Tužna predstava u Ateljeu 212 pod radnim nazivom „Nemojte blatiti glumce“

Ana Radmilović

Jedan komesar, novine koje objavljuju komesarske tekstove i nebitni glumci pozorišta koje je nekad bilo poznato po slobodoumnom, etičkom, hrabrom i inovatorskom repertoaru
(foto: glumci na jučerašnjoj preskonferenciji)

U utorak, 12. juna Kokan Mladenović održao je konferenciju za štampu gde je –  to se zove komesarski – rekao gradu i svetu (i glumcima pozorišta kojim rukovodi i koji ga više ne žele na toj funkciji), da njemu ne pada na pamet da daje ostavku. On je čovek izabran od strane grada (o tome šta znači reč grad moglo bi se raspravljati, ali to nije tema ove priče – mada bi trebalo da bude), dakle, on je čovek kojeg je izabralo rukovodstvo grada. Politika ga je izabrala. Stranka. Ustvari dve stranke. DS i SPS. Ali nije važno, u narodu – a glumci su ljudi koji žive za i od naroda ili publike – ta stvar se zove služba. Nije popularna. Posebno ne u pozorištu.

kokan

Kokan Mladenović

U sredu, dan kasnije, konferenciju su održali glumci. Konferencija je bila tužna, što je blaga reč. Novinari, koji uglavnom rade za ljude poput Kokana Mladenovića, tapšali su (ja ne znam šta će sutra napisati, ali tapšali su glumcima koji su rekli ne – što se nekad smatralo časnim a danas samo glupim) i najvijali. Predstava: Konferencija održana je dostojanstveno, uprkos tome što se dostojanstvo i umetnost  sve ređe nalaze u istoj rečenici. O novinarstvu da ne govorimo.

atelje glumci

Konferencija za štampu glumaca juče u Ateljeu 212

Dara Džokić (dopustiću sebi da kažem, umetnica koja je ipak malo poznatija od Kokana Mladenovića) rekla je da su glumci, od kada ih je Kokan nabedio da su uništili njegov Atelje 212 , poniženi, da ih je njihov gazda pustio niz vodu, da svako u ovoj državi zna kako se prave novine i da nije teško od glumaca napraviti glumičice, ispičuture, neradnike – kao i da uvek ima novinara i kolumnista spremnih da se pridruže hajci. Na glumce!

Mogla bih da napomenem – ako je uopšte važno - da je komesar Mladenović (na primer) za neuspeli projekat Kosa uzeo pa ugovor potpisao sam sa sobom. Zato što je Gorica Popović, kao član UO rekla da ona svoj potpis ne može da stavi na taj papir. Na nivou trač partije, mogla bih da napišem da PR Ateljea 212, dolazeći na to mesto postavlja pitanje: „A ko je ta Cica Perović?“  (misleći na jednog od najvećih spskih glumaca, Slobodana Cicu Perovića) ili da komesar Mladenović za dobitnicu Sterijine nagrade izjavljuje kako – kada bi ova umrla, niko ne bi znao ko je, ukoliko u zubima ne bi imala ličnu kartu.

atelej dara i gorica

Dara Džokić i Gorica Popović

Ali to su nebitnosti. Na glumce, kao i na tekstopisce koji pristaju na malo sramnu ulogu blaćenja glumaca a za ljubav nekih komesara, ti isti komesari gledali su, gledaju i uvek će gledati kao na decu, da pozajmim opservaciju eminentnog pisca koji se neki dan našao na – za pisca – sasvim pogrešnoj strani.  

Kada bih ovaj tekst pisala sa više ravnodušnosti, i da me nije pogodilo to što neki poznati i dokazani umetnici praktično mole medije da ih ne ponižavaju – napisala bih, na samom početku, da niko nije tražio Kokanovu smenu zbog igrokaza o ubistvu Đinđića – koji jeste bio mnogima gadan. Ali nedovoljno inspirativan da bi se od njega pravio skandal. Dakle, nisu glumci zatražili da Kokan ode zato što je ovaj bio toliko razborit da postavi jednu degutantnu predstavu. Ni prvu ni poslednju. Oni žele da taj čovek ode zbog toga što je počeo da im zabranjuje da odbijaju uloge. Zbog toga što je počeo da ih izlaže sudu nedovoljno upućene javnosti i da od njih, u očima laika, pravi štetočine koje uništavaju pozorišni budžet.

Da bi pozorište bilo bolje mesto bez glumaca, zaključak je koji se nameće nakon čitanja napisa Kokanovih saboraca (po ne zna se kom osnovu, umetničkom ne svakako) a isto tako, nameće se zaključak da su glumci krivi što igrokaz o ubistvu premijera nije izazvao šok, na idiotluke svake vrste, odavno svikle javnosti.

Kokan je, po svemu sudeći, hteo da bude levo, skandalnozno levo, frapantno levo. Da napravi skandal par ekselans, da se zatrese gora.  Ali, rodio se miš. Na igrokaz niko ozbiljan nije poželeo ni da se osvrne.

Međutim, neko ozbiljan trebalo bi da se osvrne na prave razloge koji su naterali glumce da traže smenu jednog upravnika, što je ipak presedan.

- Na prvom sastanku glumcima je objašnjeno da je pozorište Atelje 212 kao fabrika pod stečajem, te da će svako odbijanje da se učestvuje u nekom od projekata od strane glumaca biti strogo kažnjeno. Pa i otkazom.

- Optužio je glumce da su oštetili pozorište za veliki novac. Podatke (proizvoljne) prvo je postavio na tablu usred pozorišta,  a potom slao gradonačelniku i postao verovatno jedini upravnik pozorišta koji je nekim vlastima tužakao glumce, svaljujući na njih krivicu za svoja zaduživanja i neisplative projekte.

Budžetska inspekcija ustanovila je dug ovog pozorišta u iznosu od 18 miliona dinara. Poslednji rok za naplatu je 15. jun 2012. godine, dakle za koji dan. Za struju, ovo pozorište koje, prema rečima gradonačelnika,  vodi čovek koji je prototip uspešnog menadžera novog doba, duguje 8 miliona dinara.

- Rediteljima je zabranjivao konsultacije sa glumcima, u vezi podele uloga, a u aneksima ugovora sa njima neretko je dodavao stavku po kojoj on (kao upravnik)  stiče pravo da predstavu lično dovrši, prepravi ili izmeni. Neki od tih reditelja javno su ga prozvali za političku cenzuru.

- Glumci  Ateljea 21“, takođe, izvoleli su da smatraju neukusnim marketing gde razvodnici obučeni u pionirske uniforme idu okolo i dele kekseve i razne suhomensnate proizvode.

Ovo je bilo četiri od jedanaest razloga koji su glumce Ateljea naveli da zahtevaju smenu čoveka koji ne želi da ode, a glumci (i svi prisutni u sali) pitaju se sa kim će taj čovek raditi, ako glumci čiji je upravnik ne žele da sarađuju s njim.

Kao odgovor na papir naslovljen sa Tražimo smenu sadašnjeg upravnika (potpisan od strane – za sada –  25 glumaca) uprava pozorišta – opet komesarski – počela je da zahteva od tehničara, dekoratera, administracije i ostalih ne-glumaca da potpišu jednu kontra-peticiju. Ljudi su pozivani na razgovore u kancelarije, donošen im je papir na potpis na kućne adrese i, uopšte, da nije tužno  – ova stvar bi delovala kao humoristički osvrt na metode rada neke ustanove u provinciji, daleke 1945 godine.

atelje glumci3

Fonet, Beograd, 13.06.2012 - konferencija za novinare glumaca Ateljea 212 koji traže smenu upravnika Kokana Mladenovića: Anita Mančić, Katarina Žutić, Dubravka Mijatović, Anica Dobra

„Atelje je bio poznat po tome da je uvek za istim stolom sedela tehnika sa velikanima“, prisećaju se glumci. „I onda je jedan čovek došao i svojim policijskim metodama pokušao da napravi razdor“

„Prvi  put se u ovoj kući desila podela na kukavice i na hrabre, na lojalne i na nelojalne, na štetočine i na neke koji donose profit... Mi nikada nismo bili tako poniženi i, morate priznati – ko prati medije – da smo bili izloženi linču raznih poznatih i nepoznatih autora. Izloženi smo strašnom linču, i zbog toga Kokan Mladenović mora da ode iz ove kuće. On je imao poslednju šansu kada je krenuo linč od poznatih i nepoznatih da smo mi vedete glumičice, pijani neradnici iz bifea, on je tada poslednji put, možda, imao šansu da ustane i da kaže: Stop! Moje glumce neće dirati, mi ćemo naš spor izgladiti ali vi moje glumce nećete ovako dezavuisati, ovako denuncirati, ovako vući po prašini više nikada niko neće. E nikada više niko neće. Hvala vam lepo, molim vas da prenesete ovo što sam  kazala“, rekla je Dara Džokić i salom se prolomio gromoglasan aplauz. Aplaudirali su novinari. Koji verovatno spadaju u jednu retku vrstu čiji je status daleko bedniji od statusa glumca.

Aplauz je (na kraju ove tužne predstave) dobila i predsednica Udruženja dramskih umetnika Srbije, kada je rekla da, nakon ovakvog medijskog linča, Udruženje bezuslovno staje na stranu glumaca. 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...