Serotonin Mišela Uelbeka – šta je hormon sreće zapadne civilizacije?

Aleksandar Manić, Pariz

Priča počinje lagano, tipično za Uelbeka, kroz postavljanje društvene slike prepune pornografije i pauperizacije srednje klase. Floren-Klod, novi Uelbekov avatar zapadnjačkog muškarca, imao je sve elemente da postane alfa mužjak, ali on je postao zombi kao i svi drugi – beznadežan, alkoholičar, zainteresovan isključivo za sportske TV emisije...
(Roman Serotonin se pojavio u početnom tiražu od 370.000 primeraka)

Serotonin, sedmi roman Mišela Uelbeka, najprevođenijeg francuskog pisca, pojavio se u knjižarama početkom januara. Prvo što je bilo rečeno u javnosti, jeste da je pokret "žutih prsluka" bio već opisan u Serotoninu, pre nego što su organizatori i pomislili da ga započnu novembra meseca.

Na taj način nastavila se legenda da Uelbek predviđa događanja. Njegov roman Platforma, u kome se pri kraju opisuje islamistički atentat, izašao je 3. septembra 2001. godine, a osam dana kasnije prisustvovali smo islamističkom atentatu u Njujorku. Potom, 7. januara 2015. godine izašao je roman Pokoravanje u kome se intriga odvija na pozadini političkih promena u kojima islam preuzima vlast u Francuskoj. Istog dana, braća Kuaši upala su u prostorije mesečnika Šarli-Ebdo i, u ime islama, masakrirali čitavu redakciju...

uelbek-portret-

Mišel Uelbek, najprevođeniji živi francuski pisac

Spoljni svet je nemilosrdan za slabe

Floren-Klod Labrust, inženjer agronomije, imao je položaj, novac i bogat seksualni život. Njegove ljubavne afere, međutim, završavale su se loše, mada je pokušao sve, osim jedne stvari – da zaista voli.

"Spoljni je svet bio težak, nemilosrdan za slabe i skoro nikada nije održavao svoja obećanja, te je ljubav ostajala kao jedina stvar u koju se, još uvek, možda, moglo da veruje", kaže on.

Obeshrabren i depresivan, on je napustio posao u Ministarstvu poljoprivrede, napustio je svoju ljubavnicu, Japanku, jer nije više mogao da je trpi, i nestao je bez traga. Pošto se zaustavio u jednom hotelu, on se zapitao šta će da radi za Božić i Novu godinu. Kako su "mesta u svim manastirima bila zauzeta", on se opredelio da poseti svog prijatelja, Emerika d'Arkur-Olonda, aristokratu koji je odlučio da svoj život podeli sa poljoprivrednicima koji žive u sve težim uslovima.

Floren-Klod je video slobodnu razmenu, produktivističku trku, te je očekivao još goru budućnost. Međutim, njegov prijatelj Emerik smatrao je da se nikada ne treba predati. Zato je uzeo pušku, organizovao poljoprivrednike i blokirao autoput u Normandiji, na raskrsnici između Dovila, Kana i Pariza. Emerikova smrt, nalik hrišćanskom vitezu, učinila je, inače, blaziranog Floren-Kloda ponosnim. "Umro je sa oružjem u ruci da bi zaštitio francuskog seljaka, što je oduvek bila misija vlastele."

uelbek-vencanje

Mišel Uelbek na venčanju septembra prošle godine

Pičkama trebaju kurčevi – da li je baš tako?

Priča počinje lagano, tipično za Uelbeka, kroz postavljanje društvene slike prepune pornografije i pauperizacije srednje klase. Floren-Klod, novi Uelbekov avatar zapadnjačkog muškarca, imao je sve elemente da postane alfa mužjak, ali on je postao zombi kao i svi drugi – beznadežan, alkoholičar, zainteresovan isključivo za sportske TV emisije... Njegovi, sada već pokojni roditelji, ostavili su mu dosta novca ali od njega nisu uspeli da stvore srećnog čoveka. Propadanje Floren-Kloda Labrusta, pripovedača rođenog u vreme prve naftne krize, prati propadanje Francuske u ambis ultraliberalnog kapitalizma.

Serotonin ima svoju dozu provokacije, jer je glavni junak mačo koji neprekidno nipodaštava homoseksualce, nazivajući ih pederčinama, peškirima, guzičarima... Seks je u romanu, ovoga puta inkarniran u ljubavnici protagoniste.

"Ona je bila spremna da se jebe u svakom trenutku i po tome sam zaključio da je bila zaljubljena u mene", kaže Floren-Klod. Pošto Japanka Juzu učestvuje i u grupnom seksu, on sebi postavlja pitanje koje mori muškarce u tim trenucima – da li ona "voli sve kurčeve isto kao i moj". Napuštajući stan u kome je živeo sa Juzu, Floren-Klod kaže sâm sebi da bi ona mogla da plaća stanarinu zarađujući od prostitucije, jer su "njene seksualne usluge bile visokog nivoa, posebno u važnom domenu pušenja; ona je lizala glavić sa dosta truda, ne gubeći iz vida postojanje muda".

Međutim, u romanu nema puno seksa, zato što je protagonista u depresiji. On redovno uzima jedan antidepresiv koji mu pomaže da liči na ljudsko biće, ali mi uništava libido. On se svojih ljubavnica i ljubavnih avantura samo seća: Dankinja Kejt, "verovatno najpametnija osoba koju sam ikada sreo"; Kler, glumica koja, nesrećom, samo čitala Bataja; Kamij, studentkinja veterine koju je sreo u Normandiji; Japanka Juzu...

"Upoznao sam sreću, znam šta je to i mogu o njoj da pričam sa sigurnošću, a znam i njen kraj, koji neminovno sledi", kaže Floren-Klod žaleći zbog Kamij sa kojom je, pre dve decenije, živeo pet godina, a onda ju je izgubio zbog jedne glupe priče. Otkako je sâm, on misli da mu je potrebna ljubav, ali da mu je posebno potrebna ljubavnica ili kako on kaže "pička". Po njegovom mišljenju, svet je dobro napravljen, te "pičkama trebaju kurčevi", ali na veliku Floren-Klodovu žalost, u životu, stvari se ne odvijaju baš tako. Potom, protagonista nastavlja sa teorijom o heteroseksualnosti, prokreaciji i budućnosti socijal-demokratije. Tu se nalazi i omiljen Uelbekov specijalitet kada od banalne polazne tačke nastavi put vertikalno i završi ga u svetu ideja.

uelbek-pisac

Mišel Uelbek, pisac, pesnik i esejista, dobitnik je brojnih književnih nagrada 

Roman kao ogledalo realnosti

Uelbekovi romani nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, posebno u francuskom književnom pejzažu u kome već pola veka vlada "novi roman" gde se na prvom mestu nalazi autofikcija, psihoanaliza, emocije ili sve to zajedno. Uelbekov realizam upada u oči. Njegovo pisanje podseća na reportaže u kojima se priča o novcu, seksu, preduzećima, stanovima, televiziji, depresiji... Na prvi pogled, sve to izgleda nevažno i trivijalno, jer nas upravo to okružuje u svakom trenutku našeg života. Moglo bi se reći da baš ta preterana vidljivost svih elemenata čini da mi ne uspevamo da vidimo celokupnu sliku.

Uprkos pokušajima da ga svrstaju u različite kategorije, počevši od provokatora, preko društveno angažovanog mislioca, do političkog ideologa, Uelbekovi tekstovi su samo klasičan književni prosede u kome je roman ogledalo našeg društva. Uelbek opisuje ono što vidi i, upotrebljavajući maštu, ekstrapolira, ponekad nekoliko elemenata, a ponekad čitave situacije: seksualne slobode u Proširenju područja borbe, brisanje identiteta u Pokoravanju, manipulacije i muzeifikacija nacije u Elementarnim česticama...

Nalik Floberu, Uelbek umanjuje značaj emocija i upotrebljava opise da bi dobio hladnu i hiruršku sliku današnje zapadne civilizacije. On svoja opažanja nikada ne izgovara neposredno, nego ih stavlja u romanesknu formu, tako da ih zapažaju i izgovaraju njegovi junaci. Na primer, roman Karta i teritorija, koji su mnogi optužili da je obično prepisivanje Vikipedije, predstavlja istovremeno kolaž i krajnje spisateljsko sivilo. Takav pristup, klinički i bezličan, nije samo stilski izbor, nego i ogledalo našeg književnog vremena u kome je roman mrtav, te Uelbek šeta ruševinama i ukazuje da našem društvu nije bitna umetnost, nego upotrebljivost i rentabilnost.

Pesimizam ili realizam?

Serotonin je, kao i svaki Uelbekov roman, začinjen primedbama od čiste žive sode koje zabave jedan deo čitalaštva i iznerviraju drugi deo. Odličan marketing kroz stvaranje polemike u trenutku izlaska knjige biva redovno pojačan kroz različite intervjue gde Uelbek, obično, kaže suprotno od onoga što je opšte prihvaćeno mišljenje i na taj način poveća interesovanje za svoju knjigu.

Takva vrsta marketinga bivala je i kontraproduktivna prilikom izbora knjiga za velike nagrade, posebno Gonkura. Zato ga je, 2010. godine, njegov izdavač savetovao da ne daje provokativne intervjue, te je Uelbek, za svoj roman Karta i teritorija dobio prestižnu nagradu Gonkur.

Serotonin nije bio propraćen rizičnim izjavama za medije, a sâm roman nije spektakularan, a ni preterano smešan. Sva razmišljanja protagoniste Floren-Kloda, u vezi francuske poljoprivrede (Uelbek je diplomirao agronomiju), vrlo su crna i predviđaju nestanak većine poljoprivrednika, uvođenje ultraliberalnog kapitalizma i pretvaranje Francuske u veliku turističku atrakciju.

Nažalost, nije u pitanju Uelbekov pesimizam, nego brižno posmatranje procesa koji već, uveliko, galopiraju Francuskom i niko ih ne može da zaustavi, čak ni smrt Emerika d'Arkur-Olonda na raskrsnici normandijskih puteva.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...