Krštenje Hristovo - Bogojavljenje u pravoslavnoj ikonografiji

Aleksandar Manić

Motiv Krštenja, pre svega, nosilac je dogmatske ideje o Božjem trojedinstvu
(Moscow, 18.01.2021 - patrijarh ruski Kiril služi luturgiju na Bogojavljenje)

Ikonografski motiv Krštenja Gospodnjeg ilustruje priču iz kanonskih jevandjelja, ali takođe i praznik Epifanije. Tačnije, radi se o trenutku Božjeg otkrovenja u sve tri ipostaze. Isus, kršten, izašao je iz vode, nebesa su se otvorila, golub je sleteo na njega i začuo se glas: "Ovo je sin moj ljubazni koji je po mojoj volji" (Mat. 3, 16-17). Tako je motiv Krštenja, pre svega, nosilac dogmatske ideje o Božjem trojedinstvu.

bogojavljenje-rim-3.-vek

Krštenje Hristovo, bareljef na sarkofagu, Santa Maria Antigue, Rim, 3. vek; Hristos je prikazan kao dete (simbol nevinosti), a na njega se spušta golub (simbol Svetog Duha)

Hristos kao božanska svetlost

Već sami grčki izrazi upotrebljeni za ovaj dogadjaj - Epifanija - označava pokazati se, objaviti se. Na istoku, epifanija je označavala pojavu svetlosti u zoru, simbol Božje pomoći čovečanstvu. Dakle, Epifanija simboliše pojavu božanske svetlosti u sâmoj osobi Isusa Hristosa Jedinorodnog Sina Večnoga Boga. On je došao da pomogne čitavom svetu i da se svima objavi zajedno sa Ocem i Svetim Duhom, te je Krštenje Gospodnje i savršena Teofanija.

Kako Hristos bejaše bez greha, on nije ni imao potrebe za krštenjem. Međutim, kako je on predstavljao novog Adama, novog Oca čovečanstva koji je na sebe uzeo grehe sveta (Jovan 1, 29), on je primio krštenje da bi se izjednačio sa ljudima i da bi ih, kasnije, svojom žrtvom spasio (2. januar, jutrenje, pretpraznični kanon, pesma 6).

Ovakva liturgijska važnost uslovila je vrlo ranu pojavu ikonografskog motiva Krštenja Gospoda Našeg Isusa Hristosa. Nalazimo ga već u 2. veku na jednom mozaiku katakombe Sv. Kaliksta, u 3. i 4. veku na sarkofazima, a u 5. veku na mozaicima koji su ukrašavali krstionice. Kompozicija je ostala nepromenjena do danas, jer prema hrišćanskoj dogmi, milost i moć ikone prenosi se kroz njenu istovetnost sa prototipom.

bogojavljenje-decani

Krštenje Hristovo (Bogojavljenje), Visoki Dečani, freska, 14. vek; pored Hristovih nogu su prikazane personifikacije reka i mora

Savršena Teofanija

U središtu kompozicije predstavljen je Hristos potopljen u vode Jordana, spočetka kao dete (simbol nevinosti), a kasnije, sa opštim promenama u ikonografskoj umetnosti tokom 6. veka, u liku muškarca sa bradom. Prikazan je nag, kao Adam u Edenskom vrtu ili sa komadom platna, perizomom, oko kukova.

Hristos je bio kršten potpunim potapanjem u vode Jordana koje su često prikazene tamnim bojama, što simboliše Pakao. Ovaj ulaz u vodu je prolog njegovom silasku u Ad, neposredno posle Raspeća i Polaganja u grob. Hristos blagosilja vodu i iz nje isteruje demone, pripremajući je da postane oruđe za borbu protiv Zla (Jov 40, 18-19 / Psal. 74, 14 / Luka 10, 19). često, ikonografi prikazuju dve male spodobe u vodi, antičke personifikacije reke i mora, ali takođe i kao tumačenje Psalma 114 koji veliča Božju svemoć i njegovu pobedu nad silama Zla.

Iznad Hristove glave, u zraku koji dolazi sa neba, vidi se golub, simbol Duha Svetoga, i sasvim na vrhu - Bog Otac. To je potpuno otkrovenje Gospoda u sve tri ipostaze: Sin prima krštenje (Mat. 3, 13), Duh Sveti svedoči (Jovan 1, 32-34), a Bog Otac objavljuje taj događaj (Mat. 3, 17). Ovo je potpuna Teofanija, jedna od najvažnijih u biblijskoj hronologiji, a takođe i jedan od dokaza trojične vere izražene već rečima Tertulijana (160-240): "E Pater Deus, et Filius Deus, et Spiritus Sanctus Deus, et Deus unusquisque".

bogojavljenje-moskva-pskov

Krštenje Hristovo, ruske ikone, Pskov (levo) i Moskva (desno), tempera na dasci, 16. vek; dve tradicije – na jednoj je Hristos nag kao Adam u Edenskom vrtu, a na drugoj ikoni ima opasanu perizomu

Početak Hristovog poslanstva

Na levoj obali Jordana, na stenju, nalazi se Sveti Jovan Preteča. On Sina Božjeg blagosilja dodirom ruke, što je telesni znak, sredstvo prenosa moći, vlasti ili blagoslova. U tom činu prenošenja duhovnosti i natprirodnosti, viši uvek polaže ruku na potčinjenog. U Krštenju Gospoda, ovaj pokret rukom poseduje simboličko značenje, jer Sveti Jovan polaže ruku na Sina Božjeg samo da bi se napisano ispunilo (Mat. 3, 15). To je namera koju je Bog predvideo, novi zakon prema kome "onaj koji hoće da bude veći, mora da postane sluga" (Mat. 20, 26).

bogojavljenje-meteori

Krštenje Hristovo, Grčka, Veliki Meteor, freska, 16. vek; pored Sv. Jovana Preteče prikazano je drvo i sekira, simbol njegovih eshatoloških reči

Sa druge strane reke, uobičajeno, nalaze se tri ili više anđela čije prisustvo ističe liturgijski karakter događaja. Oni su obučeni u dalmatike ili tradicionalne antičke haljine, ukazujući time na svoje uloge slugu Božjih, đakona i apostola. Ruke su im prekrivene mapulama, komadom platna kojim potčinjeni izražava poštovanje prema nadređenom u činu primanja ili ponude. Ovaj hijerahijski gest vodi poreklo iz istočnjačkih običaja, ali su ga kasniji ikonografi ponekad tumačili drugačije. Naime, anđeli u rukama drže Hristovu odeću, što je detalj zasnovan na rečima Svetoga Pavla (Gal. 3, 27).

Krštenje Gospoda Našeg Isusa Hristosa predstavlja jedan od dvanaest Velikih praznika pravoslavne Crkve, jer on obeležava početak njegovog poslanstva. Epifanija je takođe posebna veza između zemlje i neba, jer je Bog čovečanstvu vidljivo objavio svoju milost i naklonost.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...