Ruska avangarda u Vitebsku – Šagal, Maljevič, Lisicki

Aleksandar Manić

Izložba "Ruska avangarda u Vitebsku 1918-1922", koju je organizovao pariski Centar Pompidu, podeljena u sedam celina, kroz dve stotine pedeset slika, crteža, skulptura i dokumenata evocira taj kratak postrevolucionarni period kada je u SSSR-u sve bilo moguće
(Vera Jermoljajeva, Projekt dekora za operu "Pobeda nad Suncem", 1920)

Velika avantura ruske avangarde koja ostvarila se u Sovjetskom Savezu izmedju 1918. i 1922. godine. Tačno pre jednog veka, Mark Šagal bio je postavljen za "komesara lepih umetnosti" u svom rodnom gradu Vitebsku, što mu je omogućilo da ostvari svoj projekat – insitut umetnosti otvoren za svakoga. Da bi što uspešnije organizovao institut, Šagal je pozvao različite umetnike, medju kojima su najvažniji bili Kazimir Maljevič i El Lisicki.

Izložba "Ruska avangarda u Vitebsku 1918-1922", koju je organizovao pariski Centar Pompidu, na vrlo zanimljiv način evocira taj kratak postrevolucionarni period, kada je u SSSR-u sve bilo moguće. Kroz dve stotine pedeset slika, crteža, skulptura i dokumenata, pozajmljenih iz Galerije Tretjakov, Ruskog državnog muzeja, Muzeja Vitebska i više privatnih kolekcija iz Evrope i Amerike, Bobur prikazuje kako se škola umetnosti pretvara u revolucionarnu laboratoriju.

sagal-iznad-s

Mark Šagal, Iznad Grada, 1914-1918

Šagal – komesar za lepe umetnosti

Izložba je podeljena u sedam celina i u prvoj, "Postrevolucionarni elan u Vitebsku", prikazuje se početak projekta u čijoj osnovi se nalazio Mark Šagal. Živeći u Petrogradu, on je bio neposredni svedok boljševičke revolucije koja je potresla Rusiju 1917. godine. Novi zakon po kome više nije bilo rasne, etičke i verske diskriminacije, dao je njemu, jevrejskom umetniku, po prvi put, statut punopravnog ruskog građanina. Šagal, euforičan i nadahnut, počeo je da stvara sa velikim žarom. Tako se i rodila čitava serija velikih platna kojima je središnji motiv ljubavno ispunjenje. "Dvostruki portret sa vinskom čašom" (1917) i "Iznad grada" (1918) prikazuju slikarevu sreću sa njegovom ženom Belom.

Istovremeno, Šagal je osetio potrebu da pomogne mlade Vitebska koji su bili, slično njemu, siromašni Jevreji iz grada udaljenog od svih velikih umetničkih i ekonomskih centara Rusije. Da bi škola imala što širi značaj, Šagal ju je zamislio besplatnu i otvorenu za sve uzraste. Drugi deo projekta bio je zamišljen kao muzej u kome bi se sačuvala dela važna za narodnu revoluciju.

Šagalov projekat se savršeno uklapao u boljševičke ideje i vrednosti, te je leta 1918. godine dobio i dozvolu od Anatolija Lunačarskog, načelnika narodnog komesarijata za javno obrazovanje. Mark Šagal je postao komesar za lepe umetnosti, a prvi zadatak bio mu je da organizuje godišnjicu Oktobarske revolucije. Novi komesar je pozvao sve slikare Vitebska da učestvuju u radu. Inovativni pristup mladih slikara nije se previše dopao novoj nomenklaturi, jer u zelenim kravama i konju koji galopira u nebo, oni nisu videli slavljenje komunizma i revolucije.

maljevic-suprematizam-s

Kazimir Maljevič, Suprematizam duha, 1919

Narodna škola umetnosti

Po završetku slavlja, Šagal je pristupio organizaciji škole koja je otvorena januara naredne godine. Druga celina, nazvana "Narodna škola umetnosti", nastavlja se početkom rada nove škole koja je, uprkos poštovanja učenika i saradnika, videla prve izmena među profesorima. Ivan Punji napustio je saradnju zog neslaganja sa konceptom a, kao pojačanje, stigli su Vera Jermoljajeva, buduća direktorka, a potom i Lazar Lisicki. On je preuzeo atelje štampanja, grafike i arhitekture, a potom je sugerisao Šagalu da pozove i najvažnijeg predstavnika pokreta apstrakcije  - Kazimira Maljeviča.

Krajem godine, škola je bila pod upravom troje velikih majstora, a učenici su formirali pokret Unovis čiji je cilj bila inovacija umetničkih formi. Kolektiv Unovis, pod jakim uticajem suprematizma, počeo je da štampa časopis, ispisuje parole, dekoriše javne zgrade i prevoz, konstruiše govornice...

Raznobojni kvadrati, trouglovi, pravougaonici i krugovi postali su sveprisutni u Vitebsku. Maljevičev suprematizam dobio je novu, univerzalnu vrednost, a Lisicki, arhitekta, ukazivao je da je suprematizam veza između slikarstva i arhitekture.

lisicki-udri

El Lisicki, Crvenim klinom udari Bele (plakat), 1919-1920

Stvaranje novog sveta kroz suprematizam

Šagal, osnivač instituta, nije bio zadovoljan Maljevičevim suprematizom, a ni njegovom popularnošću u školi. Okrenut ka figurativnoj i metaforičkoj umetnosti, Šagal je često stavljao svoje portrete u kompozicije i platna je potpisivao vrlo vidljivo. Bespredmetni svet u kome nema Šagala, za njega je bio nezamisliv. Celina "Leva umetnost po Šagalu" završava se činjenicom da je Maljevič postao najvažnija figura škole, dok je Šagal bio skrajnut. Studenti više nisu dolazili na njegove časove, te je Šagal, povređen sopstvenim neuspehom, optužio Maljeviča za intrige. Početkom 1920. godine, on je napustio Vitebsk i otišao u Moskvu gde je započeo rad na dekorima Jevrejskog teatra.

Naredne dve celine "Novo u umetnosti: Lisicki i Maljevič" i "Kolektivna utopija" govore o školi u Vitebsku u kojoj su, posle Šagalovog odlaska, Maljevič i kolektiv Unovis započeli rad na "stvaranju novog sveta". Bile su organizovane kolektivne izložbe u Vitebsku i u drugim gradovima, a lokalni komiteti su bili osnovani u Smolensku, Moskvi i Orenburgu. Maljevič je ostavio po strani slikarstvo i okrenuo se teorijskom radu i podučavanju studenata. Inovativan, metodičan i velike stvaralačke snage, on je vrlo uspešno poveo studente, do tada, nepoznatim putevima čiste suprematističke umetnosti.

suetin-kompozicija

Nikolaj Suetin, Kompozicija, 1920

Boljševici protiv apstrakcije

Poslednje dve celine "Umetnička kolekcija kao model" i "Posle Vitebska" osvrću se, prvo, na Šagalov projekat da se pored škole otvori i muzej. Umetnost nije smela da ostane zatvorena u školi, nego je trebala da bude dostupna svakome građaninu nove zemlje. Tako je škola organizovala izložbu slika Vasilija Kandinskog, Mihaila Larionova, Natalije Gončarove, Olge Rozanove i drugih umetnika apstrakcije,

Kraj građanskog rata (1921/1922) doneo je i novu političku klimu. Nova sovjetska vlast htela je da ostvari društveni i ideološki red, te su se okrenuli promenama u svim sferama života. Tako je odlučeno da i svaka umetnost koja neposredno ne služi novom poretku, neće više imati podršku vlasti. Škola u Vitebsku više nije dobijala nikakva sredstva, te je bila zatvarena maja 1922. godine. Prvi diplomci koji su iz škole izašli upravo na zatvaranjeu institucije, ujedno su bili i zadnji.

kudrijasov-suprematizam-s

Ivan Kudrijašov, Suprematizam – Opšta šema dekora 

Kazimir Maljevič je otišao za Petrograd gde je nastavio svoja razmišljanja i eksperimente sa trodimenzionalnim suprematizmom. Tamo je i načinio čitavu seriju maketa, Arhitektone koje su predstavljale utopističku arhitekturu. Lazar Lisicki je otišao za Nemačku a Šagal, kivan na Maljeviča, završio je dekoraciju Jevrejskog teatra u Moskvi, te je, iste te 1922. godine, napustio Sovjetski Savez i preselio se u Berlin, a potom u Pariz.

Izložba "Ruska avangarda u Vitebsku 1918-1922" završava se sredinom jula, a potom se iz pariskog muzeja moderne umetnosti Pompidu, seli za Njujork gde će, sredinom septembra, biti postavljena u Jevrejskom muzeju, na Petoj aveniji, u blizini Metropiliten muzeja.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...