ENERGETSKA EFIKASNOST PRIORITET BR. 1

Jelica Putniković

Srbija je energetski veoma siromašna zemlja i država bi zbog toga morala da vodi računa o energetskoj efikasnosti.

Dok je svet suočen sa sve realnijom činjenicom da nam osim pijaće vode nedostaje sve više energije i hrane, pri čemu jačaju tendencije da se od hrane prave energenti, u Srbiji se racionalnoj potrošnji energije pristupa uglavnom samo deklerativno. Političari se za nju zalažu u predizbornim mitinzima, stručnjaci na naučnim skupovima a praksa zavisi često od pojedinaca koji, izuzimajući časne izuzetke, misle samo na svoj profit a ne i na energetsku efikasnost.

"Srbija je energetski veoma siromašna zemlja i država bi zbog toga morala da vodi računa o energetskoj efikasnosti. Da bi zadovoljila sve potrebe građana i industrijskih potrošača za energijom, Srbija uvozi ne samo gro potrebnih količina prirodnog gasa i sirove nafte već i električnu energiju", kaže dr Vojislav Vuletić, diplomirani mašinski inženjer i predsednik Udruženje za gas Srbije, komentarišući za Balkanmagazin da država mora da vodi energetsku politiku.

"Treba težiti cilju da se gorivo plati najjeftinije a troši najracionalnije. To mora država da radi. Srbiji je neophodan Nacionalni savet za energetiku. Takvo telo ima svaka zemlja. U Norveškoj, zemlji koja ima ogromne rezerve sirove nafte u ministarstvu energetike imaju 300 zaposlenih. Kod nas je taj broj daleko manji. Zato Srbija što pre mora ili da izgradi potrebnu instituciju, Institut za energetiku, zapravo. Prirodni gas je energent budućnosti a to što će gasovod Južni tok proći kroz Srbiju je karika koja nam obezbeđuje da taj energent imamo na raspolaganju u dovoljnim količinama", kaže Vuletić.

Tabela planirane potrošnja prirodnog gasa (milioni kubnih metara)


Ukazujući koliko je prirodni gas uputnije trošiti od drugih energenata Vuletič navodi: ako za grejanje trošimo električnu energiju dobijenu od uglja stepen iskorišćenosti je samo 20 odsto a ako za grejanje koristimo prirodni gas stepen iskorišćenosti je 80 odsto.

"To je ogromna razlika u energetskoj efikasnosti. Za državu je bolje da se troši prirodni gas, pa ma bio i iz uvoza, i iz ekonomskih i iz ekoloških razloga. Sa Južnim tokom gasna privreda Srbije ima realne izglede da doživi ekspanziju potrošnje prirodnog gasa u narednom periodu, kaže Vuletić komentarišući da je država, kroz svoja mnogobrojna akta, pokazala da u potpunosti podržava razvoj gasnog sektora.

Dijagram planirane potrošnja prirodnog gasa


Vuletić navodi da je optimizam za razvoj gasne prvrede realan jer se zasniva na realnim osnovama: ministarstvo rudarstva i energetike i Vlada Srbije uradili su Strategiju razvoja enrgetike Republike Srbije do 2015. godine a usvojen je i Nacionalni akcioni plan za gasifikaciju na teritoriji Republike, kao i Program ostvarivanja Strategije, Model gasne privrede i Nacionalnog investicionog plana, potvrdili pretpostavku da je realan optimizam u vezi sa razvojem gasne privrede. Na kraju, i potpisivanje sporazuma sa Gazpromom o izgradnji gasovoda Južni tok će obezbediti Srbiji velike prednosti i koristi od prirodnog gasa.

Osnovna karakteristika tržišta gasa na teritoriji Republike Srbije je to da je ponuda domaće proizvodnje gasa stalno znatno manja od tražnje. Nedostajuće količine obezbeđuju se uvozom iz Rusije. Visoka uvozna zavisnost u potrošnji prirodnog gasa povezana je sa skromnim domaćim rezervama i nedovoljnim stepenom istraženosti. Potrošnja prirodnog gasa na prostoru Srbije imala je stalnu tendenciju rasta do 1989. godine kada je i dostignuta najveća potrošnja. Posle tog perioda, u vreme sankcija međunarodne zajednice potrošnja je zavisila od mogućnosti uvoza i oscilovala je uz stalno smanjenje. Ukupna potrošnja prirodnog gasa tokom 1990. godine bila je oko 2,75 milijardi kubnih metara, što je činilo 13% ukupne potrošnje Srbije. U periodu od 1990. do 2000. godine došlo je do stagnacije, odnosno pada potrošnje, tako da je u toku 1993. godine potrošeno minimalnih 1,088 milijardi kubnih metara, Potom nastupa postepeni rast. Prema Vuletićevim rečima posle 2000. godine potrošnja se stabilizuje i ima tendenciju stalnog rasta. Srbija iz sopstvenih izvora obezbeđuje do 10% prirodnog gasa. Sada gas uvozi međunarodnog gasovoda koji dolazi iz Rusije preko Ukrajine i Mađarske do Srbije (preko 90%).

Do danas, međutim, nije dostignuta potrošnja prirodnog gasa iz 1990. godine. "Državna energetska politika Republike Srbije sa pravom se okreće prirodnom gasu koji je ekonomičan energent, ekološki opravdan i pogodan za korišćenje. Na osnovu međudržavnog Sporazuma pristupilo se razgovorima i potpisivanju ugovora između Gazproma i JP Srbijagasa o izgradnji gasovoda Južni tok i podzemnog skladišta gasa Banatski Dvor. Izgradnja i eksploatacija gasovoda Južni tok je od veoma velikog značaja za energetiku Srbije a naročito za gasnu privredu", kaže Vuletić.

Prirodni gas se, inače, troši u industriji kao energent i kao polazna sirovina u tehnološkim procesima, kao energent u termoelektranama, toplanama, u komunalnoj i širokoj potrošnji.

Potrošnja prirodnog gasa

"Osnovna karakteristika potrošnje prirodnog gasa u devedesetim godinama je bilo dominantno korišćenje u industriji kao tehnološkog goriva, u hemijskoj industriji kao sirovine i sve više za energetsku potrošnju u toplanama, dok je potrošnja u domaćinstvima bila relativno mala. I dalje je učešće prirodnog gasa u finalnoj potrošnji energije znatno manje nego što je u velikoj većini evropskih zemalja, što je dovelo do povećane potrošnje električne energije za potrebe niskotemperaturskih procesa, odnosno za grejanje građana. Uočljive su značajne razlike u korišćenju prirodnog gasa u sektoru široke potrošnje i proizvodnje električne energije u Evropi i kod nas. Učešće prirodnog gasa u podmirivanju potreba sektora široke potrošnje u Evropi je, na primer, 2000.godine bio oko 40%, dok je u našoj zemlji bio oko 9%. Udeo prirodnog gasa u proizvodnji električne energije u Evropi je bio 2000. godine oko 20%, dok je kod nas ovo učešće bilo zanemarljivo malo, navodi Vuletić.

Tabela potrošnje prirodnog gasa u Srbiji po sektorima potrošnje (milioni kubnih metara)

*Termoelektrane proizvode kombinovano pored električne i toplotnu energiju, tako da je teško izdvojiti potrošnju gasa za jedan ili drugi sektor

Dijagram potrošnje prirodnog gasa u Srbiji po sektorima potrošnje u periodu 2000. do 2006. godine


Politika cena prirodnog gasa u Srbiji

Na osnovu dugogodišnjeg iskustva rada u gasnoj privredi Srbije Vuletić upozorava na problem što u Srbiji još nema pariteta cena energenata. Cena prirodnog gasa u ranijem periodu (od 1990. do 2000. godine) bila je socijalna kategorija zbog sankcija "međunarodne zajednice".

"U nekim periodima NIS je prodavao prirodni gas po cenama koje su bile niže od nabavne cene. Posle 2000. godine cene su stabilizovane i pokušavamo da pratimo nabavne cene gasa. Pošto Srbija uvozi više od 90% svoje potrošnje prodajna cena mora da prati i nabavnu cenu. No kod nekih vrsta potrošača, kao što su daljinski sistemi grejanja, cene su neopravdano bile niže, iako je ta vrsta potrošača najnepovoljnija za dobavljača gasa, transportera i distributera", kaže Vuletić.

Objašnjavajući da je ugovorna obaveza Srbijagasa bila i danas je da na primopredajnom mestu kod Horgoša, u toku godine uvozi konstantne količine prirodnog gasa, sa vrlo malom tolerancijom odstupanja, ističe Vuletić da su daljinski sistemi grejanja potrošači koji koriste prirodni gas samo u toku zimskog perioda, za grejanje građana. Za njih su morale da se obezbeđuju potrebne količine gasa iz podzemnih skladišta gasa zemalja u okruženju, jer Srbija nema svoje podzemno skladište gasa. Cena uskladištenog gasa opterećuje nabavnu cenu gasa a sistemi daljinskog grejanja su imali i još uvek imaju povlašćenu cenu gasa.

U Srbiji, inače, nema još tarifnog sistema korišćenja prirodnog gasa, tako da su cene jednoobrazne za većinu potrošača, bilo da su povoljni i troše konstantne količine gasa u toku časa, dana meseca i godine i nemaju sezonsku neravnomernost (Sartid, Magnohrom, cementare i sl.) kao i onih koji je imaju i koriste samo u toku zimskog perioda (toplane) ili u određenom toku godine (šećerane, naprimer, u toku kampanje šećerne repe).

Dijagram prodajne cene prirodnog gasa u periodu od 1.1.2000. do 31.12.2006. godine (bez poreza i PDV-a)




Vuletić ističe da je za razmatranje programa i projekata izgradnje novih magistralnih, razvodnih i distributivnih gasovoda kao i podzemnih skladišta gasa neophodno konsultovati Strategiju razvoja energetike Republike Srbije, do 2015. godine, Prostorni plan Republike Srbije kao i Nacionalni akcioni plan za gasifikaciju na teritoriji Republike Srbije.

"Dokument Strategija razvoja energetike Republike Srbije, do 2015. godine, ukazuje na povećan interes za utvrđivenje i vođenje nacionalne energetske politike zasnovane na političkom opredeljenju zemlje za racionalno usklađivanje razvoja celine energetike sa privredno-ekonomskim razvojem zemlje i njenom uključivanju u evropske integracije. Deo Strategije koji se odnosi na prirodni gas pravilno je sagledan i dato mu je značenje kakvo prirodni gas ima i u drugim zemljama u okruženju sa realnim porastom potrošnje, kako zbog energetskih potreba, tako i zbog uvođenja novih tehnologija njegove primene", smatra Vuletić.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...