František Kupka – preteča apstrakcije

Aleksandar Manić

Gran-pale je, u saradnji sa Centrom Pompidu, praškom Narodnom galerijom i Ateneum muzejom iz Helsinkija, priredio retrospektivnu izložbu češkog umetnika
(ilustracija: Retrospektivna izložba posvećena Františeku Kupki otvorena je u pariskom Gran-paleu marta i trajaće do kraja jula meseca, da bi onda bila postavljena u Pragu, a potom u Helsinkiju)

František Kupka (1871-1957), sa Kandinskim, Maljevičem, Mondrianom i Deloneom, spada među najvažnije umetnike koji su postavili osnove apstraktnog slikarstva. Perfekcionista, idealista i usamljenik, Kupka je bežao od lakog publiciteta, nije se udruživao sa drugim umetnicima u stvaralačkim pokretima, pa čak nije želeo da se veže za nekog od galerista. Njegov prvi ugovor sa jednim galeristom, Lujom Kareom, potpisan je 1951. godine, kada je slikar imao 80 godina.

kupka-kupacica-

Kupačica (1906)

Od simbolizma, preko mašinizma do organske apstrakcije

Trideset godina posle smotre u pariskom Muzeju moderne umetnosti, Gran-pale je, u saradnji sa Centrom Pompidu, praškom Narodnom galerijom i Ateneum muzejom iz Helsinkija, priredio retrospektivnu izložbu češkog umetnika.

Kroz 250 slika, crteža i grafika, i pedesetak ilustracija, fotografija i dokumenata, izložba u Gran-paleu pokriva celokupno Kupkino stvaralaštvo. Komesari izložbe (Brižit Leal, Marketa Teinard, Pjer Brile), trudeći se da ukažu ne samo na njegovu originalnost, nego i na njegovu svestranost, stavili su naglasak na njegove početke obeležene simbolizmom, a potom na rađanje apstraktne umetnosti.

Pariska izložba, kroz pet odeljaka, ukazuje na ključne trenutke u Kupkinom stvaralaštvu; simbolizam, ekspresionistički portreti, prelazak u apstrakciju (1912. god), organski ciklus, geometrijska apstrakcija, ali i manje poznate periode kao što je "mašinizam" pri kraju 20-ih godina prošlog veka. Istovremeno, izložba ukazuje na izuzetno složenu ličnost Františeka Kupke kome su, pored slikarstva, velika strast bile filozofija, religija, stare civilizacije, poezija, muzika i nauka.

kupka-porodica-veliki-akt

Portret porodice (1910) i Veliki akt (1910)

"Druga stvarnost"

Po završenim studijama na praškoj i bečkoj Akademiji slikarstva, mladi František se 1896. godine obreo u Parizu. Iznajmio je stan na Monmartru, a novac je zarađivao kao ilustrator za časopise i novine levičarskog opredeljenja.

"Bivajući siromašan, živeo sam sa siromašnima, tako da su moji crteži satirični i angažovani. Međutim, čak i u takvim uslovima, trudio sam se da održim visoki umetnički nivo u crtanju", zabeležio je Kupka o svojim počecima u Parizu.

Prva Kupkina ostvarenja urađena su u stilu simbolista i alegorija. "Lokvanji" (1902)  podsećaju na Odilona Redona, a "Kupačica" (1906) prikazuje ženu u vodi, okruženu čudnim talasima i optičkim deformacijama. U istom periodu, Kupka je napustio Monmartr i nastanio se u pariskom predgrađu Pito, zajedno sa slikarom Žakom Vijonom i skulptorom Rejmonom Dišan-Vijonom. Njihov brat, Marsel Dišan, posećivao ih je redovno, a sa njim su dolazili Pikabija, Delone, Leže, kao i različiti pesnici i kritičari. Diskusije su se vodile oko kubizma, futurizma i orfizma, i postavljana su pitanja kojim pravcem bi slikarstvo moglo da nastavi.

Kupka se nije previše zanimao za sve te stilove i držao se podalje od njihovih uticaja.

"Ustvari, ja živim kao usamljenik. Imam divnu ženu i ćerkicu, šumu i polja oko nas i uspevam da u tome vidim više nego na svim izložbama", pisao je on u to vreme. Uprkos svom izbegavanju novih pokreta, Kupka je vrlo marljivo nastavio svoja istraživanja, pomerajući svoje slikarstvo prema onome što je nazivao "druga stvarnost".

kupka-oko-jedne-tacke

Oko jedne tačke (1920-1930)

Pokret, ritam, vreme i prostor

Tokom 1911. godine on je, u jednom teorijskom eseju, napisao da je stvorio novo slikarstvo koje nije imalo referencu u ikakvom kulturnom sistemu i čiji je cilj bila čista estetika. Kupka više nije želeo da preuzima iz prirode, nego je stvarao sopstvene oblike i boje koje će, složene u kompozicije, gledaocima donositi utehu i polet. Nadahnut astronomijom, koja mu je otkrila neverovatne veličine i udaljenosti, i biologijom i njenim organskim i mikroskopskim oblicima, Kupka se trudio da na vidljiv način iskaže mehanizam stvaranja – pokret, ritam, vreme i prostor. U tom kontekstu su se rodila njegova prva apstraktna dela, među kojima je i "Amorfa" (1912).

Prvi svetski rat je, privremeno, zaustavio Kupkinu karijeru. Angažovan u Legiji stranaca, on se borio tokom čitavog rata. Vrativši se u Prag 1919. godine, on je započeo rad na Memorijalnom kompleksu posvećenom otporu agresorima, kao i na simbolima novoosnovane čehoslovačke države. Tada se i upoznao sa Jindrihom Valdesom, bogatim industrijalcem i velikim kolekcionarom umetnosti. Valdes je vrlo brzo postao Kupkin prijatelj i mecena. Njegova podrška bila je odlučujuća u zapošljavanju Kupke na praškoj slikarskoj Akademiji 1922. godine. Kupkin posao bio je da se bavi češkim studentima u Parizu. Imajući sigurne prihode, Kupka je mogao, sasvim slobodno, da se posveti novim stvaralačkim istraživanjima.

kupka-lokalizacija-

Lokalizacija grafičkog mobila (1912-1913)

Treća dimenzija je laž

Tokom nekoliko narednih godina, on je u svoju umetnost uveo figurativne elemente i eksploatisao temu mehanike, unoseći u svoje kompozicije elise, diskove, zamajce i amortizere. Međutim, taj period nije imao odjeka među kritičarima i kolekcionarima. Susret sa holandskim arhitektom Teom Van Dusburgom, 1926. godine, vratio je Kupku prema apstrakciji.

Sarađujući sa grupom umetnika ujedinjenim pod nazivom "Apstrakcija-Kreacija", Kupka je pojednostavio svoj pristup ulazeći u radikalnu apstrakciju. Za njega je treća dimenzija postala laž, tako da su, sada, geometrijske slike bivale postavljene u dvodimenzionalni prostor koji se sa slike širio u beskraj. Tri linije koje su krenule da se susretnu, možda i preseku, zaustavljene su i tako su stvorile trenutak stvaralačke tenzije.

Kupka se više nije vraćao figurativnoj umetnosti i, uz Kandinskog i Mondrijana, bio je poštovan kao jedan od najvažnijih umetnika apstrakcije. Na Salonu nove stvarnosti, posleratnoj smotri apstraktne umetnosti, Kupka je izložio svoje stvaralaštvo koje je ukazivalo da su njegovi rani radovi bili ispred vremena. Na smotri 1948. godine, tri njegove slike, od kojih je jedna bila "Filozofska arhitektura", bile su postavljene na sâm ulaz. Pet godina kasnije, bilo je izloženo 18 njegovih platna iz oniričke serije "Plavi pokret".

Kupka je umro 1957. godine, neposredno po otvaranju Salona na kome je bilo izloženo njegovo platno tri plave i tri crvene (1957), dupli trio uspravnih traka koje se susreću, ali se ne mešaju, kao novi pokušaj stvaranja sveta.

Retrospektivna izložba posvećena Františeku Kupki otvorena je u pariskom Gran-paleu marta i trajaće do kraja jula meseca, da bi onda bila postavljena u Pragu, a potom u Helsinkiju.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...