Prostor je tišina

Aleksandar Manić, Pariz

Zaovo slikarstvo najčešće se opisuje kao "apstraktno" ili "nefigurativno", mada njegova apstrakcija nije odbijanje konkretne stvarnosti, ali nije ni čisto istraživanje oblika
(Omaž Klodu Moneu, ulje na platnu (triptih), 194 x 483 cm, 1991)

Muzej moderne umetnosti u Parizu priredio je izložbu poznatog kinesko-francuskog slikara Zao Vu-Kija (1920-2013). Četrdeset dela, izloženih u velikim salama muzeja, okupanim prirodnim svetlom, pozajmljena su iz različitih muzejskih i privatnih kolekcija. Izložba nazvana "Prostor je tišina", za razliku od retrospektive postavljene pre 15 godina u muzeju Že-de-Pom, okupila je samo dela velikih formata koja, do sada, nisu bila viđena zajedno.

06.01.68,

06.01.68, ulje na platnu, 260 x 200 cm, 1968

Organski krajolici

Rođen 1921. godine u bogatoj i obrazovanoj pekinškoj porodici, Zao Vu-ki je završio studije slikarstva, a potom je, 1948. godine, otišao za Francusku. Pariska edukacija mladog Vu-Kija, kao i njegovih savremenika, dobrim delom se odvija van slikarskog ateljea. Kafane, barovi, muzeji i galerije bila su mesta gde su se stvarala prijateljstva, razmenjivale ideje i započinjale karijere. Vrlo brzo, pod uticajem evropskih i američkih slikara, njegovo slikarstvo našlo se na ivici apstrakcije, Čuvajući u sebi određene tragove figurativne umetnosti i uticaje Matisa i Klea, njegovo drveće, arhitektura i konji bivali su naznačeni piktogramima, ali ne za dugo.

"Pomak mog slikarstva od stvarnosti ka apstrakciji došao je kao neophodnost - objašnjavao je početkom pedesetih godina Zao Vu-Ki, nepoznati Kinez, koji je u Parizu stvarao na nov način, do tada, nepoznat Zapadu. "Ono što je za vas apstraktno, za mene je stvarnost – tvrdio je on,  radeći platna fluidnih boja, organskih oblika i profinjenih pokreta. Takav pristup pratiće mladog slikara čitavog života.

Od 1954. godine, Zao je napustio vazdušastu kaligrafiju i opredelio se za isključivanje svih elemenata naracije, za iskazivanje čistih emocija i za snažne poteze četkom ("Vetar", "Severni pejzaž", "Sneg"). Detalji su izgubili živopisnost i postali su ključevi preobražaja u organskom krajoliku gde su se mešali mikrokosmos i makrokosmos. Magma materije i boje oslobađala se kroz široke poteze, dok su ambijenti bili diktirani kiselom roze, sumpornom žutom i nebeskom plavom ("21.04.59"). Oblici su postali kapilarni, paučinasti, boje tople, a materija je davala utisak neprekidnog kretanja i turbulencija.

zao-10.09.72 Secanje-na-Maj

10.09.72 – Sećanje na Maj, ulje na platnu, 200 x 525 cm, 1972

Kontradikcija u osnovi dinamičkog pristupa

U drugoj sali okupljena su dela nastala tokom sedme decenije prošlog veka i na njima se javljaju vizije u kojima se mešaju voda, vatra i zemlja ("01.10.73"). Brojna platna iz tog vremena nosila su pečat tuge za njegovom drugom ženom, Maj, koja je umrla 1972. godine. Formati Zaovih slika, u tom periodu, sve više su postajali horizontalni ("29.01.70") ili u obliku poliptiha.

Vođen osećanjima i raspoloženjem, Zao je postavljao motive ili u središte platna ili na same rubove, dok su pokret i materija povremeno bili zasićeni, a povremeno fluidni. Unutrašnji pokret, kontradikcija u kojoj su se kombinovali stabilnost i nestabilnost i određena pomeranja iz osovine, pretstavljali su dinamički princip tadašnjeg Zaovog slikarstva.

Treća sala započinje slikama iz 80-ih godina, gde se vidi da je Zao Vu-Ki počeo da traži nove pikturalne scenarije, motive, formate, odnose boja i odnose masa. Jedan od važnijih elemenata je bio pejzaž, koji je, sâm autor nazivao "prirodom". Potom, na prirodne elemente on je dodavao ljudsku dramu, nastavljajući da slika svetove u neprekidnom kretanju ("15.05.88").

Tokom zadnje decenije 20. veka, Zao Vu-Ki je radio mešovitom tehnikom tuša i uljanih boja sjedinjujući kinesko i evropsko nasleđe. Istovremeno, on je neprekidno dorađivao svoja platna.

"Platno je završeno tek kada ne mogu ništa da mu dodam. To može da potraje dugo, zato što me razdiru sumnje. Bez sumnje, život bi bio dosadan – objasnio je slikar u jednom razgovoru.

zao-vetar-gura

Vetar gura more, ulje na platnu, 194 x 390 cm, 2004

Slikarstvo plemenito kao poezija

Zaovo platno, "Vetar gura more" (2004), bio je još jedan korak ka istraživanju prostora, svetlosti i harmonije. Ovaj triptih na kome je prikazan "pejzaž", odnosno "priroda", povezuje u sebi stvarnost (more) i osećanja (vetar), ukazujući da njegovo slikarstvo, zasnovano na sazvučjima i vibracijama boja, nosi u sebi oniričku snagu, svojstvenu pesnicima.

"U carskoj Kini, slika je smatrana za luksuz koji nije mogao da se prodaje. Slikar je svoja dela poklanjao caru, a car je slikaru poklanjao zemlju ili kuću. Slikarstvo je bilo plemenito, kao što je to bila poezija – rekao je Zao Vu-Ki.

U poslednjoj sali postavljeni su tuševi Zao Vu-Kija, tehnika koju nije želeo da upotrebljava sve do osamdestih godina prošlog veka. Smatrao je da bi mu tuš previše dao "kinesku dimenziju" koja se, inače, vezuje za ovu tehniku. Crtajući tušem, Zao se izražavao na različit način. Naime, te kompozicije rađene su brzo i bez ikakve posebne organizacije. Crtež je stvaran kao želja za slikanjem i kao ideja kompozicije. Najvažniji elementi su odnosi mase i praznine, crnog i belog, tečnog (tuša) i čvrstog (papir).

zao-Bez-naslova-tus-

Bez naslova, tuš na papiru, 97 x 180, 2006

Slikarstvo vezano za lični život

Zaovo slikarstvo najčešće se opisuje kao "apstraktno" ili "nefigurativno", mada njegova apstrakcija nije odbijanje konkretne stvarnosti, ali nije ni čisto istraživanje oblika. Moglo bi se reći da je njegovo stvaralaštvo u potpunosti vezano za njegov lični život i, nalik pravom seizmografu, ono je beležilo sve potrese i kretnje u slikarevom životu – radost, tugu, revolt, težnju ka smirenosti... Na taj način je elegancija i rafiniranost Vu-Kijevog stvaralaštva odražavala sâmog slikara i iluziju koju je uspeo da stvori.

Zaovo stvaralaštvo deluje lako i vazdušasto, ali odoleva velikim prostorima. Istovremeno, ono nalikuje istočnjačkoj umetnosti, ali je na monumentalnim formatima svojstvenim evropskom slikarstvu. Međutim, kada Vu-Kijevo stvaralaštvo vidimo kao evropsko, vrlo dobro možemo da osetimo prisustvo kineskog slikarstva.

Pored muzeja, najvažniji kolekcionari Zao Vu-Kijevih platna, danas su kupci iz Azije, posebno iz Pekinga, Hong Konga i sa Tajvana. Francuski galeristi kažu da su najtražnije slike u žutim i crvenim tonovima jer predstavljaju carske boje, dok evropski kolekcionari radije traže plave tonove. Cene Vu-Kijevih ulja su znatno porasle u zadnje dve decenije. Srednji formati se prodaju od 500 hiljada do 2 miliona evra, dok veliki formati mogu da stignu i do 20 miliona. Akvareli manjih formata dostižu cene do 300 hiljada evra, dok se litografije prodaju do 7 hiljada evra.

Izložba Zao Vu-Kija, otvorena letos u pariskom Muzeju moderne umetnosti, trajaće do 6. januara.

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...