NAUČNA FANTASTIKA KAO OGLEDALO STVARNOSTI 1900-2000 (8): NAUČNOM FANTASTIKOM PROTIV RATOVA, KOLONIJALIZMA, RASIZMA, SEKSIZMA I NEJEDNAKOSTI

Aleksandar Manić

Pored autora koji su kroz puno umetničke suptilnosti ukazivali na promašaje svog vremena, pojavili su se i oni čiji su se subverzivni stavovi nalazili ispod pojasa. Efekat američkog šezdesetosmaškog osporavanja autoriteta i rušenja sistema naišao je na određeni odziv i u drugim zemljama
(ilusttracija, U zbirci naučno fantastičnih priča "Opasne vizije", pod upravom provokativnog Harlana Elisona (desno), Filip Hoze Farmer (levo) napisao je: "Kada bi Žil Vern zaista mogao da vidi budućnost, recimo 1966. godinu, on bi se usrao u gaće")

Vijetnamski rat, ali i mnogobrojni antikolonijalistički ratovi i sukobi, učinili su da su pisci naučne fantastike, za razliku od prethodnih generacija, počeli da stavljaju Zemljane u ulogu zavojevača i kolonizatora vanzemaljskih civilizacija. Antiratni protest u naučno fantastičnoj književnosti već je bio prisutan u romanu "Ovaj svet je naš" (1962), francuskog autora Fransoa Borda. Stručnjak za praistoriju, pod pseudonimom Fransis Karsak, on je, u svom romanu, u svemir prebacio alžirski rat i borbu protiv francuskih kolonizatora.

Romanom "Klanica 5" (1969), Kurt Vonegut je, nadahnut sećanjima na mahnito savezničko bombardovanje Drezdena 1945. godine, ukazao da je ratno ludilo besmisleno, nezavisno od toga ko koga ubija i zašto. Pripovetka "Smrt i imenovanje među Asadijama" (1973) američkog autora Majkla Bišopa, unela je otežavajući element rasizma, pitanja ljudskog identiteta i ljudske jednakosti, nalik romanu Ursule Le Gvin "Svet se kaže šuma" (1972). Ova knjiga, efikasan pamflet protiv kolonijalizma i rasizma, nastavila je potragu započetu romanom "Leva ruka tame" (1969) u kojoj je složena antropološka studija Le Gvinovoj poslužila kao potka drami jednog zemaljskog izaslanika u čudnoj civilizaciji dvopolnih antropomorfnih bića.

nf88-Braner-s

"Svi stoje na Zanzibaru", roman engleskog pisca Džona Branera, bila je oštra kritika američkog društva kroz teorije maltuzijanstva

Provokacija i subverzija

Pored autora koji su kroz puno umetničke suptilnosti ukazivali na promašaje svog vremena, pojavili su se i oni čiji su se subverzivni stavovi nalazili ispod pojasa. Norman Spinrad  je svojim romanom "Nevaljalac Džek Beron" (1968) napravio ogroman skandal zbog upotrebe psovki i oštre kritike američkog korporativnog i političkog sistema zasnovanog na korupciji. Inače, psovke, do tada zabranjivane u štampanom materijalu porodične Amerike, dobile su značaj društveno-političkog oružja.

U čuvenoj zbirci naučno fantastičnih priča, nazvanoj "Opasne vizije" (1967), pod upravom dežurnog provokatora Harlana Elisona, Filip Hoze Farmer je pisao u svojoj priči: "Kada bi Žil Vern zaista mogao da vidi budućnost, recimo 1966. godinu, on bi se usrao u gaće." Naslovi iz zbirke bili su još rečitiji: "Kako sam Ujka Sama jebao u dupe i druge privatne ejakulacije", "Kara koja se dizala naopako"...

Efekat šezdesetosmaškog osporavanja autoriteta i rušenja sistema naišao je na određeni odziv i u drugim zemljama. Ruski pisci Arkadij i Boris Strugacki, objavili su roman "Puž golać na urvini" (1968) koji je zanimljivom strukturom dveju uporednih priča ukazivao na sukob čoveka sa svojim okruženjem i potragu za drugačijim životom. Francuski pisac Andre Rielan, pod pseudonimom Kurt Stajner, napisao je "Deca Istorije" (1968), distopijski prikaz potrošačkog društva u kome su se Deca, Ljudi Prirode i Mozgovi podigli protiv starijih.

Majkl Murkok, engleski autor "novog talasa", u romanu "Finalni program" (1965-1968), stvorio je lik Džerija Kornelijusa. Džeri je bogat, dosađuje se i zato pije, drogira se, zavodi, ubija i nalikuje parodiji Džejmsa Bonda. Tako je Murkok, sâmim romanom, potcrtavao dosadu, prazninu i snobizam koji nisu prožimali samo njegovog junaka, nego čitavo društvo koje ga je okruživalo. Prava pop zvezda, ikonoklastičan, ali i pozitivan, Džeri Kornelijus, živeći u svetu između "Zakona i Haosa", počeo je samostalno da se javlja u romanima i stripovima drugih autora, sve dok Murkok nije objavio da svog protagonistu više ne deli sa drugim autorima.

nf88-le-gvin-s

"Leva ruka tame" Ursule Le Gvin, delo velike književne i duhovne vrednosti, kroz introspekcije i psihološku profinjenost, nosi u sebi složenost modernog romana

Alijenacija i nemogućnost komunikacije

"Svi stoje na Zanzibaru" (1968), roman engleskog pisca Džona Branera, uprkos svojoj običnosti i relativnoj izveštačenosti, predstavljao je izuzetno važnu knjigu. Autor je, nadahnut tehnikom Dos Pasosa, prikazao budućnost u narativnom diskontinuitetu, šetajući se kroz banalnosti zapisa i opisa zamišljenog sveta budućnosti. Početkom 21. veka, na Zemlji živi puno stanovnika, a bolesnima i slabima nije dozvoljeno da se razmnožavaju. Istovremeno, globalne vlasti pronalaze sve aktivno miroljubive osobe i eliminišu ih. Na taj način se u svetu održava neprekidno nasilje i ratovanje. U pitanju je bila oštra kritika američkog društva kroz teorije maltuzijanstva, ojačana autorovim zapažanjima o političkom trenutku u kome je živeo.

"Glas gospodara" (1968), roman poljskog pisca Stanislava Lema, postavio je pitanje komunikacija među ljudima, a sličnom tematikom se bavila i "Leva ruka tame" (1969) četvrta knjiga iz hainskog ciklusa Ursule Le Gvin. Ona je razmatrala pitanje rase, dualiteta ljudskog identiteta i seksualnosti, kao i (ne)mogućnosti komunikacije među ljudima. Ovo delo, velike književne i duhovne vrednosti, nosi u sebi složenosti modernog romana, koje se ogledaju u oštrini Le Gvinine introspekcije, u psihološkoj profinjenosti i posebnosti percepcije.

Darko Suvin kaže da snaga i važnost Le Gvininog stvaralaštva obitavaju u "potrazi i skiciranju novih, kolektivnih sistema, ne više otuđenih ljudskih odnosa, koji se rađaju iz apsolutne potrebe za prevazilaženjem netolerantnih etičkih, kosmičkih, političkih i fizičkih otuđenja." Naravno, nisu svi kritičari delili ovakvo mišljenje o velikoj američkoj spisateljici. "Za mene se romani Ursule K. Le Gvin dele u dve kategorije, loši i još gori", napisao je o njenom radu poznati francuski teoretičar Žak Sadul, objašnjavajući da su njene knjige dosadne i nečitljive.

nf88-nikson-huver-s

Američki konzervativci, zabrinuti najezdom mladih, izabrali za predsednika čvrstorukaša Niksona koji je, sa fašistoidnim Edgarom Huverom, direktorom FBI-a, krenuo u odmazdu protiv buntovnih studenata

Simulacija i destrukcija

Iste godine iz štampe je izašao i kontroverzni Dikov roman "Ubik" (1969) čija je tema bio psihodeličan svet u degradaciji, nastanjen ljudima u poluživotu. Stanislav Lem, u jednom eseju, objašnjava da je Dikov svet načinjen od prikrivenog nesklada, koji se ne prikazuje u početnim scenama romana. Radnja se obično odvija bez žurbe i sa mirnim razlaganjem činjenica, tek toliko da bi destruktivno upadanje narušavajućeg faktora bilo još efikasnije. Inače, Dikov izmanipulisani svet nije prorokovanje, niti stvaranje mogućeg sveta, kako su neki pokušali da ga shvate. U pitanju je autorov lični strah pred sopstvenim vremenom, a njegova reakcija iskazana je u zaustavljanju procesa i pokušaju da se čitav svet vrati u stanje haosa.

U jednoj Borhesovoj priči postoji alegorija simulacije u obliku geografske karte u razmeri 1:1. U Dikovom "Ubiku", ima se osećaj da njegova "geografska karta" dolazi znatno pre sâme teritorije. Tako je stvarnost, protumačena na bodrijarovski način, dobila izgled tragova koji se mestimično probijaju. Razlika između Dikove stvarnosti i simulacije više ne postoji, dovodeći u pitanje istine i laži, stvarno i izmišljeno.

"Međutim, nikakva objašnjenja neće pojasniti ovaj roman, o kome se moje mišljenje fundamentalno razlikuje od onoga, što mi se čini, kao jednostrana hvala Lema i Fitinga. Bez sumnje, kako oni ubedljivo ukazuju, 'Ubik' je herojski napor velike snage, posebno u opisivanju silaska, raspadanja i senilnosti, invazije entropije u život i svest", napisao je Darko Suvin u svom eseju o Dikovom stvaralaštvu, osporavajući mišljenje da je "Ubik" imao novu formu, nego je više predstavljao nihilistički kolaps u starije oblike naučno fantastične melodrame. Upotreba droga i opšti ambijent kontra-kulture 60-ih godina samo su pomogli Diku da kroz kič ekvivalente anti-entropijske energije oličene u nauci, trgovini i religiji, zamisli dekonstrukciju buržoaske racionalnosti.

Godina izlaska "Ubika" zaokružila se se izlaskom eksperimentalnog romana Brajana Oldisa "Bosonog u glavi" (1969). Tema je bila "the day after", ali ovog puta, posle psihodeličnog rata u kome su na velike gradove bile bacane LSD bombe. Tako je, već izgubljen svet, uplovio u planetarni trip.

nf88-suvin-s

Darko Suvin, hrvatski teoretičar naučne fantastike, smatra da snaga Le Gvinove obitava u "potrazi i skiciranju novih, kolektivnih sistema, ne više otuđenih ljudskih odnosa", dok je Dikovo stvaralaštvo pad u starije oblike naučno fantastične melodrame

Sex & drugs

Razaranje buržoaske realnosti kroz "sex & drugs & rock'n'roll" bilo je na vrhuncu kada su američki konzervativci, zabrinuti najezdom mladih željnih promena, izabrali za predsednika Ričarda Niksona. Advokat i čvrstorukaš, on je, u zajednici sa fašistoidnim Dž. Edgarom Huverom, direktorom BOI-a, a potom FBI-a od 1924. do 1972. godine, odmah krenuo u odmazdu protiv buntovnih studenata i njihovih profesora. Filip K. Dik, paranoičan po prirodi, 1972. godine, u strahu od Niksonove administracije, napustio je SAD i nastanio se u Vankuveru u jednom centru za lečenje narkomana, a potom u iznajmljenom stanu.

Neposredno pred Dikov beg iz Amerike umro je Džon Kempbel, iza koga je ostalo kontroverzno nasleđe. Jedni su ga hvalili iznoseći njegov doprinos razvoju naučne fantastike, drugi su ga kudili zbog sužavanja polja autorskog istraživanja u naučnoj fantastici, dok su mu treći zamerali mačizam i mržnju prema crncima. Da je Kempbel bio predstavnik "starog sveta" potvrdile su promene u autorskom pristupu, pojava crnaca na polju naučne fantastike i sve veće prisustvo žena spistaljica. Pored "futurijanke" Džudit Meril i već proslavljene Ursule Le Gvin, pojavile su se Pamela Sardžent, Džoana Ras, Džejms Tiptri, Vonda Makintair, Džoan Vindž, Tanit Li...

Na samom početku 60-ih godina, Alfred Bester se upitao da li "jedna žena može da napiše zaista ubedljiv akcioni roman". Odgovor je stigao vrlo brzo kada je 1970. godine Le Gvinova dobila nagradu "Hugo" za najbolji roman, a potom su nagrade sve češće bivale dodeljivane spisateljicama. Oslobađanje žena autora naučne fantastike došlo je u paketu sa opštim oslobađanjem žena od muško-napoleonskog viđenja sveta u kome je žena večita maloletnica o kojoj se prvo starao njen otac, a potom njen muž.

Nasilno industrijsko društvo

Seksualna revolucija i seksualne slobode bitno su uticale na izbor tema, što se najbolje videlo u već spominjanom romanu "Leva ruka tame" (1969) u kome se zemaljski izaslanik pronašao na udaljenoj planeti, u čudnoj civilizaciji dvopolnih antropomorfnih bića. Dvopolnost i bezpolnost je takođe u srcu Silverbergovog romana "Čovekov sin" (1971) u kome glavni junak istražuje seksualnost na raznovrsne načine.

"Sudar" (1973) Dž. G. Balarda takođe istražuje seksualnost, ali na poseban način. U srcu njegovog romana nalazi se nasilno industrijsko društvo koje neprekidno ubija i ranjava milione ljudi. Da bi što bolje ukazao na otuđenje, on je upotrebio seks, fetišizam i mazohizam, oličen u automobilskim nesrećama prilikom kojih putnici doživljavaju orgazam. "Upotrebio sam vozila ne samo kao seksualnu metaforu, nego i kao globalnu sliku života ljudi u današnjem vremenu", objasnio je svoj pristup poznati engleski pisac.

Moglo bi se reći da je, na određeni način, ovaj Balardov roman i neka vrsta kraja najuspešnijeg perioda naučne fantastike. Ukazujući na kataklizmu, ali ne udaljenu, nego blisku, skoro tu među nama, Balard je ukinuo granicu između stvarnosti i književne fikcije:

"Mi živimo unutar jednog ogromnog romana. Autoru postaje sve manje potrebno da svom delu daje fiktivni sadržaj. Fikcija je već među nama. Rad romansijera postaje stvaranje realnosti."


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...