Viktor Vazareli, otac optičko-kinetičke umetnosti

Aleksandar Manić, Pariz

Kroz 80 slika i više od dve stotine serigrafija, predmeta i dokumenata, ova izložba, kroz hronološki i tematski pristup, ukazuje na mnogostranost Vazarelijevog stvaralaštva. Naglasak je stavljen na umetnikov pečat koji je ostavio u popularnoj umetnosti svoga vremena
(Kalota II (1960 – 1964)

Svojevremeno, u Francuskoj, Vazareli se prodavao "na metar" – tapeti, stoljnaci, tepisi, vazne, časovnici, šalovi, kupaći kostimi, stanica Monparnas, direkcija Renoa, prefekture, zgrade opština... Tokom 50-ih i 60-ih godina 20. veka, Francusla je živela u vibracijama Vazarelijevih talasastih oblika i živih boja. "Sasvim mi je jednako da li je moje delo reprodukovano u luksuznom katalogu ili na pločicama u kuhinji. Umetnost mora da bude umnožavana i ja nisam za lično posedovanje dela. Čak i ako je rezultat nedostojan i smešan, ja to prihvatam – kazao je slikar davne 1966. godine.

Sa dolaskom prve naftne krize 1973. godine, Vazareli je nestao, a ime mu se prvi put ponovo pojavilo na izložbi "Dinamo", posvećenoj op(tičkoj) umetnosti i organizovanoj u Gran-Paleu, 2013. godine. Drugi veliki dogadjaj je ovogodišnja retrospektivna izložba posvećena Viktoru Vazareliju (1906-1997) u Muzeju moderne i savremene umetnosti Žorž Pompidu.

Kroz 80 slika i više od dve stotine serigrafija, predmeta i dokumenata, ova izložba, kroz hronološki i tematski pristup, ukazuje na mnogostranost Vazarelijevog stvaralaštva, počevši od uticaja Bauhausa, pa do poslednjih inovacija: slikarstvo, skulptura, umnožavanje, arhitekturalna integracija, reklame, dizajn... Naglasak je stavljen na umetnikov pečat koji je ostavio u popularnoj umetnosti svoga vremena. Ižlozba, otvorena februara, ostala je  u Boburu do 6. maja.

vazareli-zebre-

Zebre (1939 / 1943)

Od reklamnih plakata ka slikarstvu

Malo je umetnika uspelo, u toj meri, da shvati naučni, ekonomski i društveni kontekst svog okruženja i da zaroni u njega, stvarajaući apsolutnu interakciju svog stvaralaštva sa tendencijama sopstvenog vremena. "Slikarstvo je za mene samo sredstvo. Cilj je traženje, definisanje i integrisanje fenomena oblika u svakodnevnom životu“, svedočio je Vazareli o svom radu.

Već na samom početku, njegov rad je bio vezan za život. Formacija mladog Viktora započeta je u njegovoj rodnoj Mađarskoj. Iz Pečuja, njegova porodica se preselila u Budimpeštu gde se on školovao. Započeo je studije medicine, a potom je prešao u grafičku školu znanu pod imenom "Budimpeštanski Bauhaus". Ta škola, zbog nedostataka sredstava, morala je da se opredeli za tipografski dizajn i primenjenu grafiku, što će ostaviti duboke tragove u Vazarelijevom stvaralaštvu.

Njegovo prvo zaposlenje bilo je u fabrici kugličnih ležajeva, gde je bio knjigovođa. Uporedo sa tim poslom, on je radio i na grafičkim rešenjima reklama. Ubrzo, Vazareli je otišao za Pariz gde je počeo da radi za agenciju Havas. Uprkos striktnom i namenskom poslu, on je započeo mnoštvo vizuelnih istraživanja koja će mu, kasnije, biti osnova stvaralaštva. Već su njegove serije "Zebre" i "Arlekini" ukazivale na buduće oblike umetnosti koja će se pojaviti dve decenije kasnije.

Korak prema slikarstvu učinjen je neposredno posle završetka II svetskog rata. Veliki poštovalac Maljeviča i Mondrijana, Vazareli je, u to vreme bio pod određenim uticajem Serža Poliakofa. Međutim, njegova apstrakcija se razlikovala od svega do tada viđenog. Oblici i boje Vazarelijevih slika u oku gledaoca ostavljale su drugačiji utisak od ostalih apstraktnih dela, te je on tako i postao rodonačelnik optičko-kinetičke umetnosti.

vazareli-kiruna

Kiruna (1952 – 1962)

"Planetarni folklor"

Biomorfne siluete nadahnute su oblucima sa bretonskih plaža gde je odlazio 1947. godine. Vazarelijev cilj bio je ujedinjenje ritma i materije. Keramičke pločice pariskog metroa odvele su ga prema istraživanju materije i kidanja, prekida. Verovatno najvažniji trenutak za njegovu karijeru, bio je njegov boravak u Provansi, na liberonskom masivu, gde je bio fasciniran svetlošću. Mediteransko sunce mu je ukazalo na optičke efekte koji su narušavali prirodnu perspektivu. Usled sunčevog bljeska gubili su se oblici i sve što je preostajalo moglo je da se svede na igru svetlosti i senke. Kombinujući novo iskustvo sa kristalnom strukturom, Vazareli se poigravao sa nestabilnošću površina, stavljanjem u pokret statičnih oblika i svođenjem jezika na sve manji broj simbola.

vazareli-bez-potpisa

Tada je i započet njegov novi stil apstrakcije – atomske, organske, kosmičke, koja su se razlikovale od, na primer američke apstrakcije, jer se nisu zasnivale na slici, nego na viziji. Signali svetova, Metagalaksije, Medjuzvezdani krajolici, Zvuk kvazara, Udarci pulsara bili su samo neki od naslova njegovih slika. Međutim, od kosmičkih prostora, Vazareli se lako vraćao na nivo atoma i davao svoju viziju kvantne fizike, prostorno-vremenske distorzije, međugalaktičkih prostora i mikrostruktura.

Na taj način, on je stvorio sopstveni rečnik oblika, komponovan od šest geometrijskih figura, uhvaćenih u obojene kvadrate. Za njega, taj rečnik je predstavljao novi slikarski esperanto kojim se obraćao "civilizaciji-kulturi čitave Zemlje". Rođen i odrastao u Austro-ugarskoj carevini sa mnoštvom kutura, etnija, jezika i promenjljivih granica, on je težio ka univerzalnom izrazu. Kasnije, on je uobičavao da kaže, da je njegov umetnički jezik, ustvari, "planetarni folklor". Dodajući sve više nijansi u svojoj paleti, posebno u sivim tonovima, on je uspevao da taj "planetarni folklor" dovede do vrlo sofisticarnog nivoa.

vazareli-arny-

Arny (1967 – 1968)

Kraj epohe optimističkih vizija sveta

U želji da svoj jezik približi svima, on je, 1968. godine, sa američkim konstruktorom IBM započeo saradnju na pronalaženju računara koji bi mogao da stvara dela upotrebljavajući programirane oblike njegove slikarske azbuke. Preterano ambiciozan projekat, za ono vreme, nikada nije dovršen, ali "Permutacije u algoritmima" su nagovestile novo vreme u kome stvaranje umetničkih dela neće biti dostupno samo umetnicima, nego svakome ko ima mašinu i program.

Vazarelija je zanimala što veća difuzija. Radeći serigrafije, odlivke, plakate, dezene, otiske, dizajn i sve što je moglo da bude umnoženo, on je u sebi sublimisao sopstvenu epohu, čuvenih "Trideset slavnih", kako su Francuzi nazivali vreme od kraja II svetskog rata do prve naftne krize. Pored Vazarelijeve produkcije, kopije Vazarelijevog stila su zapljusnule planetu, ali slikara to ni malo nije uzbudjivalo. Njegova želja je bila da ide dalje.

vazareli-re.-na-

Re.Na II A (1968)

Sredinom 70-ih godina, u Eks-an-Provens, on je krenuo u izgradnju "Arhitektonskog grada", konstrukcije koja je trebalo da ukaže da zgrade mogu da budu lepše, humanije i prijatnije za život. Da bi to postigao, on je u volumene ugradio estetske elemente nalik molekulima ili svemirskim brodovima. šesnaest četvrtastih jedinica povezani su u celinu, čije su fasade dekorisane velikim crnim krugovima na svetloj pozadini i obrnuto. Otvoren 1976. godine, "Polihromni grad sreće", sasvim prirodno postao je fondacija Vazareli.

Kraj Vazarelijeve epohe je nastupio početkom 80-ih godina, kada je došao kraj svih optimističkih i altruističkih vizija sveta i kada su svi počeli da se pitaju – kako što brže zaraditi što više novca.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...