratogen je zagađujuća materija ili supstanca koja može dovesti do deformacijskog oštećenja ploda).
Brojke su neumoljive i one potvrđuju da je Surdulica zdravstveno ugroženija od Vranja, a na njenu teritoriju nisu padali meci od osiromašenog urana niti su gađane trafo-stanice u kojima se nalazio piralen, genotoksin, teratogena, mutagena i kancerogena smeša polihlorovanih bifenila. 
Zbog ovako velikog broja obolelih, mora da se zabrinu svi, a posebno surdulički lekari koji treba da sagledaju sve aspekte koji utiču na zdravlje populacije, naročito na one najosetljivije, decu i trudnice.
Očigledno je neophodno da se organizuje okrugli sto ili panel diskusija u Surdulici, gde će biti pozvani lekari različitihh struka, ne samo onkolozi, nego i ostali stručnjaci, biolozi, hemičari, koji se bave proučavanjem uticaja zagađenja na zdravlje ljudi, i da se na osnovu dokumentovanih primera i analiza pokuša da nađe razlog ovolikom broju bolesnih od raka.

surdulica-vrla

Reka Vrla protiče kroz Surdulicu

Misterija surduličkog vazduha

Nagli skok broja obolelih desio se 2009. godine. Godine 2007. i 2008. broj obolelih je bio dvocifreni (77 i 69 respektabilno, od toga jedno dete), da bi već 2009. skočio na trocifreni, 247 obolelih i jedno dete. Trebalo bi videti šta je to novo uneto u vazduh Surdulice tokom ovog vremenskog perioda?!
Broj od 2.315 obolelih od raka u periodu od 2007. do 2016. je alarm i veoma ozbiljan problem koji se tiče svih nas koji tamo živimo, ili povremeno boravimo. A posebno zabrinjava trend obolevanja, ne samo kod odraslih, već i kod dece koji se iz godine u godinu povećava.
Građani Surdulice sumnjaju da obolevaju zbog zagađenja koje u vazduh ispušta fabrika Knauf Insolation. Stoga je s jeseni 2017. lokalna samouprava organizovala potpisivanje peticije za izmeštanje fabrike zbog zagađenja u neki drugi deo države, jer u Surdulici posluje od 2005. godine i stalno povećava kapacitete. Odziv stanovnika Surdulice je bio veliki, potpis je dalo više od 6.000 građana (preko 50 odsto od broja stanovnika).
Fabrika Knauf Insolation se bavi preradom, topljenjem kamena od čega se posebnim tehnološkim postupkom dobijaju izolacioni blokovi od kamene vune.
Neorgansko poreklo sirovine potiče od izvornog materijala, odnosno prirodnih stena (kamena) vulkanskog porekla (dolomit i dijabaz/bazalt). Vulkanski kamen u proseku sadrži razne teške metale, gvožđe, olovo, kadmijum, živu, nikl i neorganske materije, kao što su halogeni derivati, hlorovodonik, fluorovodonik, i gasoviti oksidi sumpora, azota, ugljenika. Pored ovih, u vulkanskom kamenu se mogu naći radionukleidi, kao što su uran 238, torijum 232, cezijum i kalijum 40. Ovi se uglavnom nalaze u čvrstim, suspendovanim česticama PM 10, sa srednjim prečnikom manjim od 10 mikrometara i PM 2,5 sa srednjim prečnikom manjim od 2,5 mikrometara.
Zagađivači koji se mogu naći u vazduhu zbog nepotpunog sagorevanja koksa u kupolnoj peći, prema proceni stručnjaka iz fabrike, su: čestice prašine, čađi, ugljenmonoksid, ugljendioksid, sumporvodonik, sumpordioksid i azotovi oksidi.
Svi nabrojeni oksidi su kiseli i u dodiru sa vlagom u vazduhu stvaraju kisele kiše koje zakišeljavaju zemlju. Međutim, tokom vanrednih merenja zagađenja u Surdulici, pored nabrojanih polutanata, u vazduhu su nađeni amonijak, hlorovodonik i formaldehid. 

surdulica-knauf-aurea

Tihomir Civkaroski, generalni direktor za balkanske zemlje, Kipar i Malta u Knauf Insulationu prima nagradu za investiciju godine 2016. iz ruku Kori Udovički, tada potpredsednce vlade i ministarke za državnu upravu i lokalnu samoupravu Srbije

Vanredna kontrola zagađenosti

Iz fabrike Knauf Insolation negiraju da su zagađivači vazduha, već naprotiv, tvrde da sve rade po zakonima Srbije i da vrše redovna merenja izduvnih gasova čije rezultate dostavljaju republičkoj Agenciji za zaštitu životne sredine. Iz lokalne samouprave postoje informacije da fabrika te rezultate nije dostavljala njihovom inspektoru za životnu sredinu. 

Na insistiranje građana Surdulice, koji sumnjaju da je za veliki broj obolevanja od raka odgovorno zagađenje iz fabrike Knauf Insolation, lokalna samouprava je pristupila vanrednom celodnevnom monitoringu ispitivanja zagađenja u 2018. godini. Ispitivanje zagađenja je povereno renomiranoj akreditovanoj laboratoriji iz Novog Sada.

Prethodno merenje za period od sedam dana u oktobru 2017. je dalo poražavajuće rezultate. U oktobru 2017. godine za sedam dana merenja, registrovano je veliko zagađenje hlorovodonikom i formaldehidom, čije su koncentaracije svih sedam dana prelazile dozvoljene granične vrednosti, a izmereno prekoračenje formaldehida u odnosu na dozvoljene vrednosti bilo je od 4 do 33 puta! Dozvoljena vrednost za formaldehid je 0,1 miligram /m3. Tokom ovih merenja, nađen je i fenol u vazduhu.
Vanredni monitoring zagađenja u Surdulici za 2018. godinu je vršen u mesecima maju, septembru, oktobru i novembru. Tokom tog perioda merenja u većem broju dana nađeno je prekoračenje dozvoljenih vrednosti za zagušljivce amonijak, hlorovodonik i opasno jedinjenje formaldehid. Prekoračenje formaldehida tokom merenja u ovim mesecima je bilo u pojedinim danima čak 9 puta veće od dozvoljene vrednosti od 0,1 miligram /m3. 
U nekim uzorcima istaloženih čestica prašine nađeni su teški metali, kancerogeni kadmijum i nikl. Međutim, ono što dodatno treba da zabrine je pojava formaldehida u povećanoj koncentraciji u vazduhu. Formaldehid spada u opasne, kancerogene supstance. Prema Internacionalnoj agenciji za istraživanje raka, IARC, sastavljena je lista od 116 agenasa koji dokazano izazivaju rak. Svetska zdravstvena organizacija je objavila 2015. godine proširen spisak opasnih materija među kojima je formaldehid svrstan u kategoriju 1 po karcinogenosti, što znači da sigurno izaziva rak kod ljudi. U Evropi je on svrstan u grupu 3 kao moguć karcinogen.
Stručnjaci su utvrdili da veća izloženost formaldehidu povećava rizik od raka, mijeloidne leukemije i nekih vrsta tumora. Formaldehid je jedinjenje male molekulske mase i zapremine, lako prodire kroz kožu, te se pri udisanju lako lepi za sluzokožu usta i nosa i time izaziva određene bolesti. Među ostalim opasnim agensima koji prema IARC izazivaju razne vrste raka su kadmijum, nikal, čađ, zagađen vazduh i radionukleidi, emiteri alfa i beta čestica.

surdulica-mapa

Zahvalni za bilo kakvo zaposlenje i uplašeni za zdravlje

Iz uprave fabrike uglavnom stižu demantiji i tvrdnje da poštuju zakone Srbije i da prilikom njihovih merenja nije dolazilo do prekoračenja. Takođe tvrde da imaju način za smanjenje zagađenja. 
Prema Studiji o proceni uticaja rekonstrukcije toplog dela linije za proizvodnju impregnirane kamene vune na životnu sredinu, od avgusta 2017. godine (u daljem tekstu Studija), pored ostalog, „izveden je sistem za prečišćavanje vazduha sa ventilacionim kanalima, filterom (radni i remontni) ispred ventilatora, ventilatorom i odvodnim kanalom, koji prečišćen vazduh odvodi u atmosferu. Radni filter čine ploče od kamene vune iz sopstvene proizvodnje, koje su raspoređene u obliku lavirinta, tako da je absorpciona površina velika, čime se obezbeđuje što bolje prečišćavanje vazduha“, ploče se kvase zbog bolje absorpcije.
Dakle, lavirint „obezbedjuje što bolje prečišćavanje vazduha“ ali ne i potpuno prečišćavanje vazduha, što je razlika! Tako da taj način uklanjanja zagađenja nije dovoljno efikasan, pošto se u vazduhu pronalaze zagađujuće materije. 
U današnje vreme tehnološkog napretka i razvoja tehnike i nauke, sigurno da postoje mnogo efikasniji filtri od ovih koje koristi fabrika, ali su oni skupi i koštaju skoro kao cela fabrika. A s obzirom na to da je u Srbiji mala tolerancija na zagađenja, i da je Srbija, a posebno jug Srbije siromašan, ljudi su zahvalni za bilo kakav posao, pa ih zagađenje mnogo ne brine, sve dok se ne dotiče njihovog zdravlja i zdravlja njihovih porodica.
U fabrici se, prema Studiji, generiše „količina tehnološke prašine iz filtro-ventilacionog sistema od 800 do 1000 kg/dan“. Od toga se deo tehnološke prašine iz sistema za otprašivanje otpadnog vazduha ubacuje u brikete u iznosu od 2 odsto. 

Iz podataka datih u Studiji, posle iskorišćenja od svega dva odsto prašine ostaje nepoznato šta se radi sa ostatkom prašine, ni gde se ostatak lageruje kao otpad. To je velika količina otpada na mesečnom nivou. 
Taj otpad se prema mišljenju Surduličana, odlaže u krugu fabrike, te zbog toga svakodnevno raste brdo jalovine (otpada) u fabričkom dvorištu. Pored ovog otpada u fabrici se (takođe prema Studiji) sa mrežastog filtera “ostatak nakon čišćenja mrežice, odlaže u hermetički zatvoreno bure i čuva u na mestu predviđenom za odlaganje opasnog otpada, koje je zaštićeno od procurivanja i atmosferskih padavina”. 
Ako u fabrici tokom proizvodnje nastaje opasan otpad, onda ta proizvodnja nije u potpunosti ekološki bezbedna. Lokalna samouprava nema saznanje kolika je dnevno nastala količina opasnog otpada, gde se taj otpad odlaže, ni kakav je hemijski sastav tog opasnog otpada. 
Prema Studiji, tačka 4, razmatra se „smanjenje neugodnosti“, u koje spadaju buka i vibracije, ali se ne razmatra smanjenje neugodnosti koje kod građana izazivaju neprijatni mirisi koji se šire gradom. 
Tokom proizvodnje, i kad je nizak atmosferski pritisak, u celoj Surdulici se oseća veoma neprijatan miris u vazduhu, posebno u jutarnjim časovima i pred veče. 
Naročito su tome izloženi žitelji sela Alakince jer usled kretanja vazdušnih struja neprijatan miris se kod njih najviše oseća.

Zakoni Srbije

Članom 55 Zakona o zaštiti vazduha („Sl. glasnik RS“, br. 36/2009 i 10/2013, dalje: „Zakon“) propisano je da postrojenje mora da se projektuje, gradi i/ili proizvodi, oprema, koristi i održava tako da ne ispušta zagađujuće materije u vazduh u količini većoj od graničnih vrednosti emisije, kao i da je operater postrojenja dužan da u slučaju prekoračenja graničnih vrednosti nivoa zagađujućih materija u vazduhu preduzme tehničko-tehnološke mere ili da obustavi tehnološki proces, kako bi se koncentracije zagađujućih materija svele na propisane granične vrednosti. Nepoštovanje navedenih odredbi člana 55 Zakona predstavlja privredni prestup za koji se u skladu sa članom 79, tačke 5 i 7 Zakona može izreći novčana kazna u rasponu od 1.500.000 do 3.000.000 dinara. 
Dodatno, članom 80 Zakona je predviđeno da se za navedeni privredni prestup može izreći i zabrana pravnom licu da se bavi određenom delatnošću u trajanju od 5 do 10 godina. 
Kod nas zakoni postoje, ali se ne poštuju i na sve načine se izvrdavaju.
Vanrednim merenjima sprovedenim u Surdulici, zaključeno je da poslovanjem Knaufa Insolation u većem broju dana tokom mesečnih merenja zagađenja, dolazi do prekoračenja graničnih vrednosti emisije zagađujućih materija, kao što su amonijak, formaldehid i hlorovodonik. 
Ukoliko je do ovih prekoračenja došlo u periodu od protekle tri godine, smatra se da ima osnova da se protiv Knauf Insolation podnese prijava za privredni prestup predviđen članom 79, tačkama 5 i 7 Zakona, zbog korišćenja postrojenja koje ispušta zagađujuće materije u vazduh u količini većoj od graničnih vrednosti emisije i nepreduzimanja tehničko-tehnoloških mera kako bi se koncentracije zagađujućih materija svele na propisane granične vrednosti. 
Ovu prijavu može da podnese bilo koji građanin javnom tužiocu nadležnom prema mestu sedišta fabrike.

Šta se događa u Hrvatskoj?
U Novom Marofu blizu Varaždina u Hrvatskoj, fabrika Knauf Insolation je smeštena van gradskog naselja, ne vidi se brdo jalovine (otpada) u krugu fabrike, nalazi se u pošumljenom delu i daleko od grada, (dok se surdulička fabrika nalazi praktično u gradu). Fabrika ima samo jedan čelični dimnjak visine 55 metara za ispuštanje filtriranih dimnih gasova. Pa i pored ovakvih uslova rada, građani Novog Marofa optužuju fabriku za povećan broj obolelih od karcinoma i više puta su protestovali. 
A šta da kažu Surduličani? 
Na surduličkoj fabrici postoje četiri autonomna dimnjaka od kojih se jedan, najmanji, uključuje kad dolazi do pregrevanja u toku procesa proizvodnje i on služi za relaksaciju pritiska da ne bi došlo do eksplozije. 
Suvišno je naglasiti da ovaj najmanji dimnjak nema efikasnu ekološku zaštitu, tako da svi polutanti koji su u tom akcidentnom trenutku prisutni, nesmetano izlaze u atmosferu.

Izvor: list Svedok, http://www.svedok.rs/index.asp?show=116805

*Dr Mirjana Anđelković Lukić, diplomirani inženjer, tehnolog, doktor tehničkih nauka, sudski veštak za eksplozive. Autor knjiga „Balkanski sindrom“ (2001), „Darovi Milosrdnog anđela“ (2008. / 2015. drugo dopunjeno izdanje), kao i preko stotinu stručnih i naučnih radova u oblasti primene eksploziva i zaštite prirodne sredine. Njeno delo predstavlja pokušaj da se naučno obrade sve posledice radioloških, hemijskih i bioloških udara na našu zemlju tokom agresije NATO 1999. godine…Njen suprug, pukovnik dr Mirko Lukić, takođe tehnolog, za vreme NATO agresije bio je angažovan na istraživanju eksploziva bačenih na našu zemlju i neutralisanju negativnog uticaja elektroprovodljivih vlakana na naš elektroenergetski sistem. Umro je od jedne veoma agresivne vrste raka pluća, 2003. godine.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...