NAUČNA FANTASTIKA KAO OGLEDALO STVARNOSTI 1900-2000 (9): KOMERCIJALNA VULGARIZACIJA

Aleksandar Manić

Sredinom 70-ih godina, naučna fantastika, književna i filmska, ušla je u vulgarizaciju i globlizaciju
(ilustracija, Američki reditelji Džordž Lukas i Stiven Spilberg predstavljaju prekretnicu u naučnoj fantastici, uvodeći na velika vrata zabavu i zaradu kao jedine kvalitete)

Početak 70-ih godina bio je kraj društveno-političkih razmišljanja autora naučne fantastike, započetih neposredno po završetku II svetskog rata. Entropija, bliska budućnost čovečanstva i distopija bili su najvažniji činioci dubokog pesimizma koji su prožimali angažovane autore naučne fantastike. Njihova poruka bila je da je čovek sâm sebi najveći neprijatelj. Velika energetska kriza samo je ojačala osećaj nesigurnosti i crnila.

Zanimljiva je činjenica da su se i naučno fantastični filmovi u periodu od 1968. do 1975. godine, bavili sličnom problematikom kao i književnost. Put je otvorila Kjubrikova "Odiseja u svemiru 2001", a nastavio ga je Džordž Lukas sa svojim filmom "THX 1138", potom "Zardoz" Džona Bormana, "Kazneni park" Pitera Votkinsa, "Paklena pomorandža" već pominjanog Kjubrika, "Rolerbol" Normana Džuisona, "Tihi beg", "Zeleni sojlent"...

Međutim, sredinom 70-ih godina, naučna fantastika, književna i filmska, ušla je u vulgarizaciju i globlizaciju.

regan-tacer-

Na zahtev krupnog kapitala, Regan i Tačerova uveli su neoliberalni sistem, prvo kod njih, a potom i u drugim zemljama, i oslobodili ekonomiju svih pravila osim jednog – uzeti što više novca

Kriza morala

U Americi, u najvažnijem okruženju za naučno fantastičnu književnost, uprkos konzervativnom pristupu Ričarda Niksona (1969-1974) i njegovog naslednika Džeralda Forda (1974-1977), američko društvo pokazivalo je veće znake demokratskih promena. Tada je za predsednika izabran Džimi Karter (1977-1981), odgajivač kikirikija i političar bez iskustva. Vođen "zdravim razumom", on je pokušao da unese više slobode u američko društvo.

Uplašeni konzervativci odmah su organizovali "Tim B", grupu koja se bavila ideološkim i propagandnim radom. Zahvaljujući Karterovom neiskustvu, deregulaciji ekonomije i propagandnom ratu konzervativaca, u sledećem mandatu, na čelo Amerike došao je Ronald Regan (1981-1989), bivši holivudski glumac, čvrstorukaš i glasnogovornik najkrupnijeg kapitala.

U isto vreme, u Velikoj Britaniji, drugom po važnosti okruženju za naučno fantastičnu književnost, na čelo vlade dolazi Margaret Tačer (1979-1990) i uvodi ultraliberalne zakone koji idu u korist samo najbogatijim strukturama. Pored programa privatizacija i slabljenja sindikata, ona je sasekla i državne budžete namenjene školstvu i obrazovanju.

Na zahtev najbogatijih Amerikanaca i Britanaca, Regan i Tačerova su nacionalne ekonomije oslobodili svih pravila, uvodeći tako najsuroviji neoliberalni sistem, prvo kod njih, a potom i u drugim zemljama. Te deregulacije društveno-ekonomskog sistema, posredno su pripremile uslove za ekonomske kolapse s početka 21. veka.

nf8-braca-strugacki-s

U romanu "Piknik kraj puta", ruski autori braća Strugacki kritikovali su racionalno društvo bez vere i morala, u vremenu ljudskog neznanja i nedostatka skromnosti

Poljska, Sovjetski Savez, Francuska...

U zemljama kontinentalne Evrope, u kojima je naučna fantastika imala marginalnu ulogu, kako u stvaralaštvu, tako i u izdavaštvu, većina autora je kopirala svoje anglo-američke kolege. Manji broj je imao autentičan izraz koji se razlikovao od oponašanja tuđeg stvaralaštva. Verovatno najvažniji autor ove manjine bio je veliki poljski pisac Stanislav Lem, a potom i ruski autori Arkadij i Boris Strugacki, kao i jedna grupa francuskih autora na čijem čelu se nalazio Mišel Žeri.

Lemova knjiga "Kongres futurologije" (1971) na scenu je postavila Ijona Tihog i kroz njegove avanture dala satiričan prikaz utopijske budućnosti koja je najobičnija iluzija i prevara. "Piknik kraj puta" (1972), roman braće Strugacki bio je kritika racionalnog društva u vremenu bez vere i morala. Njihov roman o nadi i strahu, ukazivao je na ljudsku nesavršenost, želju da se ovlada znanjem na brzinu, a posebno na ljudsko neznanje i nedostatak skromnosti.

U romanu "Neodređeno vreme" (1973) Mišela Žerija, pod uticajem "hronolitičke droge", sadašnjost, prošlost i budućnost su se preplitali, a junak je išao iz jednog tela u drugo. Žerijev svet je pod upravom multinacionala, a odlikovali su ga strah, zabrinutost i sumnja. Tokom 70-ih godina, Žeri, intelektualac "par excellence", koji je u više navrata morao da postane poljoprivrednik da bi preživeo, izgradio je svet u kome su izražena dezorijentacija, individualizam, iskrivljena percepcija stvarnosti, psihotropna sredstva i totalitarni sistemi. Njegova naracija, nalik "novom romanu", odslikavala je diskontinuitet vremenske strukture u svetu gde je stvarnost bila maglovita, nasečena i repetitivna. U isto vreme, Filip Kirval u svom romanu "Čovek naopako" (1974) eksperimentisao je ne samo sa književnom formom, nego i sa nadrealističkim pristupom.

nf8-zzeri-kirval-s

Francuski autori Mišel Žeri i Filip Kirval, eksperimentisali su sa književnim formama i pisali o društvima pod upravom multinacionala u kojima je vladao strah, zabrinutost, dezorijentacija i iskrivljena percepcija stvarnosti

Money, money, money...

Druga polovina 70-ih godina predstavljala je za naučnu fantastiku prekretnicu, po snazi, jednaku onoj koja se dogodila po završetku II svetskog rata. Razlika je bila u pravcu kretanja. Posleratna promena uzdigla je naučnu fantastiku na mnogo viši nivo od prethodnog, dok su događaji iz druge polovine 70-ih, vratili naučnu fantastiku na predratni nivo. Za tu regresiju najodgovorniji su filmski reditelji Džordž Lukas i Stiven Spilberg.

Lukasov film "Ratovi zvezda" (1977) uzeo je kao osnovu predratnu "pulp" naučnu fantastiku i poratni američki strip. Šematizirana tema borbe Dobra i Zla bila je svedena na junaka bez mane, odvratnog negativca, slatku princezu, simpatičnu barabu i mnoštvo živopisnih vanzemaljaca. Bez ikakve sumnje, "Ratovi zvezda" je film koji smo, manje ili više, nesvesno, svi oduvek priželjkivali i iščekivali. Čuveni element gernsbekovske i kempbelijanske naučne fantastike, "the sense of wonder", više nije morao da se zamišlja, nego je defilovao pred našim široko otvorenim očima i ustima.

Drugi važan događaj desio se iste godine. Spilbergov film "Bliski susreti treće vrste" (1977) ispričao nam je priču koja se završila mnogo srećnije nego čuvena misterija iz 1947. godine, nazvana "Rozvelski incident". Pametni i dobronamerni vanzemaljci srećno su sleteli na Zemlju i bili su toplo prihvaćeni.

Od trenutka kada su ova dva filma zadovoljila potrebe za avanturama, čudesima, emocijama i lakom zabavom više stotina miliona potrošača naše planete, na scenu su izašli finansijeri i mašina se stavila u pogon. Zavodljivost i atraktivnost pokretne slike bila je umnožena novim tehnološkim dostignućima specijalnih efekata i ojačana tek stvorenom tehnologijom video-kaseta. Pasivnost koju ekran nudi gledaocu, nadvladala je aktivnost koju književnost iziskuje od čitaoca.

nf8-asimov-s

Isaka Asimova, krajem 70-ih godina, jedan kritičar je označio kao prevaziđenog, dok je poznati autor, u odbranu svog književnog kvaliteta, naveo visoke tiraže svojih knjiga

Tržišna književnost

Velike filmske zarade i planetarna slava reditelja, pomutile su motivacije piscima naučne fantastike, te su se mnogi od njih okrenuli industriji zabave. Tiraži su zamenili književni kvalitet o čemu nam svedoči jedan Lemov esej s kraja 70-ih godina, u kome je on naveo Asimovljeve reči upućene mladom kritičaru koji je poznatog američkog pisca okarakterisao kao prevaziđenog, a dobri Doktor, u svoju odbranu, odmah je naveo visoke tiraže svojih knjiga u zadnje dve godine.

Lem je, potom, nastavio razmišljanje o trivijalnoj literaturi, u koju svrstava Asimova, i ukazao da po takvom aršinu Dostojevski ne bi stigao do kolena Agate Kristi. U isto vreme, Žak Sadul, francuski pisac, kritičar i teoretičar, primetio je zabrinjavajuću činjenicu da su se Asimov, Klark i Herbert prvi put pojavili na listi bestselera (sve romaneskne kategorije zajedno), ali ne zbog visokih književnih kvaliteta njihove proze. U pitanju su bili nastavci proslavljenih romana objavljenih pre više decenija. Takođe, on je izrazio bojazan da se mladi autori jednostavnu ne povedu primerom svojih starijih i uspešnijih kolega i da nikada ne potraže manje oprobane puteve, opasnije ali i uzbudljivije ne samo za čitaoca, nego i za autora.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...