Devedeset godina komesara Megrea

Aleksandar Manić, Pariz

Za razliku od mnoštva policijskih i detektivskih romana, ovaj serijal ima vrlo malo akcije. Zaplet se odvija u relativno statičnom okruženju u kome se najvažnije stvari dešavaju u dušama protagonista
(Žorž Simenon, belgijski pisac čije su knjige prodate u ukupnom tiražu od pola milijarde primeraka)

Stigavši u Pariz, krajem 1922. godine, Žorž Simenon, mladi Belgijanac, pokušao je da objavi svoje tekstove u popularnom dnevniku "Jutro" (Le Matin). Poznata spisateljica Kolet, urednica književne rubrike, odbijala mu je tekstove, jer je smatrala da je njegov stil bio težak i neautentičan, opterećen nepotrebnim elementima. Savetovala mu je da napusti "književni" stil i da piše što jednostavnije može. Krajem 1923. godine, Kolet je procenila da je mladi Belgijanac napredovao i objavila mu je tekstove. Kasnije, svedeni Simenonov stil, nazvan "sivo" pisanje, postao je osnova njegovog stvaralaštva.

Tako je započela Simenonova karijera veličanstvenog opusa: 193 romana, 158 pripovetki, nekoliko autobiografija i veliki broj reportaža i tekstova za štampu. Na ovu produkciju, potpisanu njegovim imenom, neophodno je dodati i produkciju potpisanu sa tridesetak pseudonima: 176 romana i desetine pripovetki objavljenih u različitoj periodici. Sabrano, njegova dela su, u svetu, do danas, izašla u tiražu koji prelazi pola milijarde primeraka.

megre prvi roman

Pietr Letonac, prvi Simenonov roman iz serijala Megre, 1931, Fajar, Pariz

Protagonisti, niti baš dobri, niti baš zli

Belgijski pisac Žorž Simenon rođen je u Liježu 1903. godine, a umro je u, u 86. godini života, u Lozani. Ove godine, u velikom broju zemalja se proslavlja njegov opus kroz dva važna datuma – 30 godine od njegove smrti i 90 godina od rođenja jednog od najslavnijih književnih policajaca svih vremena, komesara Žila Megrea.

Prva priča o Megreu, po činu komesaru pariske policije (glavni policijski inspektor), napisana je 1929. godine, a Žozef Kesel ju je, naredne godine, objavio u časopisu "Detektiv". Serijal je zaživeo i vrlo brzo se saznalo da komesar Megre, ima oko 45 godina, da je krupan i visok, da nosi šešir i puši lulu od vresovog drveta. Omiljeno jelo mu je dinstana teletina sa povrćem u belom sosu, a rado pije vino, pivo i voćne alkohole, ali ne i šampanj. Megre je oženjen, živi u blizini trga Bastilje i ne zna da vozi kola.

Romani o komesaru Megreu većinom se dešavaju u Parizu i tek je po neka epizoda serijala postavljena u provinciji. Vrlo često, Simenonovi protagonisti imaju solidan društveni položaj, što je samo fasada iza koje se kriju poroci, oholost i gramzivost. Posle uspešne serijalizacije u časopisima, "Pietr Letonac", prvi roman serijala, napisan na jahti Ostrogot, objavljen je 1931. godine u ediciji izdavačke kuće Fajar.

Već na samom početku, Simenonu je bilo zamereno da njegovi romani o Megreu baš i nisu pravi kriminalistički romani, jer nema ni nauke, a ni sofisticiranog zapleta. Istovremeno, smatralo se da u njima nema nikakvih dominantnih ljubavnih priča koje se često javljaju u žanru. Verovatno najveća zamerka je bila da njegovi protagonisti nisu ni zaista simpatični, niti zaista antipatični, a da se romani ne završavaju na uvek očekivani način, jasnom pobedom dobra i bezrezervnom kaznom zla. Naime, Simenonovi protagonisti, većinom, nisu u potpunosti niti krivi, niti nevini, nego, nalik Šekspirovim karakterima, u odnosu na prilike, mogu da delaju i svakom pravcu.

megre-spomenik-

Komesar Megre, skulptura, bronza, 1966, Piter d'Hont

Istovremeno kretanje radnje ka budućnosti i prošlosti

Odlika Simenonovog stvaralaštva nisu bile složene intrige i intelektualna pretraga. Vrlo često, on je pisao jednostavan zaplet u kome su najvažniji elementi bili vrlo dobro zamišljeni karakteri. Bogatstvo boja, zvukova, mirisa, kao i živopisne i zanimljive okolnosti, oživljavale su scenu na kojoj su se pojavljivali protagonisti.

Već od samog početka svakog romana vidi se vrlo jasna kompoziciona linija koja ide od otvaranja istrage i dolaska Megrea na mesto zločina, pa ka razrešenju problema. Uobičajeno, postoji još nekoliko manje važnih kompozicionih linija, ali one brzo bivaju asimilarane u glavni tok radnje. Sâm glavni tok radnje uvek je vezan za jedan lik, pa čak i sâma komesarova pojava i njegovo delanje dopunjuje taj lik i njegovu kompozicionu celinu. Kompoziciona mreža, sastavljena od niza blokova, počinje narušavanjem ravnoteže, prolazi kroz zagonetke i pogrešne pravce, da bi se završila rešenjem, objašnjenjem događanja i uspostavljanjem ravnoteže.

Analizirajući fabule Simenonovih romana posvećenih Megreu, redovno može da se ustanovi da kompozicioni blokovi ne odgovaraju sekvencama fabule. Svi elementi kompozicije Simenonovih romana odvijaju se u znaku jednog osnovnog simbola – zagonetke. Taj element je, inače, glavni princip romaneskne strukture kriminalističkih romana, tako da sve jedinice, neposredno ili posredno, vode u budućnost, prema otkrivanju zagonetke, ka pravdi i kazni. Istovremeno, sve jedinice vode u prošlost, prema početnoj tački sa kojom su nerazdvojno vezane. Znači da je linearno kretanje napred, zapravo povratno kretanje natrag. Jedino enigma može da bude princip koji unutar romaneskne strukture može da formira novi tip naracije koja je paradoksalna, jer je kretanje istovremeno i napred i natrag.

Simenonova tematska dimenzija izražava, s jedne strane, opšte pravilo kompozicije kriminalističkih romana, a sa druge strane ta dimenzija je izraz tematskog plana, svojstvenog strukturi Simenonovog romanesknog sveta. Naime, belgijski autor je opsednut idejom da čovek traži neki svoj autentični prostor u kome postaju nevažne postojeće društvene vrednosti, a na njihovo mesto dolaze životna smirenost i smisao. Na kraju svega, čovek je, ipak, žrtva jedne tajanstvene snage koja se zove život.

megre-gaben-

Žan Gaben, amblematičan komesar Megre, Afera Sen-Fijakr, 1959

Intuicija, motivacije, psihologija, društveni odnosi...

Megreova tehnika u istražnom postupku zasniva se, pre svega, na razumevanju karakternih osobina protagonista i njihovih odnosa. Najveći značaj on daje svom instinktu, trudeći se da uđe u ambijent.  Mešajući se sa osumljičenima, njihovim porodicama i prijateljima, on se vrlo često raspituje o njihovim životima, mnogo godina unazad. Interesovanje za duhovna i emotivna stanja protagonista čak prevazilazi njegovu potragu za materijalnim dokazima. Megre smatra da se rešenje nalazi, pre svega, u motivacijama vođenim karakterom, prilikama, sredinom, načinom života...

On se trudi da svoju istragu uradi dobro, ali njega ne vode uspeh i pobeda, nego želja da rasplete prilike. Njegova smirenost ni malo nije ravnodušnost, niti blaziranost. Naprotiv, on se sa puno strasti okreće svakom novom slučaju, vodeći ga na sopstveni način. Manje se služeći tehnologijom koju nudi nauka, on pokušava da pronikne u najdublje motivacije protagonista. Kao profesionalnom policajcu, ništa mu nije strano i sasvim lako se prilagođava datom miljeu.

Na uobičajena pitanja kolega i pretpostavljenih "da li verujete da" i "da li mislite da", Megre redovno odgovara da on ništa ne veruje i ništa ne misli. Njegova strategija je da svoje zaključke odloži što je više moguće, održavajući svoj duh slobodnim. Uprkos osrednjoj kulturi, što on i ne krije, pored intuicije, on savršeno dobro poznaje psihologiju ljudi i društvene odnose.

Megre se retko razračunava silom, a još ređe poteže revolver, mada je on to uradio svakoga puta kada su prilike zahtevale. Jedan od najvažnijih elemenata Megreovih istraga je njegova ljudskost, umerenost i mogućnost da sluša sagovornika. Ne treba zaboraviti da su se, čak u četiri romana, Megreove istrage završile neuspehom.

megre-ljuba-mrbin

U ulozi inspektora Megrea: Ljuba Tadić i Roj Atkinson

Megre na filmskom ekranu

Serijal posvećen Megreu ima 75 romana i 28 pripovetki, objavljenih izmedju 1930. i 1972. godine.

Za razliku od mnoštva policijskih i detektivskih romana, ovaj serijal ima vrlo malo akcije. Zaplet se odvija u relativno statičnom okruženju u kome se najvažnije stvari dešavaju u dušama protagonista.

Takav pristup u pisanju romana kriminalističkog žanra, očigledno se dopada čitalaštvu u toj meri da je Megre stigao na velike i male ekrane u raznim zemljama. Poznatog policajca su igrali Abel Tarid, Žan Gaben, Čarls Loton, Žan Rišar, Bruno Kremer, Rouan Atkinson... Važno je spomenuti da je roman "Afera Sent Fijakr", jedan od najboljih u serijalu, bio adaptiran i snimljen u Jugoslaviji 1963. godine kao TV-film. Režirao ga je Sava Mrmak (Zvižduk u osam), a Megrea je igrao Ljuba Tadić.

Ne treba zaboraviti da je Simenon, osim Megrea, napisao čitav niz izvrsnih dela koja je, on sâm, zvao "tvrdi romani" i među kojima se nalaze prava remek-dela psihološkog romana: Kuća na kanalu, Čovek koji je posmatrao vozove, Veridba gospodina Ira, Gradonačelnik Vernea, Neznanci u kući, Tri sobe na Menhetnu, Pismo mom sudiji, Sneg je bio prljav...


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...