PISMO SLIKARU

Nikola Kusovac

Nikola Kusovac, likovni kritičar uputio je Banetu Markoviću, slikaru pismo koje prenosimo u celini


Nikola Kusovac (foto: Fonet)


Beograd, po Vaskrsu Gospodnjem 2010. god.


Poštovani g. Markoviću,


Prosto sam besan na sebe i svoju duhovnu lenjost koja nije sledila moju stručnu ljubopitljivost, pobuđenu Vašom izložbom slika i crteža što je održana u prestižnoj valjevskoj Modernoj galeriji tokom septembra i oktobra 2009. godine. Posebno posle onih mudrih reči kojima je Vas i Vaše delo znalački predstavio, prigodom svečanog otvaranja izložbe, utemeljivač Galerije u Valjevu i brižni kreator njenog izlagačkog programa, slikar Ljuba Popović, čije beskompromisne etičke stavove i britke estetičke sudove izuzetno cenim. Krivo mi je, pre svega, što Vaš decenijski rad kao slikara, ilustratora, crtača i grafičara, a sada sam otkrio i majstora pisane reči, nisam pratio od početka i prema zasluzi, a još više me jedi što sam tek sada, o uskršnjim praznicima, stigao da ih bolje sagledam i razumem. Jer, da sam se, kako mi struka i poziv nalažu, pažljivo upoznao sa sadržajem publikacije o Vama, koju je objavila 2009. Informatika a.d. iz Beograda, znao bih da između načina kako mislite i pišete, s jedne, odnosno kako se vizuelno izražavate, s druge strane, postoji osoben i upečatljiv sklad koji svedoči da niste „goli“ zanatlija. A, to je za mene i moj odnos prema stvaralaštvu uopšte veoma važno.



Branislav Marković (foto: Imre Sabo)


Dobro je postupio moj mlađi kolega Zdravko Vučinić kad Vam je izmamio obećanje da napišete nekoliko redaka o svom slikarstvu. Naravno, još je bolje što ste dato obećanje potom ispunili, ma nevoljno i uz meru gunđanja da ste tako izbili „na samu granicu nemogućeg“. Ubeđeni da su crtež i slika Vaše pravo pismo, procenili ste da Vas svaka verbalna protetika, kako bi to slikovito rekao Miodrag Rogić, sve više udaljava od istine koju želite da saopštite. U stvari, nije tako. Pisani tragovi koje ste ovom zgodom ostvali o svom radu možda su za Vas bili naporni, ali nipošto uzaludni. Naprotiv, nekoliko pisanih „ureza i zareza“ što ste ih napravili onako uzred i naizgled ovlaš, poput znakova pored puta, uz dragocene „biografske beleške“ što ih prate, siguran su smerokaz koji vodi do suštine Vaših stvaralačkih uverenja, tačnije do shvatanja da je prava „umetnost ljudski odgovor na traumu života.“



Branislav Marković, crtež


„Proces crtanja ili slikanja pokreće paralelne procese mišljenja i osećanja“, pišete Vi, a meni je jasno da može biti i obrnuto. U stvari, siguran sam da je upravo tako, da Vas i Vaše likovno delo i delovanje uveliko određuju Vaša Bogom dana emotivna priroda, kao i njoj podređena ili njome usmeravana i potom životnom praksom brušena misona, filozofska, estetička i moralna struktura Vašeg bića. Jer, ne vidim da se bilo šta suštinski bitno izmenilo u Vašem stvaralaštvu od časa kada ste, u leto 1958, uz pomoć čekića i eksera isklesali „reljef starca, seljaka, sa šubarom na glavi i štapom u ruci“ na „jednoj kamenoj ploči od žutog peščara“ kojima je bilo, inače, poločano dvorište Vaše porodične kuće u Gurgusovcu, pardon Knjaževcu. Mada ovo delce nije sačuvano, kao što verovatno nije sačuvan ni akt dečaka koji sedi, sa loptom pored desnog bedra, urađen 1962, slikan izad stolarske radionice u zgradi „Pionirskog doma“, takođe u Knjaževcu, ipak uopšte ne sumnjam da su ti radovi plod one iste energije, iste osećajnosti i istog procesa mišljenja što su zatim decenijama nepromenjeno pokretali Vaš stvaralački mehanizam, Vas kao crtača i slikara.



Branislav Marković, Jutro, ulje na platnu, 2005.


Naravno, škola, školski dril i višedecenijska crtačka i slikarska praksa, koje su usledile, samo su pomogle da se Vaša rano formirana emotivna i racionalna priroda što potpunije i ubedljivije stvaralački ispolje i uobliče. Ono što se začelo u Knjaževcu, upilo u detinjstvu i u ranoj mladosti, onaj „hrastov stub, taman, izbrazdan, jedan od četiri“ što je podupirao „nastrešnicu od popucale mrkozelene ćaramide starog ambara“ u dnu Vašeg dvorišta, doista tvori građu od koje su načinjeni životni ožiljci, „urezi i zarezi“ koji Vas, svedočite, prate gotovo od „početka pamaćenja“. Odatle do mesta i časa kada ste razumeli poruku i poslovicu da pero ili kist, svejedno, drže tri prsta, dok radi čitavo telo, kao i da to boli, kojom u „Imenu ruže“ Umerto Eko prepoznaje i tumači prirodu istinskog stvaralačkog čina, prolazili ste u suštini samo jedan put. Što su se na tom putu, pak, događale određene promene, što su izražajna sredstva kojima se služite u praksi sve više dobijala na ubedljivosti, a likovni jezik bivao sve čitkiji, čistiji i ubedljiviji, takve su naravi da samo svedoče o doslednosti Vašeg umetničkog razvoja u kojem nije bilo korenitih promena niti bitnijih odstupanja. Rano, reklo bi se u detinjstvu, samonikla likovna senzibilnost, koja je potom propuštana kroz gust filter emotivnih „ureza i zareza“, odredila Vas je u celosti kao umetnika koji nikada ne slika javu i ono što vidi nego snove i ono što oseća.



Branislav Marković, Nanos,ulje na platnu, 1999.


Mada izjavljujete da su se u Vašem biću ukrstile dve silnice, likovnog i literarnog, ipak je bliže istini da sve što radite, pre svega što crtate i slikate, nosi obeležja onirizma a ne ralizma. To, pak, znači da su Vam primereniji i važniji likovni od narativnih sadražaja, građenje atmosfere od pripovedanja, odnosno da je bio u pravu Ljuba Popović kada je, prigodom otvaranja izložbe Vaših slika i crteža u Valjevu, istakao kako je jedna nežna boja, kao najfinija muzika, pobedila takozvanu priču. I, doista, način kojim Vi slikate materiju, kako joj udahnjujete život, činite da bude istinitija i upečljtljivije od svake realnosti, da bude realnost po sebi, jeste istinska stvaralačka magija koju poseduju samo retki i bogom dani tvorci. Smirenost i smernost kojom pri tome postupate i nastupate, strpljivo i mukotrpno insistiranje na ubedljivosti slikarske materije, ali ne i na njenoj istinitosti već na oživotvorenju onih njenih vrednosti koje se ne mogu iskazati rečima, izdvajaju Vas iz mase prosečnih, nedarovitih ili, što je gore, onih vazda spremnih da zarad imperativa nekakvih aktuelnosti pomodno i površno slede svaki belosvetski umetnički trend i hir.



Suton, ulje na platnu, 2004.


Stoga u vreme besprimernog ataka na sve vrednosti koje u slikarstvu nose obeležja tradicije i tradicionalnog, koja se temelje na klasičnim sredstvima likovnog izražavanja, u prvom redu na poštovanju i negovanju crteža, na ubedljivom slikanju materije, zatim na tananim i strpljivo traženim bojenim harmonijama koje su podređene građenju željene emotivne atmosfere, često u funkciji literarnih sadržaja, Vaše delo dobija na značaju i postaje nerazoriv bedem besprimernoj provincijalizaciji, estetičkoj i svakoj drugoj duhovnoj zavisnosti od stranih i olako preuzimanih uticaja. Hrabri, budi nadu i ukrepljuje nas u veri, snaga kojom se na najbolji mogući način, opirete agresiji nedarovitih sledbenika tuđih ideja i shvatanja, kao i nadobudnih bojovnika, ideologiziranih zagovornika svakojakih proširenih i alternativnih medija. Ili, kako to tumači Sreto Bošnjak, kada piše dao ste izvanrednim crtežom, raskošne imaginacije nadrealističkog prizvuka, ovladali sudbinom svoje slike, govoreći pri tome jezikom klasične figuracije ali slobodne i uzbudljive likovnosti. Upravo zahvaljujući Vama i Vama srodnim srpskim likovnim umetnicima, zagovornicima klasične ali slobodne i uzbudljive likovnosti, što ste odreda izlagali u istoj valjevskoj Galeriji, u strogom i doslednom izboru Ljube Popovića, postaje jasno da će slika i slikarstvo odoleti svim izazovima globalizma i podivljalog liberalnog kapitalizma gde, po Momi Kaporu, slikarstvo liči na neprekidnu auksciju na kojoj zveket novca potpuno zaglušuje ono što se zove duh i smisao umetnosti.



Predah, ulje na platnu, 2005.


Pošto sam siguran da Vas osim duha i smisla umetnosti ništa drugo ne zaokuplja i ne privlači, čvrsto sam uveren da ste se delom ugradili u samo jezgro vrednosti savremenog srpskog likovnog stvaralaštva, onog što će proći gusto sito najstrožih stručnih merila i što će preživeti nemilosrdni sud vremena.

S dubokim poštovanjem i velikom zahvalnošću za sve što ste nam priuštili svojim delom, Vašim izbrušenim estetičkim shvatanjima, kao i čistotom moralnih stavova, a nadasve Vašim umetničkim poštenjem, pozdravlja Vas nedopustivo lenji likovni kritičar

Nikola Kusovac


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...