NAUČNA FANTASTIKA KAO OGLEDALO STVARNOSTI 1900-2000 (11): KOJIM PUTEM U 21. VEKU?

Aleksandar Manić

Verovatna budućnost naučno fantastične književnosti nije u istraživanju granica kosmosa i tehnologije, nego u istraživanju granica ljudske duše
(ilustracija, Nil Stivenson, pisac postkiberpanka, osetivši promene oko sebe, naslikao je neoliberalni kapitalizam u kome je sve privatizovano – do policije i sudstva)

Nestanak komunističke imperije i ustpostavljavanje potpune globalizacije probudili su crvenog kineskog zmaja. Novi svet, pod dominacijom sve moćnije Kine počeo je svima da izgleda kao bliska budućnost. Nil Stivenson, pisac postkiberpanka ("Lavina", 1992; "Dijamantski vek", 1995) prebacio je težište događanja u Kinu. Osetivši promene oko sebe, on je naslikao neoliberalni kapitalizam u kome je sve privatizovano – do policije i sudstva.

Čovek je izgubio značaj u odnosu na finansijske, političke i ideološke sisteme. Iznenadni nestanak 90 odsto čovečanstva, bez traga i glasa, nikoga nije naveo da postavi pitanje kako je do toga došlo. Ostatak

sveta jedino se zainteresovao šta će to izmeniti u svetu onih koji nisu nestali, napisala je Mikaela Resner u svom romanu "Tačka iščezavanja" (1993).

Nešto kasnije, "Kriptonomikon" (1999), naučno fantastični špijunski triler Nila Stivensona, naslikao je alternativni svet nalik današnjem, u kome su tajne naše svakodnevnice bivale osvetljene kroz kriptografiju. Na vrlo realističan način, borba neprijatelja se odvija na pozadini modernog kapitalizma, posebno njegove mračne strane, manipulacija, korupcije i veza sa mafijom.

nf-11-stivenson-s

Nil Stivenson, pisac postkiberpanka, osetivši promene oko sebe, naslikao je neoliberalni kapitalizam u kome je sve privatizovano – do policije i sudstva

Tehnološka singularnost

Na jednoj konferenciji 1993. godine, Vernor Vindž ("Plamen nad ponorom", 1992), američki profesor matematike i pisac naučne fantastike, izjavio je:

"U narednih 30 godina, imaćemo tehnološke mogućnosti da stvorimo nadljudsku inteligenciju. Potom, ljudska era će se završiti. Da li je takav progres neizbežan? Ako je neizbežan, možemo li da usmerimo događaje tako da preživimo?"

Prema njegovim razmišljanjima, mi se nalazimo pred trenutkom koji po važnosti nalikuje pojavi ljudskog života na Zemlji. Ubrzanje tehnološkog progresa označilo je 20. vek, dok bi 21. vek mogao da bude jednostavno prevazilaženje čoveka. Njegov koncept "tehnološke singularnosti" uzburkao je duhove, a Rejmond Kurcveil i Hans Moravec, dva naučnika specijalizovana u domenu veštačke inteligencije, naslikali su još mračniji pejzaž.

nf-11-doktorou-stros-s

Pisci naučne fantastike često su prestignuti dnevnim promenama i malobrojni uspevaju da se pravilno orijentišu, a među njima su, sigurno, Kori Doktorou i Čarls Stros

Nalik čuvenom "zidu" na koji maratonci nalete na 35 kilometru trke, "tehnološka singularnost" počela je da izgleda kao "zid budućnosti". Uzevši u obzir teorijske mogućnosti, budućnost više nije lako zamisliva. Sve se menja do te mere da je nemoguće zamisliti čak i najosnovnije elemente: ljudsko telo, ishranu, staništa...

Pisci naučne fantastike, često dostignuti, čak i prestignuti, dnevnim događajima i promenama, više se i ne usuđuju da zavire iza zida "tehnološke singularnosti". Retki su autori kojima uspeva da se pravilno orijentišu, a među njima su, verovatno najuspešniji Kanađanin Kori Doktorou i Englez Čarls Stros.

"Tamo gde on ide danas, ostala naučna fantastika će ga slediti sutra", kazao je o Strosu američki pisac i izdavač Gardner Dozua.

nf-11-vinz-s

Vernor Vindž, profesor matematike i pisac, smatra da će se ljudska era završiti stvaranjem nadljudske inteligencije

Kuda dalje?

Naravno, pitanje ostaje – kojim putem će se kretati naučna fantastika tokom 21. veka? Kakve teme pisci mogu da obrađuju? Kakvo ogledalo da postave pored svog i našeg puta? Uzevši u obzir da se nauka razvija mnogo većom brzinom nego što pisci mogu da je prate, postoji opasnost da pozadina i tehnologija, kao akteri, budu prevaziđeni velikom brzinom, oduzimajući tako romanu njegovu posebnost koja ga čini naučnom fantastikom.

Jedan od mogućih načina pomeranja naučno fantastičnog ogledala duž našeg puta bio bi način kako prozi pristupa srpski pisac Radmilo Anđelković. Ne zadovoljavajući se samo komentarisanjem sopstvene sadašnjosti, on na vešt način vraća ogledalo daleko u istoriju, a potom ga pomera u budućnost, ne bi li tako pojasnio gde se trenutno nalazimo i kuda (možda) idemo.

Njegov roman "Rašani" (1998) smešten je u vreme jeretičkog vizantijskog cara Konstantina V Kopronima. Tardeus Lavaget, alhemičar i carski savetnik, uputio se na Balkan u potrazi za mitskim plemenom Rašana, koji su prema legendama, poznavali tajnu pretvaranja metala u zlato. Upotrebivši principe gnosticizma, da se očišćenje postiže ličnim naporima svakog pojednica, maniheističkog metafizičkog i dualističkog učenja zasnovanog na borbi dvaju principa, Dobra i Zla, i neoplatonističkih ideja odvajanja čistih materijala od nečistih, autor se opredeljuje za alhemiju kao alegorijsku podlogu na kojoj se sukobljavaju Tardeus i Bentel.

Roman "Rašani" bavi se alternativnom istorijom i promenjenom stvarnošću. Stalna i stabilna realnost je odbačena i, više od pripovedanja avanture carskog savetnika, u pitanju je autorov lični strah pred sopstvenim vremenom. Tako je i njegova reakcija iskazana u zaustavljanju vremenskog procesa i pokušaju da se čitav svet vrati u povoljniji trenutak, kada je još uvek moglo da se krene "rašanskim stazama".

"Realno, potcrtano prepoznatljivim geografskim, folklornim, jezičkim i istorijskim reperima, te fantastično, u svom naučno-fantastičkom liku drugačijih tehnoloških i društvenih konstelacija, i epsko-fantastičkom, koji barata nasleđima saga i epova, u ovom romanu imaju ravnopravan tretman, odnosno pisac nastoji da sve moguće poglede i tumačenja spoji u totalnu sliku stvarnosti, što je potpuno primereno doživljaju na kome insistiraju Rašani, ta nova, punija, sa tkivom egzistencija povezana, stepenica u evoluciji čoveka", o Anđelkovićevom stvaralaštvu piše Ilija Bakić, srpski autor i kritičar.

nf-11-kurcveil-s

Koncept "tehnološke singularnosti" Rejmonda Kurcveila izgleda kao "zid budućnosti", jer ona više nije lako zamisliva

Ogledalo ispred svakog od nas

Anđelkovićeve roman "Grbovnik" (2002), napisan sa Danielom Reljićem, iz Španije, krajem 16. veka, na Balkan dovodi Don Pedra Ohmučevića u potrazi za lažnim vlastelinskim poreklom. Sa Balkana on se vraća sa onim što je tražio i što je postalo manje važno, dok je njegovo duhovno sazrevanje preuzelo glavnu ulogu.

nf-11-andjelkovic-s

Stendalijansko ogledalo naučne fantastike moglo bi da nalikuje pravcu kojim se kreće Radmilo Anđelković i da nas dovede u dodir sa nepoznatim i nevidljivim sferama našeg postojanja

Konstrukcija Anđelkovićeve naracije je u diskontinuitetu, odbijajući ideju da je red neophodan da bi se uredio haos. Stalna i stabilna realnost je odbačena i, nalik Borhesovoj priči "Tlön, Uqbar, Orbis Tertius", realan svet je lagano obuhvaćen izmaštanim svetom u kome se mešaju sadašnost, prošlost i budućnost. Odbijajući žanrove i kombunujući nasleđa, autor preuzima pristup postmoderne. Međutim, ulazeći u kontinuitet, on negira isti taj pristup.

Anđelković se svojim romanima odlučio na dvostrukost u svim pogledima, pa i u pristupu junacima. Oni su, pre svega, nosioci vrlo preciznih autorovih ideja o dualitetu ljudske prirode, ali i vrlo živi likovi, koji ukazuju da umesto tehnološke pozadine jedina prava motivacija u pisanju književnog dela obitava u istraživanju granica ljudske duše.

Znači, jedan od mogućih načina postavljanja stendalijanskog ogledala pokraj našeg puta, mogao bi da nalikuje pravcu kojim se kreće Radmilo Anđelković.

Namesto okvira postavljenih tehnologijom, namesto ideološke i ekonomske pozadine, namesto istraživanje odnosa nauke i sistema, naučna fantastika trebalo bi da nas dovede u dodir sa nepoznatim i nevidljivim sferama našeg postojanja. Šta više, ona bi trebalo da nas odvede, prvo, ka onim sferama koje ne želimo upoznati, bilo zato što nisu lepe pa su nam zbog toga odbojne, bilo zato što nam nagrizaju vlastititom rukom napravljen odraz u stendalijanskom ogledalu.

Zato, verovatna budućnost naučno fantastične književnosti nije u istraživanju granica kosmosa i tehnologije, nego u istraživanju granica ljudske duše – šta bi čovek mogao da bude i zašta je sposoban, kako je to lepo rekao Milan Kundera.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...