NOVO LICE PEKINGA

Marija Bursać

(pregled naslovnih strana u stranoj štampi)

U sklopu priprema za Olimpijske igre u Pekingu je podignut niz novih monumentalnih građevina. Novi skandal u britanskoj vojsci. Opadanje naftnih rezervi u Severnom moru. Marokanki odbijen zahtev za dobijanje francuskog državljanstva zbog burke.

Vetar promena u Kini

Njujork tajms na današnjoj naslovnoj strani prenosi reportažu iz Pekinga i promenjenom licu ovog kineskog grada. S obzirom na fantastični tempo razvoja Pekinga sasvim je razumljiva zbunjenost zapadnjaka kada se prvi put sretnu sa ovim gradom.




Posetilac će prvo sleteti na međunarodni aerodrom u Pekingu. Tu je početkom godine otvoren treći terminal, najveći na svetu, veći od svih pet terminala londonskog Hitroua, čija je izgradnja koštala 3,8 milijardi dolara. Pekinški gizdavi terminal samo je jedan od objekata na fantastičnoj listi novopodignutih građevina u Pekingu – tu su još i nacionalno pozorište („Jaje“), nacionalni stadion („Ptičje gnezdo“), nacionalni plivački centar („Vodena kocka“) i glavno sedište nacionalne kineske televizije.

Interaktivni pregled ovih građevina možete pogledati na sledećoj adresi:

http://www.nytimes.com/interactive/2008/07/12/arts/20080712_BEIJING_GRAPHIC.html

Kritičari su ove ambiciozne projekte opisali kao nimalo suptilni način izražavanja globalnog primata nacije. Ipak, ove građevine su definitivno više od sirovog pokazivanja moći. Svaka od njih, na svoj način, izražava intenzivnu borbu oko značenja javnog prostora u novoj Kini. I iako su ponekad zastrašujuće u svojoj agresivnosti, one odražavaju napore kineske nacije da uobliči svoj nacionalni identitet. Preoblikovanje Pekinga počelo je pre sedam godina, kada je grad dobio organizaciju Olimpijskih igara.

Budućnost će pokazati kuda sve to vodi. Vekovima su arhitekte težile kreiranju građevina koje bi prosvetlile ili transformisale civilizaciju, da bi bili svedoci kako njihova dela ostaju samo izolovana čuda, vrlo malog uticaja na društvo u celini. To bi se moglo pokazati tačnim i u Kini. Ali, nema sumnje da će ova zemlja u narednim godinama ostati prostor za realizaciju arhitektonskih ideja. Njujork tajms u zaključku postavlja pitanje da li će Zapad uspeti da uhvati korak sa tim.

Britanski vojnici optuženi za seksualno zlostavljanje iračkog dečaka

Samo nekoliko dana otkako je britanskom Ministarstvu odbrane naloženo da isplati tri miliona funti odštete ocu Iračana koga su britanski vojnici prebili na smrt, stižu nove optužbe, piše današnji Independent.




Ministarstvo odbrane potvrdilo je da je Kraljevska vojna policija pokrenula istragu po optužbi da su britanski vojnici primorali četrnaestogodišnjeg dečaka na protivprirodni blud sa drugim zatvorenikom. Taj dečak sada ima 19 godina i on tvrdi da je uhapšen zajedno sa drugom prilikom pokušaja krađe mleka iz jednog centra za distribuciju hrane. Vojnici su ih potom bičovali, prebili, naterali da se skinu i međusobno oralno zadovoljavaju.

I ranije su postojale optužbe da su britanske trupe simulisale seksualno zlostavljanje, ali, ako su ovi navodi tačni, ovo bi bio prvi primer stvarnog čina. Javnost su šokirale fotografije na kojima se jasno vidi da su vojnici u Iraku 2003. godine primorali zatvorenike da se skinu i simuliraju različite seksualne poze. Fotogorafije su procurile u javnost pošto su ih vojnici koji su ih uslikali odneli na razvijanje u jednu radnju u centru Bagdada. Posle sprovedene istrage samo je četiri vojnika osuđeno 2005. godine na najviše dve godine zatvora.

Iračko društvo je takvo da su žrtve seksualnog zlostavljanja ove vrste obeležene do kraja života, a poniženje koje žrtva oseća može je navesti i na samoubistvo. Trenutno je prikupljeno više od 80 optužbi o zlostavljanju protiv britanskih trupa, a neke tužbe će biti pokrenute pred Evropskim sudom za ljudska prava pošto su se ti zločini desili izvan britanskih baza i samim tim izvan britanske jurisdikcije, navodi Independent.

Rezerve nafte u Severnom moru pri kraju

Eksploatacija nalazišta u Severnom moru doprinela je tokom sedamdesetih godina prošlog veka slamanju moći OPEC-a, kartela proizvođača nafte, posle čega su usledile dve decenije jeftine energije. Sada se ovaj region suočava sa jednom od najvećih stopa pada proizvodnje nafte u svetu, prenosi Fajnanšel tajms.




Nafta je dostigla cenu od 147 dolara za barel u petak, i jasno je da je za proizvođače u Severnom moru svaki dodatni barel koji izvuku iz zemlje profitabilniji nego ikad. Ali, da li je išta ostalo za eksploataciju? Dok mnogi nervozno kontempliraju o sumornoj perspektivi sveta sa iscrpljenim rezervama nafte, bez obzira koliko daleka ta budućnost bila Severno more je dobar primer kako bi se taj proces mogao odvijati.

Procene su da bi bez obimnih investicija i istraživanja novih naftnih polja britanska eksploatacija Severnog mora mogla biti završena do 2020. godine. Gvozdeni zakoni geologije i ekonomije ne mogu biti prenebegnuti. Nafta iz severnog mora trenutno podmiruje 4,7 odsto svetske tražnje, što je približno ista količina koja dolazi iz Irana, i više od proizvodnje Kuvajta, Venecuele ili Nigerije. Procene su da će sadašnja proizvodnja od četiri miliona barela dnevno do 2013. godine opasti na tri miliona, što bi pokrilo 3,2 odsto tražnje.

Norveška i britanska naftna industrija još uvek ne odaju utisak opadanja. Rekordno visoke cene nafte donele su veliki priliv keša. O profitima naftnih kompanija dovoljno govori činjenica da će one samo u Britaniji platiti oko 16 milijardi funti poreza, što je trećina ukupnih poreskih prihoda koji se iz koorporativnog sektora slivaju u budžetsku kasu.

Francuska ili burka

Liberasion u vikend izdanju prenosi priču o Marokanki, supruzi Francuza, majci troje dece rođene u Francuskoj, kojoj je odbijena molba za dobijenje državljanstva zato što nosi burku. Novi slučaj, koji je usledio samo nekoliko nedelja pošto je poništen brak muslimanskih supružnika na osnovu toga što je žena lagala o svojoj nevinosti, otvara pitanje stepena otvorenosti francuskog društva za religijske i kulturne različitosti.

U slučaju pomenute Marokanke koja u ovoj zemlji živi od 2000. godine Državni savet je pri odbijanju molbe za dobijanje državljanstva uzeo u obzir i „nivo praktikovanja religije da bi utvrdio asimilativni kapacitet podnosioca zahteva“. Utvrđeno je da je „gospođa Faiza prihvatila radikalne prakse svoje religije, što je nespojivo sa osnovnim vrednostima francuskog društva, uključujući tu i jednakost polova“, stoji u obrazloženju odluke Državnog saveta.

„Prema sopstvenom svedočenju, gospođa Faiza vodi život skoro potpune isključenosti iz francuskog društva. Nije čula ni za sekularizam ni za pravo glasa. Ona živi u potpunoj potčinjenosti svome suprugu.“

Muslimanke koje nose burku pokrivene su od glave do pete i vide im se samo oči. Problem je u tome što nigde u Kuranu ne stoji eksplicitna naredba da se žene u potpunosti prekriju. Nejasna naredba da se žene prekriju da bi bile prepoznate kao vernice ostavlja dosta prostora za intepretaciju, pa postoji nekoliko različitih načina oblačenja muslimanki.

Debata u Francuskoj je fokusirana na hidžab, maramu koju muslimanke nose oko vrata i glave. Zakon koji je u ovoj zemlji usvojen marta 2004. godine ne dozvoljava nošenje odeće koja izražava religijska uverenja u nekim javnim institucijama – poput škola i fakulteta. Teorijski, na ostalim mestima ovakvo oblačenje je dozvoljeno.

Prema francuskom Građanskom zakoniku bilo koji stranac čiji je supružnik Francuz ili Francuskinja može posle dve godine podneti zahtev za dobijanje državljanstva ove zemlje. Ipak, postoji nekoliko ograničenja koja se odnose na postojanje krivičnog dosijea i stepen asimilacije u francusko društvo, što podrazumeva adekvatno znanje jezika i prava i dužnosti Francuza.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...