Naučna fantastika kao ogledalo stvarnosti 1900-2000 (2): Političko osvešćivanje čitalaštva

Aleksandar Manić

Stvarnost nije ispričana, nego je dočarana kroz deliće, prikazana u trenutku kada se stvara. Čovek je bacan u sredinu fantazmagorije, vrlo često zastrašujuće i beznadežne
(ilustracija, "Futurijanci" u Njujorku na jednoj konvenciji naučne fantastike, krajem tridesetih godina)

Tokom druge i treće decenije 20. veka, dolazi do korenitih promena u pristupu romanu, kojim se ovaj tip proznog stvaralaštva udaljava od Dikensovih i Balzakovih principa starih čitav vek. U novom romanu, manje je opisivanja, a više razmišljanja. Subjektivni realizam, kako ga je objasnio Ž-P. Sartr, vodio je ka oštrom i sistematskom prikazivanju zamišljene realnosti kroz viđenje protagonste. Istovremeno, autori više nisu prezali od sve češće upotrebe različitih prosedea u okviru istog dela, pokušavajući na taj način da iskažu opažanja i saznanja svojih junaka. Stvarnost nije ispričana, nego je dočarana kroz deliće, prikazana u trenutku kada se stvara. Čovek je bacan u sredinu fantazmagorije, vrlo često zastrašujuće i beznadežne.

nf2-asimov-

Isak Asimov, autor "Zadužbine", višetomne sage koja je obeležila naučnu fantastiku 20. veka

Futurijanci

U takvoj klimi, pred sâm početak II svetskog rata, u Njujorku se okupljala grupa mladih pisaca, levičarski nastrojenih, ljutih na sistem i željnih da naučnu fantastiku dublje otvore ka politici i tako se udalje od gernsbekovskih i kembelovskih zabavnih priča. Oni su sebe nazvali “Futurijancima” i njihov pristup je bio inovatorski, pre svega, zbog okupljanja u klubove i grupe, a potom i zbog razmatranja nasleđa naučne fantastike.

Shvativši da je ovaj žanr iza sebe ostavio određenu kolektivnu uobrazilju, oni su rešili da se na nju oslone, da uvedu određene inovacije i da kroz naučnu fantastiku otpočnu političko osvešćivanje čitalaca. Srž ove grupe buntovnika sačinjavali su Donald Volhajm, Frederik Pol, Siril Kornblat, Džudit Meril, Džejms Bliš, Dejmon Najt i Isak Asimov, autori čiji će talenti eksplodirati neposredno posle završetka rata.

Tokom II svetskog rata, evropski autori nisu imali mnogo mogućnost da objavljuju svoje tekstove, dok su američki pisci, geografski udaljeni od ratišta i manje pogođeni nestašicama, nastavili da objavljuju svoju prozu u magazinima i knjigama. Uprkos stvaralačkom siromaštvu za vreme rata, američka naučna fantastika je iznedrila dva važna dela – "Zadužbinu" Isaka Asimova i početak "Grada" Kliforda Sajmaka.

nf2-sajmak-

"Grad" Kliforda Sajmaka, započet 1944. godine, razmatra odnos civilizacije i nasilja

Socijalna naučna fantastika

"Zadužbina", delimično zasnovana na radovima Edvarda Gibona, britanskog istoričara 18. veka, o dekadenciji i padu rimskog carstva, govorila je o kraju međugalaktičke imperije i protagonistima koji obeležavaju to doba. Središna ideja je postojanje nove nauke, psihoistorije, koja je posebnim metodama uspevala da pretpostavi ljudsko ponašanje i tako da predvidi verovatna kretanja u budućnosti. Sâm autor je svoje delo nazvao "socijalnom naučnom fantastikom".

"Upotrebljavajući neverovatno složenu matematiku, Seldonov Plan predviđa pad Prve Galaktičke Imperije (čitaj Rimske imperije), uzdizanje Obrtnika i Trgovaca Prinčeva (čitaj buržoazije i nacionalizma), rast Prve Zadužbine (čitaj postindustrijskog, birokratskog, tehnološkog društva), njenu međuvezanost sa dugo skrivanom Drugom Zadužbinom i mogućim stvaranjem Druge Galaktičke Imperije, civilizacije zasnovane na 'mentalnoj nauci' (čitaj asimovljevske vizije utopije)", piše čarls Elkins, američki teoretičar i profesor engleskog jezika.

Uzevši određene osnove marksizma o kretanju ljudskih masa, Asimov se oslonio na Buharinovu ideju da su društva u svom kretanju podložna neumitnim prirodnim zakonima prisutnim u čitavom univerzumu, i na Lenjinovu teoriju da je "istorijski materijalizam omogućio da se, prvi put, sa naučnom tačnošću proučavaju društveni uslovi života mase i promene u njihovim uslovima".

Nažalost, Asimovljeve ideje nastale su na osnovu malo prevedenih Marksovih i Engelsovih tekstova, propuštenih kroz filtere sovjetske propagande. Staljinovi ideolozi su se potrudili da ukažu na neminovnost odvijanja istorije prema tačno određenim ciljevima, nezavisno od delanja ili volje pojedinaca. Na taj način, boljševici su pokušavali da obezbede kolektivnu apatiju. Međutim, II svetski rat, u punom jeku, upravo je pokazivao suprotno, da su ljudska volja i sloboda odlučivanja jača od svake ideologije.

nf2-Barzavel-s

Užasi rata odveli su Renea Baržavela od kolaborcionističkog novinarstva ka antimilitarističkom romanu "Neoprezan putnik"

Posledice rata

Francuski pisac Rene Baržavel dočekao je II svetski rat u uniformi posebnih jedinica francuske kolonijalne pešadije, a posle kapitulacije započeo je da radi kao novinar pariskog kolaboracionističkog nedeljnika. Uporedno sa novinarskim radom, on je napisao roman "Pustoš" (1943), duboko ukorenjen u njegovoj ličnoj stvarnosti.

Posle potpunog nestanka električne energije, došlo je do niza katastrofa. Malobrojni preživeli pobegli su u prirodu i počeli da se okupljaju u seoske zajednice, baš onako kako je propovedao maršal Peten, heroj I svetskog rata, šef francuske vlade tokom II svetskog rata i Hitlerov saveznik. Međutim, užasi rata odveli su Baržavela ka antimilitarističkim težnjama, te je godinu dana kasnije napisao "Neopreznog putnika", roman u kome je junak pobegao od poraza svoje zemlje, od neprijateljske okupacije i zapao u vremenske paradokse.

"Grad" Kliforda Sajmaka, započet 1944. godine kao niz pripovetki i objavljen 7 godina kasnije kao "fix-up" roman, opisuje budućnost u kojoj je čovek nestao, otišao na udaljenu planetu gde u preobraženom obliku živi u novoj utopiji. Na njegovo mesto, na Zemlji, došla je nova mutantska rasa – psi. Sajmakova proza je poetična, nostalgična i bukolika, međutim, u pitanju je razmišljanje o odnosu civilizacije i nasilja.

"Jedan od indikatora promene je feniksovsko rođenje misli o utopiji za kolektivnu sociopolitičku organizacij ljudske sreće", napisao je Darko Suvin, hrvatski teoretičar naučne fantastike, o periodu koji će nastupiti po završetku rata.

II svetski rat bio je ogromna prekretnica u svim područjima, pa i u knjževnosti, posebno naučne fantastike. Gernsbekovska i kembelovska naučna fantastika hodala je najutabanijim stazama klasičnog akcionog romana, klasične strukture, klasičnog izraza, bez truni inovacije u pristupu i u formi.

"Jedan roman naučne fantastike konstruiše se kroz lažne podatke, u jasnoj protivurečnosti sa poznatom stvarnošću (ovde se upotrebljava mašta), razvijene do najmanje logičke posledice (ovde se upotrebljava naučna strogost). SF roman često može da se ukratko izloži formulom 'šta bi bilo kada bi'", objašnjava Kristijan Grenije, francuski pisac naučne fantastike.

Nestanak klasične romaneskne forme

Međutim, za razliku od akcione naučne fantastike tipa "šta bi bilo...", svetska književnost je išla sve složenijim putevima: Džojs je uveo unutrašnji tok svesti, Selinova pre-egzistencijalistička proza uvela je antiheroja i stilizovani govorni jezik, Kami je ukazao na besmislenost stvarnosti, Dos Pasos je uveo raznorodnost pristupa i oblika, Fokner je ušao u svest protagoniste, Hemingvej je eksperimentisao sa tonom i izrazom...

"Pokušavam da u potpunosti uđem u čitanje, da pronađem pribežište u svetloj Stendalovoj Italiji. Povremeno uspevam, kroz kratke halucinacije, a potom ponovo padam u ovaj preteći dan", kaže Antoan Rokenten, Sartrov junak romana "Mučnina" (1938). Ovim romanom, nalik eseju, Sartr je u potpunosti svrgnuo sa prestola klasičnu romanesknu formu.

Pisci pretenduju da oponašaju život i da se događaji, ma koliko bezlični i sivi, ističu u romanu kroz zaplet priče. Međutim, Sartr je jednim potezom uklonio od sebe klasično nasleđe, poštovano još od vremena Stendala i Valtera Skota. Kod Balzaka već je sâmo postojanje romaneskno i prepuno strasti, dok je Flober ukinuo događanje i stavio ga u područje mogućeg. U Prustovom stvaralaštvu, život je prvo zaboravljen, a potom pronađen u mašti, obasjan romanesknim svetlom. Kod Sartra, egzistencija ne zavodi, nego iskače pred protagoniste i pada na njih kao prokletstvo.

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...